22.04.2008.

Sjedim u sobi već dva sata.
Miris lavande dopire od mirisnog ulja koje stoji kraj prozora. Svijeća gori, a miris je jak. Promatram je ispijajući već hladan cappuccino i slušajući riječi pjesama koje sviraju redom. Palim cigaretu i ne brinem ni o čemu. I tako sam sama kod kuće. Sunce dolazi u prugama između venecijanera; pravo meni na lice. Toplo je, a zapravo uopće nije. Niti malo nemam osjećaj da sam bolesna i da je vrijeme kad' bi trebala bit' u školi.*
Nadasve uživam razmišljajuci o nekakvoj priči. Nevezano ama baš s ničim. Smislila sam.*



«Bez košulje, sjedio je na vrtnom stolcu s lijeve strane betonskog prilaza prekriženih nogu.
Oko njega šarenilo se cvijeće, a miris se širio posvuda.
Duga kosa viorila se na toplom povjetarcu.
Sunce mu je osvjetljavalo lice, a iz kuće se širila ugodna atmosfera. (kroz prozore, koliko se sjećam)*
U trenutku se naglo ustao i otišao. Ponovno je počeo odlazit' u šetnje šumom.
Zimus je išao svake večeri, tad bi mu hladnoća «grizla» ruke i nos,
A on bi se i dalje veselio pahuljama snjega i bjelini pahulja na tlu. Hladnoći koja nije bila ugodna i golom drveću koje nije ličilo ni na što. Nadasve to veseli večinu nas.
Iako mene više veseli šareno cvijeće koje se javlja u najdraže mi doba; proljeće.
Prve su mi asocijacije trava; zelenilo, cvijeće; šarenilo i sam cvrkut ptica koji me uvijek oraspoloži. Pa dok je proljeće, jedva čekam ljeto, da bih se odmorila od svega i uživala s najdražim mi osobama. I štoviše uživala bez nastave.
Pa bi se ponovno vratila jesen. I rastužila me opadanjem lisća kojem sam se donedavno divila i ponovnim početkom nastave. I jesenjim kišama, naravno.* Jesen je tajanstveno doba. Iako u to doba razmišljam samo o proteklom ljetu. Koje je svake godine bilo bolje i bolje. I onda opet zima...
I Ed Depenau kreće opet u šetnje svake večeri.
I znam da tamo negdje, vani, postoji čovjek. Mogao bi biti bilo tko. Hoda uspravno, ima krov nad glavom, ima uobičajen broj prstiju na nogama i rukama. Vjerojatno je bjelac, i to mnogo stariji od mene. Ne odstupa od većine normi i vjerojatno ne vozi BMW, niti posjećuje barove u Slipu ili prodavaonice finije odjeće uzduž Main Streeta.
A opet, mobao bi. Mogao bi biti svatko, a bio je nitko. Gospodin Nitko. Tip kojega se ne biste sjetili nakon što ste se dvadeset katova vozili sami s njim u liftu.
Sam je sebe imenovao mračnim vladarom grada, postao je opsesijom tisuća ljudi koje nikada nije vidio. Postao je mojom opsesijom. Gospodin Nitko.»


Sretna sam sto je vrijeme za suncane naocale i što imam crvene nokte.
Divno mi je jer imam moći. Vidim, čujem, osjetim.
Ispunjava me sreća dok slušam glazbu, gledam cvijeće i osjećam mirise.
Na nogama su mi starke, na sebi imam četiri razne boje i dvije u tri nijanse. Nadasve se ugodno osjećam. Žuta palestinka se ističe oko mog vrata i miriši po štirki. (jer sam ju našpricala).
Zaljubljena sam u puno toga.
I ovo me doba čini i više nego sretnom.
(iako sam napustila tebe)*

Počela sam skupljat čepove od piva
I krajnje odlučila da ću se ispisat iz glazbene škole.
Huh, da.* šmrc,šmrc

Današnji mi je dan bio potpuno neobavezan (ajmototakonazvat). Vrijeme je prolazilo da uopće nisam primjecivala da doslovno ništa korisno nisam napravila. Poslje sam spremila sobu i to je bila velika stvar za mene. Nitko ne vjeruje da sam to sama napravila.
A vrijeme provedeno s tobom kao da nije ni postojalo.
No hvala TI ipak za lijepih mjesec dana.*

kome?
možeš samo nagađat'.

kada?
kada je god to bilo moguće.

gdje?
neodređeno. potpuno spontano.

zašto?
jer nam je tad bilo lijepo.