15.08.2008.

Svojih ruku pravim omcu da se objesim za tebe.


Ti odlaziš.

a ja...
Dobila sam zabranu saputanja I mrmljanja,
Opomenu izbora nakon dugih sutanja poucena sasvim duboko,
Ne pamtim razlog durenju.
Zalijepljena za kuteve rasklimane stolice
(poput ljepila koje drzi na okupu dva dijela, ali slabog ljepila)
Zaustavljena u traženju.

Gubim tebe. Gubim sebe. Izgubili smo se.

(I dok smo hodali parkom bio je egoističan,
ali cu istinski pamtit tu vecer.)

Postoji mjesto gdje mogu sakrit’ srce od tebe
I bit’ potpuno hladna kao meso u ledu,
Kao prvi snijeg.