15.07.2008.

Kasnjenje na autobus, sjedenje na klupi kod autobusne stanice s koferom i kartom za odlazak u Slavonski Brod i jos dosta stvari u rukama. Jedva cekavsi autobus za Brod, slusam vec dobro mi poznate pjesme i pijem ledeni caj-brusnica.
U pravo vrijeme sjedam u autobus s perona broj cetiri. Odlazim.
Stizem za otprilike sat i cetrdeset minuta. Na autobusnoj cekam rozdake i palim cigaretu.
Dobar dio familije i stari dobri prijatelji.
Odlazak na mjesta kojih 'ovdje' nema. Ispijanje kava do dna salice, razgovori do kasno u noc. Predobre voznje biciklom i odlican subotnji izlazak na mjestima koja nisu do tad vidzena. Upoznavanje novih ljudi skoro svakih desetak minuta i isprobavanje novih pića.
Dobro sam se provodila tih par dana, pa se vratih kuci. :)

10.7. koncert Whitesnakea (good to be bad tour 2008) na Srednjoskolskom igralistu "Srednjika" u Osijeku.
Predgrupe: Opca Opasnost i Divlje Jagode. (trebali su i Hard Time bit', ali su ostali bez bubnjera, tako da nista od toga)*
Nevidzene pripreme i odlazak.
Prvo generalana proba i isprobavanje instrumenata, pa nastimavanje, takodzer.
Koncert je zapoceo s Opcom Opasnoscu, sto sam jedva docekala.
Oni su predobro odrzali svoj dio, a zatim su pocele Divlje Jagode. Na njihovom koncertu sam vec bila, pa nisam toliko bila znatizeljna i sve to; blablabla. Bili su odlicni. Ne koliko i Opca Opasnost ali okej. =)
Hard Time nije nastupio, nazalost. (ostali su bez bubnjara kako sam cula), iako je posvuda bilo nekakvih njihovih "fanova".
Najednom (u "pauzi") se nakupila rulja ljudi u prvim redovima gdje sam i ja bila. Sve sam manje vidjela pozornicu jer sam poprilicno niska. Otisla sam po pivo i pocela se proguravat u prve redove.
Napokon vidjesmo priliku, i ubacismo se iza tri velika nabildana covjeka i kao mravi kraj njih prodosmo u drugi red.
Teska guzva, manjak svjezeg zraka, guranje i sve u svemu predobra sutka nas je spopala par metara isred Douga Aldricha (gitara), Davida Coverdalea (vokal), Reb Beacha (gitara), Uriaha Duffya (bas), Timothya Drurya (klavijature) i Chrisa Fraziera (bubnjevi).
I jos ni sad ne mogu vjerovat da sam stajala ispred njih. No da.
Moram priznat da nas je jako iznenadilo kad' je Aldrich obukao hrvatski dres, ali s druge strane i obradovalo.
A moram priznat i da me jako iznenadilo kad' sam (sto moram naglasit) SLUCAJNO uhvatila njegovu trzalicu. :) Lijepu plavu.

i ono, trzalica u rukama i osmjeh na licu. :D
Sreca.*

Tanji zelim sve najbolje za danasnji rodzendan. :)