DivanSkitnje

srijeda, 31.07.2013.

TUĐI STID JE NAJGORI STID

Nazovem Redakciju Jedan:
- Ljudi, 18 mjeseci niste mi ništa platili?
-Jel?! Da, da, u pravu ste ali mi smo u predstečajnoj nagodbi pa…..

Nazovem Redakciju Dva:
-Ljudi, hoćel' biti koja uplata, 18 mjeseci ništa. Čak ni za benzin po bosanskim brdima kamo ste slali…
-Jel?! Vidi, vidi, Gospe mi i 'Ajduka, u pravu ste. Dajte OIB i žiro račun.
- Pa tri puta sam davao i slao mejlom
-Jel?!

Nazovem prijatelja:
-Stari, ispričavam se al' treba mi lova koju sam ti prije 11 mjeseci posudio na mjesec dana.
-Jel?!

Moja Banka:
Kasnite s uplatom rata za kredit. Ako za osam dana ne uplatite slijedi ovrha.
Jel?!!!

Oznake: plaža

srijeda, 24.07.2013.

MI MISLIMO NA VAS

Kada čujem reklamni slogan MI MISLIMO NA VAS uhvati me drhtavica, dlanovi mi se oznoje, grašci znoja izbiju mi na čelu, dobijem osip, trčim u WC….Ma, čudo jedno koliko se unervozim.
Odmah vidim telefonskog operatera kako smišlja nove smicalice, piše ih malim slovima, neuhvatljiva dotadna davanja jer on MISLI NA MENE
Još gore je kada nakon MI MISLIMO NA VAS iz kuta sobe iskoči bankar u odijelu, s kravatom,izbečenih očiju i znakovito mi šapuće: Ja mislim na tebe. A to nije nikako dobro kada oni misle o meni. Najebat ću ma koliko se opirao, koprcao, bunio….
I zbog toga slogana MI MISLIMO NA VAS podnijet ću tužbu zbog uznemiravanja, zlostavljanja, mobinga….Samo kome? Jer, imam dojam kako svi misle o meni.

Oznake: more

ponedjeljak, 22.07.2013.

Dame biraju...

Dame biraju…
Sretoh neki dan staroga prijatelja sa suprugom i nakon uobičajenih pozdrava, poneke pošalice, rekoh gospođi iskreno kako jako dobro izgleda.
-Jel' da sam dobro izabrao – zbrza moj stari prijatelj
Odgovorih smijehom koji se mogao različito tumačiti, a u stvari sam htio reći kako smo mi muškarci u stalnoj zabludi. Mi ne biramo ništa. Dame biraju dopuštajući da budu izabrane kada one hoće i od onoga koga proberu. Nama lukavo, profinjeno ostavljaju samo iluziju, koristeći mušku, glupavu mužjačku sujetu kako smo mi „birači.“ I onda se zblenuto, ne možemo načuditi, nakon nekog vremena kada birač postane otirač.

nedjelja, 21.07.2013.

Poruka kćeri koja, nakon majčine smrti, stalno odgađa povratak kući…

Dolazim!!!

Dođi, znaš da volim kada si tu. Volim kada se smiješ, kada vidim tvoju odjeću i rubac što vijori između teškoga lišća vinove loze. I kada tvoja bluza zamiče niz trsove polegle od grozdova što nadolaze; I kada bereš breskve čudeći se kad su prije kajsije nestale; I kada trčiš s psićima. Kao dijete od prije 15 ljeta međ' maslačcima. A njih je kod nas oduvijek bilo. I trešanja. Ove godine i trešnje su nestale. Kao da znaju. Ili su pokleknule pred prošlogodišnjim sušama. A da su samo još malo imale snage mogle su bujati ove godine. Kiše ima u izobilju. Istrošile su se u nevrijeme.
Znaš da volim kada si tu. Ne zovem te od kada si rekla kako sam naporan. Prepustio sam te tebi. Znaš da nisam sklon molbi niti slatkorječivosti, pa ni riječima. Onima običnim, jednostavnim, svakodnevnim. Kažu kako sam sklon telepatiji. Možda, no ima tu nešto.
Da, znaš da volim kada dođeš. Ali nastoj da budemo sami pa makar i šutjeli. Bolje ćemo se razumjeti.

Tvoj tata

Doći ću

Prije 295 dana rekla mi je:
-Bojim se. Jako se bojim.
-Ne plaši se, bit će sve dobro – govorio sam.
Prevario sam se. Ništa nije bilo u redu, ništa nije bilo dobro.
Noćas smo se sreli. Nakon 295 dana.
- Kada dolaziš? –pitala je
-Uskoro, samo da sredim ovaj nered iza sebe.
Ovoga puta ne smijem ju iznevjeriti.

četvrtak, 04.07.2013.

Najstariji Hrvat Andrija Prlić umro je u utorak u svojoj kući u Velikoj Kopanici u 106. godini.

Umro je Andrija Prlić, najstariji Hrvat...
4. srpanj 2013 u 0:00
Najstariji Hrvat Andrija Prlić umro je u utorak u svojoj kući u Velikoj Kopanici u 106. godini.

I sjetim se rujna 1997. kada smo u Velikoj kopanici slavili 65. godina braka.


Zapis iz Velike Kopanice s proslave 65.godišnjice braka Matije i Andrije Prlić





OD SOVIĆA DO KOPANICE


VELIKA KOPANICA- Jesi'l čuo gange?A jesi'l ikad zagango? E,valaj sad ćeš s nama!Ne slavi se svake godine šesdes'tipet godina braka!- laganim će glasom slavljenik Andrija Prlić,a na njegov mig jedanaestero Prlića(dvanaesti nije mogao doći) složno zaganga:
Odakle si mala,pitaju me,oojjj!
iz Sovića,Hercegovka prava,oojjj...
Još se eho nije ni stišao,a već se nadovezuje "Evo zore,evo dana,evo Jure i Bobana",a odmah potom i bećarac:
Leti ptica preko oranica
najljepše je selo Kopanica ...
-E,bolje ti idu gange!Vidi ga, kao da mu nije devedeset godina !-sin Jerko će ocu Andriji.
-Tko zna,možda i nije.Mož'bit da je i koja godina više. Vrag će ga znati.-odgovara krepki Andrija. -Nije se onda odma' pisalo,k'o sad. Već kako kažu. Godina-dvi gori il' doli.
-Skromno obilježavamo ovu šesdesetipetu godišnjicu braka.-jedan će od Prlića.. Znaš,mama Matija(1913) se ne osjeća baš dobro,a mi djeca smo se skupili da obilježimo taj datum
A to "skromno" obiležavanje proteklo je tako da se na okupu našlo jedanaestero,od ukupno dvanaestero, djece Matije i Andrije Prlić,njihovih životnih suputnika,30 unučadi i 11 praunučadi.Kapelan Ivica Živković služio je obiteljsku misu u povodu nesvakidašnje obljetnice,a potom su Prlići zaigrali i nogometnu utakmicu.Ića i pića bilo je u izobilju isto kao i gange i bećarca.
A samo prije 43 godine,u rodnim Sovića,ništa od ovoga danas. Samo gange.A od nje se ne živi.Pokušavao je Andrija s Matijom preživjeti i prehraniti svoje desetero djece(dvoje je rođeno u Kopanici),ali nije išlo. Kamenjara hercegovačkog u izobilju,ali i žandara i financa.Propješačio je cijelu Hercegovinu,a i Bosnu,noseći duhan na leđima,stazama i puteljcima stizao i do Bosanskog Broda strepeći da ga žandari ne uhvate ili ubiju.Baš kao što su ubili iStipana,djeda Jadranka Prlića.A onda je došao i rat.Onaj Drugi.Služio je Andrija kod pukovnika Šimića,a misli mu u Sovićima. Ondje nevolja svakojakih.Čak su i četnici upali u njegovu kuću i
spremali se zaklati Matiju sa petero djece,a ona ih je molila da prvo nju ubiju kako ne bi gledala kako joj djecu mrcvare.Ipak,ostali su živi,ali i opljačkane kuće.Kažu da je to ostavilo tolika traga na Matiju da je za vrijeme Domovinskog rata i sama pomisao o četničkim zlodjelima toliko utjecala na nju i stare otvorilo rane da je jednostavno u nekoliko dana iskopnjela, te joj je danas potrebna stalna skrb.
I tako,došla je 1954. kada su Prlići sa desetero djece krenuli put Slavonije i Velike Kopanice.Tu,u skromnom kućerku rođeno je dvoje djece(Antun i Jadranka) i odatle su kretali u svijet za Zagreb,Njemačku i Austriju.Danas se na mjestu nekadašnje kućice izdiže moderna katnica s centralnim grijanjem,telefonom...No,još su svježe uspomene na težak život i svi Prlićevi govore o bratovoj(sestrinoj)odjeći,prvim čizmama,kruhu kojeg nikada nije bilo dosta.Danas sa smjehom pričaju kako su se ustajali.Sata nisu imali pa su se ravnali po zvjezdama,tako da je jednom zgodom Andrija djecu probudio i poslao na vlak u šest sati kako bi stigli na vrijeme u školu.No,kada su stigli na stanicu,ondje su vidjeli da je tek jedan sat iza ponoći.
Danas su to sve ozbiljni, zreli ljudi .Pet sestara i sedmero braće.Svi su se snašli i trpe ovaj život.Bolji no što im je ikada bio.Još samo da zdravlje posluži majku Matiju i oca Andriju .



Stotinuičetvrta godina života Andrije Prlića iz Velike Kopanice

VELIKA KOPANICA – Ako nije najstariji živući građanin Hrvatske, Andrija Prlić je sa 103 godine i 3 mjeseca najstariji stanovnik Brodsko-posavske županije. U dokumentima piše kako je rođen. 11. studenoga 1907. ali…
- E, tko će ga znat'. Nekada se kod nas u Sovićima, u Hercegovini, nije trčalo odmah upisivat dite već se čekalo kako bi se vidilo 'oće li preživit. A miseci i godine života urezivane su na grede. Tako i moji, a dal' imam misec il godinu više – ne može sada nitko potvrdit – krepkim glasom priča Andrija, držeći čašu vina. – E, vidiš. Pijem crno, al sinovi donijeli ovo bijelo. I što ću sad, morat ga popit – smije se dobro raspoloženi Andrija dok nazdravlja kćeri Jadranki, zetu Ivici i sinovima Antunu i Veselku koji su iz stigli iz Austrije. – Tu smo mi skoro svakog vikenda, pregledamo tatu, dali što treba. Sada smo mu kupili plazmu jer mu baš i nije na ruku baratati sa dva - tri daljinska . Ovako, ima sve u jednom. – kažu sinovi Antun (56) i Veselko (65).
-Kada mi je bilo najbolje? Sada, sada mi je najbolje! Imam sve, dica brinu o meni, a ja uživam. Samo, ne služe me noge najbolje, a i leđa me bole. Al od toga se ne umire – šeretski se smije djed Andrija koji je s pušenjem prestao u 92. godini, a kod zubara je prvi puta bio kada je imao 86 godina. U braku je sa svojom Matijom, koja mu je rodila 12 djece, bio punih 70 godina, sve do 1998. kada je onemoćala Matija umrla. – E, ona ti se gadno uplašila kad su četnici upali u Soviće, poredali naših petero djece i rekli kako će ih klati pred njenim očima. Od toga su odustali kada im je moj brat dao sav novac kojeg je imao. Od tada Matija više nije bila ona ista žena – sa sjetom se prisjeća Andrija. A da mu je dobro, dobro je. Svih jedanaestero djece, 30 unučadi i 32 praunučadi vode brigu o Andriji i više vremena provede kod njih u Salzuburgu, Kelnu, Lincu, Zagrebu, u Slavonskom Brodu, nego u Velikoj Kopanici. – Ima sam sreće što su svi bili dobra dica i ljudi. Svi imaju školu od one srednje do magistara i nikada ih se nisam stidio – zadovoljno će Andrija dok ponosno gleda u Jadranku. Antuna i Veselka.
- Ja sam ti doša' u Slavoniju 1954. Nisam doša' gladan iz Sovića. E, ima sam ja. Ima sam i sreće jer sam im'o dobre prijatelje. Al sam se naradija u „Jasinju“ i mlinu di sam vreće žita vuka. Al, hvala Bogu zdravlje je poslužilo i djeca su bila dobra – kazuje Andrija uz „oštru“ napomenu da napišem kako je u Slavoniju došao kako bi djecu odškolovao i dao im „kruh u ruke“. I valaj, uspio je. Kod svih dvanaestero. A o životu na hercegovačkom kamenjaru mogle bi se ispisati kartice i kartice tekstova. Od momkovanja do naganjanja s financima zbog švercanja duhana. – E, od onoga što ti je ondašnja država otkupila mogao si životariti. A od 35 kg švercanog duhana mogao si kupiti kravu. Išli smo pješice od Sovića uz Zvirnjaču i svako je na leđima nosio najmanje 35 kg duhana. Manje se ne isplati. Kamenjara hercegovačkog u izobilju,ali i žandara i financa. Propješačio je cijelu Hercegovinu,a i Bosnu, noseći duhan na leđima, stazama i puteljcima stizao i do Bosanskog Broda strepeći da ga žandari ne uhvate ili ubiju. Baš kao što su ubili i Stipana, djeda Jadranka Prlića. Ali, sada je to daleka prošlost, a priče sluša unučad. Praunučadi Andija još nema. – Bit će, bit. Dat će dragi Bog – kaže Andrija na rastanku i dovikuje kako će nas pozvati na proslavu 105. rođendana. Jer ovaj, 104. U koju je već dobro zagazio, neće biti jubilarni.

<	srpanj, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,