Dolazim!!!
Dođi, znaš da volim kada si tu. Volim kada se smiješ, kada vidim tvoju odjeću i rubac što vijori između teškoga lišća vinove loze. I kada tvoja bluza zamiče niz trsove polegle od grozdova što nadolaze; I kada bereš breskve čudeći se kad su prije kajsije nestale; I kada trčiš s psićima. Kao dijete od prije 15 ljeta međ' maslačcima. A njih je kod nas oduvijek bilo. I trešanja. Ove godine i trešnje su nestale. Kao da znaju. Ili su pokleknule pred prošlogodišnjim sušama. A da su samo još malo imale snage mogle su bujati ove godine. Kiše ima u izobilju. Istrošile su se u nevrijeme.
Znaš da volim kada si tu. Ne zovem te od kada si rekla kako sam naporan. Prepustio sam te tebi. Znaš da nisam sklon molbi niti slatkorječivosti, pa ni riječima. Onima običnim, jednostavnim, svakodnevnim. Kažu kako sam sklon telepatiji. Možda, no ima tu nešto.
Da, znaš da volim kada dođeš. Ali nastoj da budemo sami pa makar i šutjeli. Bolje ćemo se razumjeti.
Tvoj tata
Post je objavljen 21.07.2013. u 22:51 sati.