DivanSkitnje

utorak, 30.09.2008.

S DRUGE STRANE PROZORA

SLAVONSKI BROD – U slavonskobrodskom Naselju Podvinje od 18 sati odvijala se prava drama. Hrvatski branitelj, liječen od PTSP-a Antun. V. Šeki, prijetio je kako će u zrak dići obiteljsku kuću koju je zajedno s dvorištem minirao većom količinom eksploziva. Uz njega u kući su se nalazili njegova majka i maloljetni 16-godišnji sin.
Kao razlog zbog kojeg se odlučio na ovakav potez Vlašić je istakao nezadovoljstvo rješavanjem braniteljskih, ali i njegovih obiteljskih problema… (Jutarnji list)


S DRUGE STRANE PROZORA


Slabo svjetlo ispred kuće tek je kroz mrak dalo nasluti travnatu stazu što je kroz neosvijetljeni dio dvorišta vodila ka kući A. V. (45), hrvatskog branitelja i veterana Domovinskog rata. Nekoliko osoba u civilu stajalo je ispred prostorije u koju se zatvorio Šeki, opasan žicama i hrpom eksploziva prijeteći kako će ga aktivirati i dići u zrak sebe i sina, koji je s bakom bio na katu kuće.

Policajci u civilu dopratili su nas ispred prozora prostorije koju je ovoga ljeta Šeki zidao i opremao. Neobrijan, zamagljenog pogleda, sjedio je ispod žarulje, čija je žućkasta svijetlost osvjetljavala gole zidove i stol nakrcan bombama, protupješadijskim i protutenkovskim minama pojačavala sumornost i gorčinu trenutka hrvatske zbilje.

- Što je ovo, Šeki? Ti me natjera opet pod ovu pancirku i kacigu, k'o da je se nismo dosta nanosali.
- Ne mogu više. Nemam snage, Želja – odgovori čovjek s druge strane prozora.
- Ma daj. Nosio se ti i sa gorim teškoćama.
- Vjeruj, ne mogu više. Moje dijete svi šikaniraju. Nitko neće pomoći, već dvije godine ne ide u školu, a Kosorica mi se osvećuje. Sin mi je vjerovao u crkvu, a kada su trebali ići na izlet iz crkve su javili kako je „višak“. Zašto baš moj sin?! Nisam mu dao ni da se krizma. Što će mu takva crkva u kojoj je višak. Ma, dosta mi je, dići ću i sebe i sina u zrak - nervozno odgovori, a žice s kojima je bio opleten i povezane s eksplozivom zanjihaše se.
- Daj, makni te žice. Upetljat ćeš nas sve. Baš si izabrao način kako ćeš riješiti probleme. Pored sebe poubijat ćeš još i pola susjedstva. Skupi hrabrost i živi. Zar nije dosta prokletstva nad ovom obitelji. Umjesto da ga prekineš ti ga želiš nastaviti. A tvoj sin treba tvoju pomoć, jer on osim tebe nema nikoga drugoga.
- Nemam snage. Zašto mi ne vjeruješ – reče, a pogled mu se zamuti i jedna suza otkinu se niz neobrijani obraz.
- Imaš, imaš Šeki. Samo ne želiš priznati.
U tom policajci, požurujući nas, prekinuše naš razgovor.
- Moram ići, a ti dođi sutra kod mene na kavu. Može?
- Može. Al' moram prvo u bolnicu – odgovori i kroz prozor ispruži ruku. Čvrsti stisak ruku potvrdio je dogovor. Nakon petnaestak minuta Šeki je u pratnji liječnika i policajaca sjeo je vozilo Hitne pomoći.

24 sata kasnije

Zvuk mobitela prenu me u čitanju izvješća o zagađenoj vodi koju su stanari Slavonije II pili nedjelju dana, a da ih nitko nije upozorio. Tek nakon alergije i želučanih problema oglasio se Zavod za javno zdravstvo i Vodovod.
- Šeki .
- E, gdje si Šeki?
- Na Psihijatriji, a gdje bi bio.
-Pa, kako je?
- Ludo, evo uz moj krevet su naoružani policajci. Ne mogu ni u toalet bez njih.
- Pa, što si očekivao? Čuvaju te da si ne napraviš neko zlo.
- Htjeli su me sinoć odvesti u zatvor, ali se javio pomoćnik ministrice i rekao nek' me ne diraju.
- Pa, dobro je
-Nije loše, al' me živciraju.
-Strpi se malo i bit će sve u redu.
- Ma hoću do sutra kada su ministrica i Tomi najavili dolazak.
- Eto, vidiš da te nisu zaboravili.
-Ma ne znam ja ništa više. Neg' dal' onaj tvoj poziv za kavu još uvijek vrijedi?
- Zbog čega ne bi vrijedio?
- U redu. 'Ajd bog,
- Bog, Šeki

Kronologija

6. svibnja 2005. Vlašić se vezao lancima ispred Zgrade Županijskog suda prosvjedujući protiv odnosa politike i političara prema hrvatskim braniteljima.

16. svibnja 2005. Vlašić se ponovo vezuje u lance, jer mu obećanja dana iz Ministarstva branitelja nisu ispunjena. Ujedno je prosvjedovao zbog toga što tada petogodišnja Magdalena Ivaković (5) nije bila uvrštena u program operativni zahvata u okviru akcije „Kišobran za dječje srce“. Nakon toga Magdalena je operirana čime joj je najvjerojatnije spašen život.

4. srpnja 2005. Sakuplja novac za Antu Gudića optuženog u slučaju "Lora jer je u splitskom „Dračevcu“ osam mjeseci čekao na suđenje.

23. svibnja 2006. Vlašić sudjeluje na lokalnim izborima i umalo pobjeđuje u MO Podvinje jer mu je za trećeg vijećnika nedostajalo manje od jednog glasa (0,66). Ipak, u koaliciji sa HSP-om formira novu vlast u Podvinju.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv