Mile Guravi ulazio je u birtiju „Kod Oroza“ poput kauboja: raskrečenih nogu kao da je upravo sišao s bureta kojeg je jahao nekoliko sati. Kretao se pažljivo nastojeći zadržati uspravan položaj gornjeg dijela tijela, hineći ležernost. No, pri svakom koraku vidjelo se da mu je neugodno, bolno.
Sjedajući za stol otpuhnu, a potom mahnuvši prstom pozdravi Antišu, ofucanog bekriju i švalerčinu koji bi, kad bi mu se pišo dignuo, tu i tamo uspio povaliti poneku ocvalu udovicu ili raspuštenicu. –Te se najbolje jebu. Uvijek misle da im je to posljednji put u životu - govorio je.
- A ,mora da si, po toj logici, i ti jako dobar jer nikad ne znaš hoće li ti se više dignuti. Pa kad je bal nek' je bal - podjebavao je Mrnja, električar na silasku karijere provedene prvo na drvenim a potom na betonskim stupovima dalekovoda.
I dok su se oni nadjebavali, Mata Ivšin pažljivo je promatrao Mileta Guravog koji se, čekajući konobaricu, vrpoljio na stolici i malo malo rukom češkao jaja. Nadimak Guravi nije bio u skladu s njegovim izgledom, koji bi se više mogao nazvati manekenskim. Dapače, bio u suprotnosti s njegovim stasom i držanjem koji ga je izdvajao od ostalih, njihovih tijela koja kao da je tesarska sjekira izdjeljala iz starog hrasta. Četvrtasti, nižeg rasta, širokih ramena, ruku punih žuljeva više su sličili panjevima šibanim vjetrovima i nedaćama ali još uvijek dubokih korijena kojima nikakva nepogoda nije mogla nanijeti neke štete. Nasuprot njih Mile je oduvijek bio visok, vitak, lagana hoda kojeg je zadržao i u starijim godinama. Oduvijek je imao uspjeha kod cura, koje mu naprosto nisu znale reći ne. Na jad i zavist društva. Ne mogavši mu se narugati, netko se sjetio da mu nadimak „Guravi“, kao suprotnost, najviše odgovara. –Je, je, guram ja guram, a vi?-prihvatio je Mile nadimak šeretski se smijući.
No, ovoga puta, nije bio onaj pravi, uobičajeni Mile. Šutio je za stolom, praveći grimase, nemirno pogledavajući oko sebe pazeći da izbjegne Matin pogled koji je prolazio kroz njega.
- - Mile, koji je ti je kurac ?– na kraju ne odoli Mata.
Mile je šutio, praveći se da ne čuje pitanje-. Za stolom nastade tišina, a Antiša i Mrnja pridružiše se Mati znatiželjno ga promatrajući. Vidjevši da nema kamo, Mile procijedi kroz zube;
-Nakurnjak!
???
- Što koji kurac blenete, žena kaže da je zima i isplela mi nakurnjak. Kaže da se ne pre'ladim. Isplela ga od jebene vune. Kaže najfinije, a ona draška, grebucka i kurac mi je stalno napet.
-Ko da drkaš?-blenu Mrnja.
-E, al' ne pada. Kad hodam jajca udaraju jedno o drugo, njem 'lače tisne, a ja 'odam 'ko da me neko guzio cilu noć. – frknu Mile.
- Ma proći će, kad se navikneš. A koji će ti kurac nakurnjak?-Mata će.
- Pa, rek'o sam, da se ne pre'ladi. Kaže Anđa: Što ću onda ja? Ko da je bila uskratita. A ja opet mislim što će one druge, pa reko ajde da ga probam. Ne može štetit. Al', jebi ga, grebe, a on stoji.
- Jebote, to je k'o na vijagra-ushićeno će Antiša. Neg' bil ti men njega posudio?
- ???
- -Pa, dobro, opr'o bi ja njega. Mislim, higijena bi bila na visini.
- - Jebem ti tvoju higijenu, kad si se zadnji put kup'o?
- Pa, jebiga kupaj se ti svaki dan, a po vodu moraš ić' na bunar.
- - Oklen Anđi pade na pamet taka bedastoća - znatiželjno će Mata.
- - Ma, gledala neku emisiju, vidla ženske ge pletu nakurnjake pa pomislila kako bi to i men i njoj dobro došlo.
- -I, koliko je dugačak?- Mrnja će.
- _ Šta ja znam. Jedno 20 centi.
- I, jel pun?
- Ajd u kurac- nervozno će Mile.
- - E, znaš li ti našeg Jozu Istraživača. Pustolova. On ti je bio električar, pa je onda pobjeg'o u Švicarsku i nakon toga razletio se po cilom svitu. Kupio kameru, fotoaparate, putovo, slik'o i piso. Nema mista na kugli zemaljskoj ge ni bio. Pokazivo on men' razne slike. Na jednom sam vidijio nekog Afrikanca ge nosi nakurnjak. Al? Oni to ne pletu već koriste rog bivola il njenih drugi goveda. I, lipo mete svoju spravu u taj rog, uzicama omotaju oko gole guzice te s njom i jajcima ponosno šetaju. Samo, njima on ne služi protiv 'ladnoće il' vrućine. On je njima ko futrola koja pišu drži uspravno. I, jebi ga, to je dugačko najmanje 35 cm! I, kaže Joza, da je taj rog sav ispunit. Njekima je i mal' pa moraju tražit goveda s duljim rogovima.
- - Ne baljezgaj Mrnja, jebo te Joza.
- - E, jebiga ga, nisam ni ja vjero'vo dok na 'nom njegovom projektoru nisam vidijo sliku. Skinio čojek rog, a iz njega ispala, bože mi prosti ja mislio njeka zmija, kad 'no njegova sprava. I 'nako mlohava skoro mu do koljena. I mlati li mlati.
(Iz Jozine foto arhive)
- (nastavak slijedi)
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje
O AUTORU
Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"
Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom
PRIČE
Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje
1.Barun Franjo Trenk
Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas
2. Čaruga
Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače
3. RAT
Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,
4. DIVANI
Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,
5. ZAVIČAJNICI
Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,
6. SKITNJE
Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,