Marketing
NAKURNJAK
Mile Guravi ulazio je u birtiju „Kod Oroza“ poput kauboja: raskrečenih nogu kao da je upravo sišao s bureta kojeg je jahao nekoliko sati. Kretao se pažljivo nastojeći zadržati uspravan položaj gornjeg dijela tijela, hineći ležernost. No, pri svakom koraku vidjelo se da mu je neugodno, bolno.
Sjedajući za stol otpuhnu, a potom mahnuvši prstom pozdravi Antišu, ofucanog bekriju i švalerčinu koji bi, kad bi mu se pišo dignuo, tu i tamo uspio povaliti poneku ocvalu udovicu ili raspuštenicu. –Te se najbolje jebu. Uvijek misle da im je to posljednji put u životu - govorio je.
- A ,mora da si, po toj logici, i ti jako dobar jer nikad ne znaš hoće li ti se više dignuti. Pa kad je bal nek' je bal - podjebavao je Mrnja, električar na silasku karijere provedene prvo na drvenim a potom na betonskim stupovima dalekovoda.
I dok su se oni nadjebavali, Mata Ivšin pažljivo je promatrao Mileta Guravog koji se, čekajući konobaricu, vrpoljio na stolici i malo malo rukom češkao jaja. Nadimak Guravi nije bio u skladu s njegovim izgledom, koji bi se više mogao nazvati manekenskim. Dapače, bio u suprotnosti s njegovim stasom i držanjem koji ga je izdvajao od ostalih, njihovih tijela koja kao da je tesarska sjekira izdjeljala iz starog hrasta. Četvrtasti, nižeg rasta, širokih ramena, ruku punih žuljeva više su sličili panjevima šibanim vjetrovima i nedaćama ali još uvijek dubokih korijena kojima nikakva nepogoda nije mogla nanijeti neke štete. Nasuprot njih Mile je oduvijek bio visok, vitak, lagana hoda kojeg je zadržao i u starijim godinama. Oduvijek je imao uspjeha kod cura, koje mu naprosto nisu znale reći ne. Na jad i zavist društva. Ne mogavši mu se narugati, netko se sjetio da mu nadimak „Guravi“, kao suprotnost, najviše odgovara. –Je, je, guram ja guram, a vi?-prihvatio je Mile nadimak šeretski se smijući.
No, ovoga puta, nije bio onaj pravi, uobičajeni Mile. Šutio je za stolom, praveći grimase, nemirno pogledavajući oko sebe pazeći da izbjegne Matin pogled koji je prolazio kroz njega.
- - Mile, koji je ti je kurac ?– na kraju ne odoli Mata.
Mile je šutio, praveći se da ne čuje pitanje-. Za stolom nastade tišina, a Antiša i Mrnja pridružiše se Mati znatiželjno ga promatrajući. Vidjevši da nema kamo, Mile procijedi kroz zube;
-Nakurnjak!
???
- Što koji kurac blenete, žena kaže da je zima i isplela mi nakurnjak. Kaže da se ne pre'ladim. Isplela ga od jebene vune. Kaže najfinije, a ona draška, grebucka i kurac mi je stalno napet.
-Ko da drkaš?-blenu Mrnja.
-E, al' ne pada. Kad hodam jajca udaraju jedno o drugo, njem 'lače tisne, a ja 'odam 'ko da me neko guzio cilu noć. – frknu Mile.
- Ma proći će, kad se navikneš. A koji će ti kurac nakurnjak?-Mata će.
- Pa, rek'o sam, da se ne pre'ladi. Kaže Anđa: Što ću onda ja? Ko da je bila uskratita. A ja opet mislim što će one druge, pa reko ajde da ga probam. Ne može štetit. Al', jebi ga, grebe, a on stoji.
- Jebote, to je k'o na vijagra-ushićeno će Antiša. Neg' bil ti men njega posudio?
- ???
- -Pa, dobro, opr'o bi ja njega. Mislim, higijena bi bila na visini.
- - Jebem ti tvoju higijenu, kad si se zadnji put kup'o?
- Pa, jebiga kupaj se ti svaki dan, a po vodu moraš ić' na bunar.
- - Oklen Anđi pade na pamet taka bedastoća - znatiželjno će Mata.
- - Ma, gledala neku emisiju, vidla ženske ge pletu nakurnjake pa pomislila kako bi to i men i njoj dobro došlo.
- -I, koliko je dugačak?- Mrnja će.
- _ Šta ja znam. Jedno 20 centi.
- I, jel pun?
- Ajd u kurac- nervozno će Mile.
- - E, znaš li ti našeg Jozu Istraživača. Pustolova. On ti je bio električar, pa je onda pobjeg'o u Švicarsku i nakon toga razletio se po cilom svitu. Kupio kameru, fotoaparate, putovo, slik'o i piso. Nema mista na kugli zemaljskoj ge ni bio. Pokazivo on men' razne slike. Na jednom sam vidijio nekog Afrikanca ge nosi nakurnjak. Al? Oni to ne pletu već koriste rog bivola il njenih drugi goveda. I, lipo mete svoju spravu u taj rog, uzicama omotaju oko gole guzice te s njom i jajcima ponosno šetaju. Samo, njima on ne služi protiv 'ladnoće il' vrućine. On je njima ko futrola koja pišu drži uspravno. I, jebi ga, to je dugačko najmanje 35 cm! I, kaže Joza, da je taj rog sav ispunit. Njekima je i mal' pa moraju tražit goveda s duljim rogovima.
- - Ne baljezgaj Mrnja, jebo te Joza.
- - E, jebiga ga, nisam ni ja vjero'vo dok na 'nom njegovom projektoru nisam vidijo sliku. Skinio čojek rog, a iz njega ispala, bože mi prosti ja mislio njeka zmija, kad 'no njegova sprava. I 'nako mlohava skoro mu do koljena. I mlati li mlati.
(Iz Jozine foto arhive)
- (nastavak slijedi)
Post je objavljen 22.11.2007. u 23:02 sati.