DivanSkitnje

četvrtak, 23.08.2007.

KAKO JE ČARUGA OPLJAČKAO NAJŠLOS

Ili Kako je Prpić Veliki sjeo u vlastiti drek

I tako prođoše mjeseci, a veličanstveni Tajp ne napisa niti riječi o pizdarijama Jovana Stanisavljevića-Čaruge, slavonskog pljačkaša, tješitelja finih damica, snašica i birtašica…Čekajući tako do kasnih noćnih sati da iz Tajpove tipkovnice poteče nova priča, odjednom mi se ukaza …


-Odrezat ću mu tu lažljivu jezičinu, samo kada ga se dočepam-mrmljao je u bradu Pavle Prpić-Veliki dok je širio gunj ispod krošnje debla u šumi Pustinjski vrh između Koške i Budimaca. Čarugin zamjenik, baš kao i cijela družba Gorskih tića bila je smrknuta nakon što su cijeli dan čekali dresinu koja je trebala prevesti novac za radnike Najšlosa.
-Jebat ću mu mater i ženu i babu i …- tu se Pavle zagrcnu od bijesa koji je nekontrolirano potekao iz njegovih velikih usta. Hvatao je zrak, slinio, a oči su mu dobivale mutno crvenkasti odsjaj, znak je Prpić Veliki spreman na sve. Jatak Dušan Stanković, koji im je javio tu vijest i zbog koje su pohitali čak iz Donjih Andrijevaca, nije ni znao koliko je sretan što nije u blizini razgoropađenog Prpića. Čaruga je zamišljeno šutio, ne obazirući se puno na bijes svog zamjenika. Šutke je razmotao svoju vojničku kabanicu, naslonio se na deblo i u polusnu pokušao dočekati zoru.
-Jutro je pametnije od večeri-razmišljao je odgađajući svoju odluku za sutra. Nikad ne znaš što se sutra može dogoditi.
Ostali su šutke slijedili primjer svog harambaše, tražeći najprikladnija mjesta za spavanje. Bila je polovica lipnja 1923. večeri su bile mlakaste ali se pred zoru valjalo dobro umotati u gunjeve ako ne želiš da ti se studeni šumski zrak uvuče pod kožu do kostiju.
Svanjivalo je. Svijetlost se probijala kroz krošnje stabarja pužući preko sklupčanih tijela hajdučke družine. Prpić Veliki promatrao je prugu, još uvijek bijesan zbog noćenja i cjelodnevnog iščekivanja dresine. Držao se za granu mladog jasena, hlača i gaća svučenih do ispod koljena. Stenjao je i puhao kao da je jučerašnje bjesove pokušao istjerati kroz stražnjicu koju su škakljale drvenaste vlati trave. I dok je kolutajući očima, grleno otpuhivao kao da je u ekstazi i da svršava s nekom mladom seljankom, odjednom u daljini opazi dresinu kako klizi prugom. Napregnu vid željevši se uvjeriti da dresina uistinu dolazi, nesvjesno povuče jasenovu granu koja se slomi ne izdržavši težinu pogolemog Prpića. Ljudeskara uz krik svom težinom pade unazad u vlastiti drek. Opet je Prpić jebo sve po spisku svima: i dresini i žandarima, jatacima, njihovim mama, babama, konjima… dok je guzove brisao širokim listovima paprati. Trčao je do družine, smiješno poskakujući s navučenim gaćama i dopola svučenim hlačama koje je jednom rukom pridržavao, a drugom se štitio od granja kroz koje je trčao.
- Dolazi, dolazi!-povikao je.
- Jel' žandari?-dreknu Čaruga laćajući se puške. U istom trenu i ostatak družbe bio je na nogama, držeći puške, sanjivo buljeći i stabla koja su ih okruživala, očekujući da se iza svakog debla krije barem pet žandara.
- Dresina, dresina..- dahtao je Prpić naslonjen na panj hvatajući zrak zamoren od trčanja i ranojutarnjih uzbuđenja.
Iznenađeni hajduci potrčaše do pruge, skriše se u grmlje, a Čaruga i Prpić uhvatiše jedan osušeni, izvaljeni panj i dovaljaše ga na prugu.
- Jebote, što smrdiš. Ko da si up'o u govno-reče Čaruga Prpiću dok su valjali panj. Prpić ništa ne odgovori već šutke nastavi gurati panj na prugu. Negdje oko devet sati , iza okuke pojavi se dresina na kojoj su bili blagajnik Nemedi i vozač Petrić, te žandarmerijski narednik Simo Tintor. Ugledavši panj, Petrić uspori, a Tintor pokuša kundakom puške gurnuti panj s pruge. U tom trenutku iz žbunja iskoči Čaruga s dva pištolja i dreknu:
- -Stooj!
- Čim je dreknuo Čaruga ispuca oba pištolja na dresinu, a vatru iz grmlja osuše i ostali razbojnici. Tintor pade pogođen na dva mjesta dok Nemedi i Petrić skočiše s dresine i udariše u bijeg put šume. I dok se Nemedi dokopao šume, Petrića dohvati jedan hitac i on pade pogođen u nogu na samo par metara od prvih debala. Razbojnici se nisu puno obazirali na njih već počeše grozničavo preturati po stvarima na dresini tražeći novac.
- - Braćo, ubijte me ne dajte da se 'vako patim- zapomagao je ranjeni Tintor dok su hajduci tražili novac.
- -Šuti, đubre žandarsko-obrecnu se Stevo Šikić. No, odjednom kao da se nečega sjetio, počne Tintora pretresati ne obazirući se na njegove krikove. U džepu mu je pronašao 320 dinara i srebrni sat koje spremi u svoj kaput. Još jednom pogleda na ranjenog žandara, kao da je nešto zaboravio. Za oko mu zape njegova puška koju Šikić prebaci preko vrata.
- -Tebi neće trebat', a ionako ih imate previše – reče i cokulom šutne Tintora u rebra koji muklo zaječa.
- - Evo ih, tu su!- radosno podviknu Čaruga pokazujući vreću s novcima.
- Razbojnici ostaviše ranjenike, žurno pohitaše u šumu kako bi izbrojali plijen. U vreći je bilo 40 tisuća dinara.
- Evo svakom po sedam 'iljada dinara, a Dušanu ponesite iljadu. To mu je nagrada što nas je obavijestio. A sada put po noge, svatko na svoju stranu, a ja ću vas već pronaći kada mi zatrebate– reče Čaruga spremajući svoj dio novca.
- Nakon par minuta šuma zatihnu. Hajduci poput duhova nestaše, a samo je na pustopoljini ostala dresina, umirući žandarmerijski narednik Tinor i stari, osušeni panj koji je poput neke velike lešine ležao preko tračnica.

četvrtak, 16.08.2007.

KAKO JE ČARUGA ZA NOS VUKAO STAROG DOKTORA

Čekajući Tajpvrajtera


I tako prođoše mjeseci, a veličanstveni Tajp ne napisa niti riječi o pizdarijama Jovana Stanisavljevića-Čaruge, slavonskog pljačkaša, tješitelja finih damica, snašica i birtašica…Čekajući tako do kasnih noćnih sati da iz Tajpove tipkovnice poteče nova priča, odjednom mi se ukaza dr. Mijo Pišl iz Donjih Andrijevaca.

- Što je gulanferu? Nemaš pametnijeg posla već čekaš 'ajduke i probisvijete.
Protrljao sam oči uvjeren da sanjama. No, stari doktor je još uvijek stajao iznad mene pažljivo me motreći. Na sitnom, od starosti pogrbljenom stasu, isticao se orlovski nos i prodorne oči koje su poput skalpela secirale mozak. Režanj po režanj. Šutio sam bojeći se bilo što reći.
-Znaš li ti da me je taj mangup, a i ti nisi ništa bolji, dvije godine vukao za nos?
-Tko?-jedva sam izustio.
- Ne pravi se blesav. Čaruga, a tko drugi.
Predao sam se jer starog doktora nisam mogao blefirati. Bio mi je u mozgu. Čitao me. Samo, nije mi bilo jasno što radi u mojoj sobi jer je od našeg posljednjeg viđenja prošlo 27 godina. Tada je već imao 80 godina. Znači, sada je dr. Pišlu 107 godina!
- Misliš da sam duh? Ma daj, tko još vjeruje u duhove. Ljudi ne umiru, oni samo odlaze i vraćaju se.
Nisam imao volje niti hrabrosti za daljnji razgovor. Šutio sam, krijući pogled. Vrbanjac po rođenju (1893.), Bečlija po školovanju, dr. Pišl prvu liječničku ordinaciju dobio je 1921. godine u Donjim Andrijevcima, kotar Brod na Savi, u zgradi bivše marijaterezijanske pastuharnice i nije mu bila ništa neobično što su ga seljaci oslovljavali sa "gospodin veterinar". Liječio je sve i svakoga, od đakovačkog, brodskog i bosanskobrodskog atara. Po ljepljivom, žitkom, slavonskom blatu, prašnjavom putu, pješice, gazeći vinogradima, šumama, po kiši i snijegu – bez radnog vremena i bodova.
- E, pa slušaj-reče doktor. - Davne 1923. u Donje Andrijevce je stigao mladi, kicoški odjeven momak, predstavljajući se kao Nikola Drezgić, liferant mesa 17. pješadijskog puka Vojvoda Mišić. Nitko u tom pristojnom mladiću, podrezanih brkova, prijatelja oficira i seoskih žandara nije prepoznao Jovana Stanisavljevića, zloglasnog "Čarugu", hajduka i odmetnika čija je glava bila "teška" 120 tisuća dinara. Bezbrižno se šetao Andrijevcima, galantno čašćavao žandare i seoske gazde, a po noći nemilice povaljivao dobro uščuvane udovice i dokone gospođe prezaposlenih trgovaca i seoskih gazda. No, ni one nisu bile baš tako naivne i bespomoćne jer se Čaruga, nakon izvjesna vremena, pojavio kod mene tražeći da ga izliječim od sifilisa. Ubrzo je postao i redovan gost i razgovor s njim, moram priznati, bio je ugodan. Pričali smo o svemu i svačemu i, naravno, glavna tema bio je Čaruga i "Kolo gorskih tića" na čiji se sam spomen imena ljudima ledila krv u žilama. Kao ni većina Andrijevčana, nisam niti slutio da je pristojni liferant 17. pješadijskog puka, uvaženi Nikola Drezgić, bradom i brkovima strašni Čaruga.
- A plašiš li se ti doktore, Čaruge i njegove družine dok noću obilaziš pacijente – iznenada upita Čaruga dok smo kartali u mojoj sobi.
Ne. Ne bojim, a i uz sebe imam pištolj- odgovorio sam i Drezigiću, tj. Čarugi,pokazao mali salonski pištoljčić. .
- Izvini doktore, ali takve pištolje Čaruga jede za doručak- kroz smijeh mi je odgovorio Drezgić (Čaruga) razgledavajući pištoljčić. Potom se maši za pojas i izvuče svoj vojnički pištolj i pruži mi ga.
-Evo ti dragi doktore va gevera, nek ti se nađe - reče Jovo Stanisavljević pružajući mi preko stola pištolj.
- Gos'n Drezgiću, pa što će meni pištolj? On je za žandare, vojnike i hajduke.
-E, upravo ti ga doktore zbog njih i dajem. Ti iz ovih marijaterezijanskih štala pretvoritih u donjoandrijevačku ambulantu skoro svake noći po snigu i suncu, po danu i noći hodiš bolesnicima. Može te neko presrist. A gevera te može obranit- prošapta Jovo prstom mašući prstom kao da želi naglasiti svaku riječ.
- Što ću ja ako mog doktora napadne Čaruga, tko će mene izličit od sifilisa?
Bečki student, sada skrit u slavonskom blatu i vukojebini, daleko od bečkog sjaja, umjesto gospode i njihovih nagizdanih dama, sada za pacijente ima slavonskog seljaka u genima dotučenog jebenim ratovima, silnim vojskama od kojih niti jedna nije bila njegova-zbunjeno je gledao Čarugu, a potom pruži ruku i prihvati pruženi pištolj.
-Dobro – prošaptao sam, a dah mi zalejuja titravo svjetlo svijeće koja je škiljavo osvjetljavalo knjige u maloj prostoriji koja mi je bila i knjižnica i blagovaonica i čekaonica.
- A, kažete da bi me hajduk Čaruga mogao napasti? Pa, dobro gospodine Drezgiću, vi kao vojni liferant mesa sigurno to bolje znate. Puno putujete i puno čujete - rekoh nevoljko prihvaćajući pištolj.
I tako sam ja hodio i brodio po suncu i pljusku, po danu i mraku noseći taj pištolj sa sobom iako ga, ruku na srce, ne bih znao ni upotrijebiti. Bio sam uvjeren da me on čuva od Čaruge i njegove družine. To je u jednu ruku bilo i točno jer sam bio pod Čaruginom zaštitom, a da toga nisam bio ni svjestan. Kada je, nakon izvjesna vremena, Čaruga prepoznat u Vinkovcima i uhvaćen, tek tada sam prepoznao "kućnog prijatelja" N. Drezgića. Na suočenju u Osijeku, kada je bilo jasno da dželatu i omči ne može umaći, Jovo je zatražio da mu pomognem i falsificiram liječničke nalaze. Naime, još u Donjim Andrijevcima sam Čarugi izvadio krv (zbog sifilisa), ali su nalazi bili u Zagrebu odakle su izravno dostavljeni u Osijek. Na Čaruginu nesreću – bili su pozitivni i 27. veljače 1925. omča je zategnuta.
Slušao sam doktorov meki, umirujući, glas zatvorenih očiju. Odjednom je zamukao. Pričekao sam još nekoliko trenutaka i otvorio oči ali pored mene nije bilo nikoga. Samo se sunčeva svijetlost lagano probijala kroz zavjese i ranojutarnju tišinu.

ponedjeljak, 13.08.2007.

PISMO KUĆI

Dragi moji,

meni je ovdje uistinu lijepo. Zabavljam se i svakodnevno uživam u ljepotama našeg mora i raznovrsnosti turističke ponude.



Koristim vrijeme i za razne avanturističke pothvate te svaki trenutak kako bi što bolje upoznao nove prostore.




Nakon napornih putovanja odem na morsku obalu i dugo, dugo zurim u morsku pučinu. To me opušta.




Voli vas i sve pozdravlja vaš Divan-Skitnje.

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,