Brat magarac
Zvijezde
Jedan pjesnik rekao je: ''postoje u nama neke nepremostive dubine...'' Dubine kojih ni sami nismo svjesni. Ljudi ne postoje, svi smo mi svijetovi u kojima se odvija život. Gledam u nebo i vidim zvijezde. Gledam u ljudske oči i opet vidim zvijezde. A ponekad smo slijepi. Skrenemo naš pogled u pod. A zvijezde nas čekaju. Najljepši osjećaj je primiti nekog svog za ruku, dati mu time komadić srca. Mijenjam stvari oko sebe, vraćam se na neke putove s kojih sam otišao. U srcu odlučujem da neću gledati u pod. Ne, svojim pogledom gledat ću zvijezde i ondje tražiti tebe. Tražiti te na svakoj zvijezdi koja postoji na ovom nebu. U srcu sam te davno našao. I tada sam pogledao u pod. I sve je nestalo za trenutak. Sam stojim ispred rijeke. Tiho u noći... Pogledam u rijeku i u odrazu vidim zvijezde. I opet se smijem jer shvaćam da lovim nit života. Smisao koji daje snagu. I ne prestajem gledati...
26.02.2007. u 22:55 | 12 Komentara | Print | # | ^Putevima nade
Hodamo putevima nade. Ovaj život jest takav put. Živimo u nadanjima, tražeći svoje mjesto, mjesto koje donosi sreću. Ispod Neba svi smo isti, i nitko od nas nema pravo prisvojiti Boga. On nije moj, On je naš. Kad se postavimo u takav odnos doći ćemo u ravnotežu sa drugim ljudima, shvatit ćemo da je taj čovjek vrijedan poput nas. Shvatit ćemo da je život čarolija, pustolovina u koju se ulazi srcem.
Često zaboravljamo da iza oblaka postoje zvijezde. Nešto što ima više smisla. Gdje ćemo biti sretni? Ondje gdje će naše srce naći smiraj, gdje naše srce neće biti samo. Živiš za drugoga? Dobro živiš, u tome je smisao. Pobjeći od egocentrizma, od vlastitih interesa. Smisao se nalazi u malim stvarima, stvarima koje na kraju i čine tvoj život. U tišini se čudi stvorenim stvarima. Tu se rađa mistik. To je onaj čovjek koji ostaje osjetljiv za svako Božje stvaranje. Onaj koji se čudi onome što je naizgled obično.
Življen život
Isus Krist jest život koji mora biti življen da bi bio ispunjen. Biti zahvalan Gospodinu za svaki proživljeni trenutak donosi posebnu sreću. Život jest radost, a u radosti duša biva ispunjena. Pogledaj u svoje srce, pogledaj u te dubine u kojima se skriva život. Pogledaj kako si stvoren čudesno. Pogled u zvijezde priča o ljubavi kojom te Gospodin satkao. Nije sramota biti Božje dijete. Nije sramota već blagoslov. Ostaješ često u samoći, prepušten sam sebi. Razmišljaš ima li ta samoća smisla. Ukoliko je sama sebi svrhom nema. Ali ukoliko je cilj te samoće susret sa Bogom, tada je ona blagoslovljena.
Kuda bježimo? Kuda odlazimo? Duša smiraj može naći jedino u Gospodinu. Nemojmo brinuti za propadljive stvari. Brinimo za ljude, za blago na nebesima koje se može dobiti jedino služeći Bogu i braći ljudima. Jer svi smo mi braća, od jednog stvaranja potekli. Čovječe, pruži svoju ruku drugome čovjeku. Ne znaš li da mu time daješ djelić svog srca, srca koje ljubi. Daj najbolje od sebe. Isplati se...
