Hodamo putevima nade. Ovaj život jest takav put. Živimo u nadanjima, tražeći svoje mjesto, mjesto koje donosi sreću. Ispod Neba svi smo isti, i nitko od nas nema pravo prisvojiti Boga. On nije moj, On je naš. Kad se postavimo u takav odnos doći ćemo u ravnotežu sa drugim ljudima, shvatit ćemo da je taj čovjek vrijedan poput nas. Shvatit ćemo da je život čarolija, pustolovina u koju se ulazi srcem.
Često zaboravljamo da iza oblaka postoje zvijezde. Nešto što ima više smisla. Gdje ćemo biti sretni? Ondje gdje će naše srce naći smiraj, gdje naše srce neće biti samo. Živiš za drugoga? Dobro živiš, u tome je smisao. Pobjeći od egocentrizma, od vlastitih interesa. Smisao se nalazi u malim stvarima, stvarima koje na kraju i čine tvoj život. U tišini se čudi stvorenim stvarima. Tu se rađa mistik. To je onaj čovjek koji ostaje osjetljiv za svako Božje stvaranje. Onaj koji se čudi onome što je naizgled obično.
Post je objavljen 13.02.2007. u 12:10 sati.