srijeda, 28.11.2007.

Nostradamusovo prokletstvo-7.dio

Evo i novog posta. Stvarno vam se želim zahvaliti što ste mi pomogli da sakupim 80 komentara. Samo tako nastavite. Ovaj nastavak je vrlo zanimljiv, i doći će prve neprilike s moćima. U jesam vas zainteresirala,a?

B.B. i ja smo se odlučile povući par koraka unazad na što se Jessica odmah okrenula. No, pažnja joj se ponovno vratila na Michaella koji joj se polako približavao.
- Što ti još hoćeš? –strogo je upita- Ostavi mene i ostale na miru! Cure nisu ništa krive, ovo je između mene i tebe –
- Dobro pametnjakoviću... –
- Nisam još gotov! –naglo je prekine- Prestani stalno tražiti nekoga za žrtvu. Navikni se da si ti kriva. Ti si kriva za prekid jer si tako bahata, sebična, ohola i sve najgore
Jessica ga je još uvijek uzvišenog pogleda i prekriženih ruku promatrala. Tri cure iza nje su je oponašale non-stop bacajući poglede u našem smjeru.
- A da se sad maknemo od njih, postaje mi nelagodno –šapne mi B.B.
Iz dubine duše sam i ja to željela jer nikada nisam voljela privlačiti pozornost, ali me strašno zanimalo što će se dogoditi.
- Slušaj me, Michaell. Ti si običan gad i takav ćeš i ostati, ali zapamti jedno: Ja ne zaboravljam –ponosno mu reče Jessica naglašavajući kažiprstom. Potom baci bjesan pogled u mene prije nego se dostojanstveno, visoko uzdignuta nosa okrene i zaputi u školu. Michaell ju je neko vrijeme promatrao, a onda s olakšanjem spustio ramena. Počeo je gledati oko sebe. Predstava je završila. Svi su se razišli. Aly i Chaterine su dotrčale do nas ispitujući nas. Michaell se snuždena pogleda uputio u školu. Pročitala sam mu misli. "Samo da Celine nešto loše ne napravi". Posramila sam se. Jadan, pomslila sam. Očito je Jessica jako opasna kad se jednom dečku takve misli motaju po glavi. Još sam ga jednom pogledala prije negoli je nestao iza vrata učionice iz hrvatskog.
***
- Daj požuri! –viknula sam za Eminom koja je stavljala torbu an leđa
- Evo idem. Nisam ja supermen da mogu u dvije sekunde napraviti sto stvari –odgovori mi hodajući prema meni
- Ma znam da nisi, ali imamo tjelesni a ne da mi se opet sučeljavati s profesorom –
Užurbano smo hodale i probijale se kroz gužvu kad je Emina naglo stala
- Što je pak sad? –iznervirano je upitam
- Vidiš onog plavokosog dečka pokraj Michaella? –reče poakzujući prstom na grupicu dečki koji su pričali
- Da i šta s njim? –
- Taaaaaaaaaaaaaako je sladak. Što ti misliš? –
Složim facu.
- Pa nikada me nisu privlačili plavokosi dečki. U Londonu je svaki drugi imao plavu kosu i plave oči. To je valjda nekakav trend, meni se baš i ne sviđa –odgovorim
Sad ona složi facu.
- Ali i Michaell je plavokos ili to važi samo za ostale dečke –pakosno se naceri
- Kao prvo i prvo, Michaell mi se sviđa kao prijatelj, a kao drugo i drugo ja mislim da kasnimo na tjelesni –
- Ma daj! Svi su primjetili da između vas postoji ono nešto –kaže uz lagani hod
- Gospođice Obožavam se petljati u tuđe živote, zar ti znaš bolje od mene –
- Kad su dečki posrjedi, da –
Okrenula sam očima i potrčala prema dvorani. Sve su cure već bile presvučene.
- Joj da je barem Cath tu, mogla bi zaustavit vrijeme –nervozno rečem oblačeći majicu
- Ma znaš, da ona tu moć voli koristiti samo u inzvaednim situacijama, a kašnjenje na Forestov sat za nju to definitivno nije –
- Profesor se preziva Forest? –ironično sam rekla
- Da, ali svi ga volimo zvati FoCo, zato jer se zove Colins –
Složila sam facu.
- Čudno ime –
Najbrže što smo mogle smo otrčale niz stepenice, ali vrata su već bila zatvorena.
- Kvragu –prosiktim- Kvragu i tvoj plavokosi dečko
- Pa nisam ja kriva –
- Ne nego je on jer je tamo stajao. N emogu vjerovati –rečem i okrenem se vraćajući se u svlačionicu
- Čekaj –poviče Emina- Imam plan
- Kakav plan? –
- Znaš ono da sam ti rekla da se mogu pretvarati u vodu? –
- Da? –zainteresirano joj se približim
- Pa ako se budemo držale za ruke, možda mogu postići da se obje pretvorimo u vodu i provučemo ispod vrata
- Dobra ideja, vrijedi pokušati –
Čvrsto smo se uhvatile za ruke i Emina se skoncentrirala. Ubrzo je sve postalo veliko i izobličeno. Emina mi u mislima pošalje poruku da krenemo. Polako i nesigurno sam krenula. Nisam mogla osjetiti Emininu ruku ali znala sam da je držim jer sam još uvijek bila voda. A onda se dogodila katastofa. Nekim mi je čudom na pamet došlo da vidim ako se mogu održati u tom stanju bez da budemo povezane i pustila sam njenu ruku. Vratila sam se iz vode u stvarni oblik usred dvorane. Svi su zurili u mene iznenađenih lica. Vidjela sam Eminu kako se vratila u ljudsko obličje iza svih i rukom se snažno udarila u čelo.

Eto nadam se da vam se svišđalo. Budući da sam uspjela skupiti više od 70 komentara, sada skupljam 100. Dajte sve od sebe....

petak, 23.11.2007.

Nostradamusovo prokletstvo-6.dio

Evo novog djela. Ovaj dio je bio takav da sam probala stavit sve likove. Samo ću vam stavit jednu reklamu:


Tu kliknite, ima svega!
A sad priča...

Svim sam se snagama oduprjela Emininom stisku i stala unatoč njihovim pogurivanjima.
- Kakve veze ima kada sam rođena? –upitala sam s upitnim izrazom lica. Cure su se međusobno pogledale
- A sjećaš li se ovoga –reče Chatrine, a onda svjetlost, ista ona bjelina od neki dan.
Ponovno sam se pokušala oduprjeti ali onda se ponovno vratila bistra slika. Cure su me upitno ali samouvjereno pogledavale.
- Neka digne ruku tko je rođen 12. prosinca –reče Emina. Sve su digle ruke. Vidjevši to ja sam polagano podigla ruku u razinu ramena
- To smo i mislile –reče Emina
Okrenule su se i krenule naprjed. Sada su me zainteresirale pa sam potrčala za njima. Kada smo stigle pred knjižnicu Alison mi se okrenula i polušaptajući rekla:
- Slušaj me, Celine –započela je oštro, a onda potiše nastavila- Sada kada uđemo u knjižnicu, nemoj nas ništa pitati. Budi potpuno tiho i bez glasnih reakcija –
- Razumjem –promucala sam.
Aly me pustila i ušle smo u knjižnicu. Cure su u isti glas pozdravile knjižničarku koja je obilazila police. Ja sam potiho promumljala jedan Dobar dan kojega nitko osim mene nije čuo. Cure su se raspršile i svaka pošla na svoju stranu. Ja nisam znala kuda bi išla niti što smo tražile pa sam se prikrpala Emini i s njom tobože nešto tražila. Emina je nešto mumljala prstom prelazeći preko korica knjiga.
- Cure! Našla sam je! –poviče B.B. i mašući knjigom ode do stola koji je bio najudaljeniji od radnog stola knjižničarke. Spustila je knjigu i preuzela je Chatrine.
Prelistavala je knjigu i izgledala je kao da nešto traži ali ne zna gdje se nalazi ili u ovom slučaju gdje piše
- A da jednostavno odeš do kazala pa nađeš –sarkastično predloži B.B.
Chatrine okrene na zasnju stranicu. Pogledom prijeđe preko kazala i ponavljajući broj stranice vrtila stranice. Još malo pa ću puknuti od napetosti. Toliko su spore. A onda sam vidjela naslov. "Nostradamus-najveći prorok kojega svijet pamti". Chaterine je okrenula stranicu i pažnju posvetila podnaslovu "Nostradamusova proročanstva".
- Evo ga tu je –usklikne Chaterine i šapćući nastavi- Zasigurno najpoznatije Nostradamusovo prokletstvo je ono koje je izrekao na dan svoje smrti: “Zapamtite ovaj datum. Dan kojega sam rođen od majke i oca moga, 12. mjeseca zime, taj dan bit će najprokletniji datum ovosvagdašnjeg svijeta, čekajte da 500 godina od moga rođenja prođe, a tad će svi na svoje doći, na taj dan rođeni dobit će nadljudske moći. O majke, molite da tog dana u točno u podne ne rodite djecu jer crna je sudbina pred njima”. To rekavši izdahne. Nagađanja o istinitosti ovoga podatka se razilaze ali računajući s time da su sva njegova proročanstva dosada pogođena znanstvenici vjeruju da je ovo najpoznatije prokletstvo zapravo istinito. Ostatak i nije toliko važan –pročita i odmakne se od knjige
- Razumješ li sad? –upita Emina
- Pa zapravo i ne potpuno –iskreno i pomalo bedasto odgovorim
- Samo si se ti oduprjela mom zaustavljanju vremena, nitko to osim mene ne može, čak niti Emina i Alison –pomalo ljutitim tonom odgovori Chaterine- Odmah sam shvatila da nisi obična –
I ja sam primjetila da sam neobična i toga sam sada postala svjesnija nego ikad ali kome bi ikada palo na pamet da je rođen na prokleti datum i zbog toga naslijedio moći koje nije htio. Uslijedila je šutnja koju sam prekinula.
- Koje moći vi imate? –nesigurno sam upitala.
- Aly može vidjeti i putovati u bližu budućnost, Chaterine može letjeti i zaustavljati vrijeme, ja se mogu rastopiti i postati voda, a ti... –pogleda me Emina, koju su slijedile i ostale
- A što s B.B.? –upitala sam pokušavajući izbjeći odgovor
- Ja sam rođena 12. prosinca, ali ne u podne nego oko 4 popodne –pomalo sramežljivo prizna
- Nisi nam odgovorila Celine –prisjeti me Aly. Okljevala sam, ali s puno očekivanja su gledale u mene pa sam odustala
- Pa, primjetila sam da mogu čitati misli,a nekoliko mi je puta i uspijelo nogama napustiti tlo
- Cool –kaže B.B.
Muk. Svi su šutili. Chaterine je poklopila knjigu i vratila je na policu.
- Izađimo iz knjižnice. Tu ne možemo na miru razgovarati – predloži Chatrine
Sve su je poslušale. Izašle smo iz knjižnice bez pozdrava. Po našem razgovoru otkrila sam da B.B. nema moći, ali joj je Em jednom slučajno rekla. B.B. je očito bila puna razumijevanja.
- Kako ste otkrile da ste posebne? –upitam ih
- Pa, ja sasvim slučajno. Jednom sam pokušala skinuti moju macu s drveta i naprežući se sam poletjela, a za zaustavljanje vremena iz jednog običnog zakašnjenja u školu kada sam jako željela da se vrijeme bar na sekundu zaustavi da stignem, i dogodilo se –reče Chaterin
- Ja sam nekako po rođenju to skužila. Mami sam stalno bježala i to pretvarajući u vodu, valjda sam od početka bila svjesna toga –reče ležerno Em, dok je Alison uzbuđeno i hvalisavo rekla:
- Ah, ja sam počela sa sitnim predviđanjima, znaš ono Koliko ću dobit iz ispita, pa bi ja rekla i pogodila i tako sam otkrila da ipak nisam pogađala –
B.B. se cijelo vrijeme smješila ali vidjelo se da joj je krivo. Hodajući kući sve su se zaputile svojim putem dok smo ja i Aly ostale same.
- Zar vam je Chatrine rekla za ono u dvorani? –upitam ju
- Da. Mi smo slučajno otkrile da smo rođene na isti datum, pa je to Em jako zainteresiralo, toliko da je otišla na internet i istraživala o ljudima rođenim taj dan –
- Tako je otkrila da ste posebne – nadovežem se
- Pa zapravo smo to i znale ali kada je otkrila to proročanstvo otkrile smo da imamo više toga zajedničkog, a ne samo datum rođenja –
Potvrdno sam kimnula glavom. Doista nevjerojatna priča. Nisam bila ni svjesna da će to biti jedna velika avantura u našim životima. Onda se kao od nikud pojavio Micahell. Aly ga je pozdravila, a onda se okrenula meni i uz pozdrav mi namignula te odtrčala kući.
- Bok! –pozdravi me Michaell- Što radiš ovako kasno vani sa školskom torbom na leđima? –
- Pa, išla sam s curama u knjižnicu –prmucala sam
- Lijepo je to od njih što ti pokazuju grad –
- Da stvarno su drage –
Neko smo vrijeme šutili i samo se gledali.
- Želiš da te otpratim kući? –upita me
- Nemam ništa protiv –odgovorim
Opet me uhvatio za ruku. Taj trenutak mi se činio čarobnim, čarobnijim od nas samih.

Eto! Ovaj dio nije bio nešto posebno napet, ali mora bit i takvim djelova. Sad ću vam stavit jednu uputu: Ne pišem novi post do 70 komentara.
bokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbok

ponedjeljak, 19.11.2007.

Nostradamusovo prokletstvo- 5. dio

Evo, ubrzo novi post. Ima i štafeta na kraju na kojoj se zahvaljujem Aly. Ako netko nije stigao pročitati prošli dio imate u boksu link pa imate i tu mogućnost. Uživajte!!

Idući dan nije bilo škole jer su profesori imali neki neopravdani štrajk. Naravno, to je svima išlo na ruku ali ja nisam bila nekako oduševljena. Cijeli sam dan morala bojati zidove sobe i to bolesnom ljubičastom bojom i to pod izlikom da mama nije našla niti jednu drugu boju osim bjele ali pokazala se poslušnom jer sam mrzila bijele zidove. A i Michaell mi se cijeli dan motao po mislima. Negdje oko četiri popodne zazvonio je telefon.
- Ej Celine, B.B. je! –oduševljeno je uzviknula čim sam digla slušalicu
- Bok B.B. –
- Je si čula novosti? –istim tonom je nastavila
- Ne, kakve novosti? –
- Michaell je prekinuo s Jessicom!
Isprva nisam shvatila važnost toga, a izgleda da je B.B. to protumačila na točan način
- Halooo, to znači da je slobodan, free, bez cure... –
- Shvatila sam B.B. –
- I? Što ćeš poduzeti? –nestrpljivo me upita
- Pa zasada ništa, a niti ne znam što bih trebala –
- Pa, znaš da je Michaell veoma poželjan, ako sačekaš još nekoliko dana više ga neće biti –
- Neće više biti slobodan, a ne da ga više neće biti –sarkastično sam joj odgovorila
- Ma, to ti dođe na isto. Onda?
- Onda ništa. Danas moramo završiti s uređenjem a sutra nas čeka težak školski dan
- Joj, jesi njurgava. Ništa ti neće biti ako par dana posvetiš dečkima
- Gle, problem je u tome što ja nikada nisam bila s dečkom i ne namjeravam još par godina
- Haloo? Iz kojeg si ti vijeka? Starog ili srednjeg?
- Dosta je bilo B.B. prekidam
I prekinula sam. Već mi je počela ići na živce. U idućih sat vremena nazvale su me Aly, Chaterine i Emina s istim vjestima. Dobile su isti odgovor kao i B.B. ali i ja sam dobila iste reakcije. Uglavnom, od tog silnog zivkanja nisam dobila ništa, osim mamine deračine. Danas nam je trebao stići krevet i ormari za moju sobu, no izgleda da su i vozači danas štrajkali. Mama je rekla da je to često u Southamptonu. To je samo potvrdilo moje mišljenje o ovom gradu.
Idući dan sam opet zakasnila u školu. Umorna od uređivanja kuće i od uzastopnih poziva frendica zaspala sam ko top i nisam se probudila do devet sati. U školi su me na malom odmoru odmah napale cure s izjavama tipa Što još čekaš?, Kako to da te još nije pozvao na spoj? I slično. Ništa im nisam govorila. Primjetila sam da mi je Michaell stalno pokušavao prići ali od ovih daveža naravno da nije mogao. Možda je istina što cure kažu da se Michaell zaljubio u mene. Ali tu sam činjenicu odmah odbacila jer prvo meni nije odgovarala, a onda vidljivo i njemu jer je stalno bio s Jessicom unatoč glasinama o prekidu. Cijeli dan nisam bila nešto posebno raspoložena. Tome je pridonjela i mršava dvojka iz povjesti koju sam dobila odmah prvi sat. Kada je završio zadnji sat htjela sam kidnuti curama da me ne gnjave i da se prepustim svojim mislima, ali nisam uspijela. Odmah po izlasku iz učionice začula sam Chaterinino dozivanje iza mene. Pokušala sam ne reagirati i pobjeći ali iza mene su se stvorile Chaterine, Emina I Alison. B.B. je zaostajala. Morali smo je sačekati.
- Celine, stani! Želimo ti nešto pokazati –dovikne Alison
Nezainteresirano sam se okrenula
- hajde idemo! –Emina me uhvatila za lakat i povukla s njima
- Kamo me vodite? –govorila sam im
- U knjižnicu –odgovori mi Chatrine- Želimo ti nešto pokazati
- Ali što to? –bila sam uporna
- Kada si rođena? –upita me Alison



Eto, radnja se počinje zaplitati. E sada i štafeta:

Štafeta

Što više voliš?:

- Pse ili mačke?
Psi: najbolje životinje na svijetu, vjerni do kraja, uvijek te poslušaju, uvijek im možeš sve govoriti(možda i ne razumju sve ali vole slušati), i ono najvažnije-imaju tako preslatku njuškicu da se uvijek raspekmezim kad ih gledam

- Crno ili bijelo?
Uvijek bijelo, vedrija je boja

- Da li bi rađe otišla na neki tulum koji ti priređuje najbolja frendica ilina date s nekim dečkom koji sutra putuje ća iz grada?
Uvijek s frendicom, još nisam toliko vezana uz dečke

- Da li bi ikada ušla u Big Brother?
Pa možda i bi jer bi sam život u toj raskoši bio dovoljan

- Da putuješ u neku državu avionom, i on se sruši na pusti otok što bi učinila da dođeš doma?
A šta bi učinila, tamo sam došla i pomirila bi se s tom činjenicom. Potražila bi ostatke aviona i uzela šta se da iskoristit pa malo život prilagodit okolnostima (kao oni u Plavoj laguni)

- Da li bi radje otisla u kino s dečkom koji ti se sviđa vec dugooo vremena, ili s W. MILLEROM koji sutra putuje u L.A. (da imas 18 ili 20 godina) ?
Ma, meni taj Miller uopće nije ništa poseban, tako da bi dečko imao više šanse

- Da postaneš slavna i da možeš izaći van s bilo kojim dečkom s kime bi izašla?
Bo, pola njih ni ne poznam tako da ne bih znala

- Da li bi voljela na tjedan dana živjeti u Hogwartsu?
Ma i više, tamo je super!

- Najdraža hrana?
Lasagne, pura i mlinci

- Naj piće
Cockta

-Naj draza pjesma:
Ma, nemam neku najdražu

-Bez čega ne bi mogla živjeti?
Uh, bez puno toga(ovih elektroničkih stvari) a najviše bez Jadro napolitanki od kokosa

- Što misliš o sebi?
Uf šta mrzim ovakva pitanja, al evo vam: vedra, voli se šaliti iako baš ne voli šale na svoj račun, volim reć drugima šta mislim, lako plane i šta ja znam

- Da li bi voljela upoznati neku poznatu osobu? koga?
Uf, ne bi se zamarala time

-Kome ćeš predati štafetu i zašto?
Ovchi i kokoshi–jer su dobre frendice sa super blogom a još je nisu rješavale
Bolesnim sekama–isto kao i ove babe odozgo (želim da svaka od njih tri riješi za sebe, dakle očekujem tri štafete
Kei–iako znam da je neće rješit(naime već dugo njen blog zjapi prazan)

subota, 17.11.2007.

Nostradausovo prokletstvo- 4. dio

Evo kao što sam obečala, brzo je došao novi post. Ako niste pročitali prošli dio imate ga dolje u boksu.


Nastavila sam buljiti u Chatrin još nekoliko trenutaka kada je ona pogledala u mene. Zadnje čega se sjećam je bio njen prestrašen pogled kada je shvatila što je izazvalo tu moju neobičnu reakciju, a onda bjelina. Zasjepljujuća bjelina bila je sve što sam mogla vidjeti tih nekoliko minuta. Ništa se nije vidjelo i to me ispunjavalo nelagodom. Pokušala sam se oprjeti i pokušati nešto vidjeti ali bez uspijeha. No nisam odustajala i uskoro je neobična bjelina nestala i zamjenila ju je zamagljena slika dvorane koju sam uspjela razaznati ali ništa više od toga. A onda neka sjena koja mi se približavala. Uložila sam sav napor koji sam mogla i uskoro sam sve vidjela bistro i jasno. Nalazila sam se u dvorani među svim učenicima koji su nepomično stajali oko mene. Neki su bili u zraku iznad užeta, neki su bili u polupadu, ali svi kao da su se zamrznuli u jedan tren. Pogledala sam na digitalni sat na trenerovoj ruci (imala sam veoma dobar vid ako to već nisam spomenula). Pokazivao je jedanaest sati i dvadeset i dvije minute. Sekunde su pokazivale da ih je do dvadeset i tri minute preostalo samo pet ali se nisu mjenjale. Vrijeme je stalo, baš kao i Beatreix koja je bila ta sjena koju sam vidjela. Zabezeknuto je gledala u mene ne shvaćajući što da napravi.
- Cath., što se događa? –upitala sam je. Nije mi odgovorila, samo je ostala i dalje gledati u mene s nevjericom
- Catherin.? –ponovila sam.
- Ti-ti –zamucala je- Što si vidjela?
- Vidim da se sve zamrznulo i da se nitko osim nas ne miče –odgovorila sam
- Što si vidjela prije toga –
- Prije čega –ponovovila sam- Objasni mi što si napravila
- Ne. Ti meni objasni zašto si tako buljila u mene –upitala me iako sam imala osjećaj da dobro zna zašto
- Čudila sam se kako si veličanstveno preskakivala uže. U mojoj bivšoj školi sam ja najbolje preskakala uže a ti od mene preskačeš stotinu puta bolje –slagala sam na brzinu
- Ništa ti drugo nije bilo čudno –pokušala se uvjeriti
- Ne
- U redu. Vrati se na mjesto gdje si stajala prije nego što se vrijeme zamrznulo –reče mi i uzme uže u ruke te ga stade preskakivati.
Zažmirila je i sve se opet vratilo u normalu. Svi su ponovno preskakivali ili objašnjavali.
- Hej, kako si tako brzo promjenila položaj? –upitao me Michaell
- Ma učinilo ti se –rekla sam mu
Kasnije sam u svlačionici s Catherin nisam progovorila niti riječi. Alison me stalno pogledavala s upitnim pogledom. Odgovrila sam joj sljeganjem ramena.
***
Idućega dana nije bilo traga incidentu od jučer. Chaterin i ja smo ponovo bile prijateljice i Alison je na tome bilo izuzetno drago. Par puta mi je izgledala kao da zna o čemu je riječ. Na zemljopisu sam sjela s Chaterin u klupu jer me zanimalo više toga o Emini budući da su njih dvije najbolje prijateljice a bilo me malo sram Eminu izravno pitat. No profesor nas je razmjestio i stavio me u klupu s nekim neurednim dečkom koji je preživao žvakaču poput vola. Pozdravio me pozdravom "made from Hitler" što je meni veoma smetalo. Cijeli sat me pitao kak sam i kako imam godnu guzu. Bilo mi je užasno neugodno jer je svako njegovo otvarnje usta u susjednih dečkiju izazivao nalet smijeha. Chatrin sam na papirić napisala: kakva si frendica s Eminom, i poslala po Alison koja je sjedila iza mene a klupu uz Chatrin. No, Alison je otvorila poruku i napisala: Nas tri smo ti bf. Ona je super cura samo što zna katkad bit čudna P.S. sorry što sam otvorila pismo, takva sam. Pismo me malo nasmijalo ali danas je sve bilo krivo pa me profesor vidio kako čitam poruku i jednostavno mi je oduzeo.
Cijeli sadržaj je naglas pročitao a onda pogledao u mene
- Tko ti je ovo poslao –upitao me. Šutila sam i pocrvenila od srama
- Ponavljam, gospođice Celine, s kim ste se dopisivali za vrijeme moga sata –ponovio je iznerviran mojom šutnjom. Nisam nikog htjela odati, niti kome sam ja slala niti tko je meni poslao. Imala sam iskustva s time jer bi jedan odgovor poticao drugi i tako bismo sve tri pokupile jedinice
- Oprostite gospodine Burton, ja sam Celine postavio pitanje, a ona mi je odgovorila –rekao je Michaell.
Svi su ga pogledali jer je bio na sasvim drugom kraju učionice, pa je svima bilo čudno kako to da je on uspio poslati poruku dako daleko.
- A je li? –odvratio mu je profesor- A što ti je to vratila?
- Pa, ja sam je pitao s kim se najviše skompala, a ona mi je odgovorila s Beatrix, Chatrin i Alison uz dodatak da je pustim na miru jer prati nastavu, ona nije kriva
- A o kome si ti tako lijepe riječi napisao –podrugljivim tonom ga je zapitao profesor
- Ah to bi zadržao za sebe
- Ma je li? –istim tonom je nastavio profesor- A nisi imao pojma da si azdržao za sebe jednu a za gospođicu novu drufu jedinicu –sjeo je za katedru i u imenik nam zapisao jedinice
Na izlazu sam ga uhvatila za lakat i odvukla u stranu.
- Zašto si izmislio one gluposti? –upitala sam ga s poluljutitim tonom
- Nisam htio da se uvališ u nevolje. Nešto sam krivo napravio? –
- Da, jesi –rekla sam, izdahnula i nastavila nježnijim tonom- Doveo si uz mene i sebe u veliku nevolju. Vidiš da nam je zapisao oboma jedinice. Da si šutio dobila bi samo ja
- Ovako mi je na duši lakše
- Ali kada si stigao sve izmisliti?
- Pa išao sam logikom s kim si se najviše družila, jesam li negdje pogrješio? –sa zabrinjutijim je tonom odgovorio
- Pa nigdje toliko, samo si izostavio Eminu
- A ona je ta čudna –dignuo je glavu i nasmešio se
- To mi je Aly odgovorila, ja nisam stekla takav dojam
Ništa mi nije odgovorio. Pustila sam mu ruku. Nakon nekoliko koraka uhvatio me za ruku pa smo se držeći za ruke uputili u kantinu.


Nadam se da valja. Komentare mi brzo ostavite i za kraj jedna preporuka, Alison ima super nastavak pa tko može...

četvrtak, 15.11.2007.

Nostradamusovo prokletstvo- 3. dio

U svlačioniu smo ušle posljednje i Alison i Catherin su se odmah krenule presvlačiti. Nisam isprva shvatila čemu tolika žurba jer su neke cure već letile u dvoranu. Na onih par milisekundi koliko su držale vrata otvorena vidjela sam da su i dečki pod nekakvim pritiskom. Upitala sam crvenokosu djevojku pored mene o čemu je riječ. Ona me pogledala i prižila ruku.
- Ti si nova? Ja sam Beatrix. Drago mi je –
I ja sam joj pružila ruku no nije mi stigla odgovoriti na pitanje jer je izjurila van. U prostoriji sam ostala ja i još dvije cure koje su nespretno odjevale majice prestrašeno izdišući. Ja još nisam skinula majicu, a sve su cure bile sređene. Da vam pravo kažem, tjelesni mi je bio jedan od najmržih predmeta u staroj školi. Čak nisam bila niti toliko ne razgibana, niti sam u tjelesnom bila loša jednostavno ga nisam voljela, stoga se nisam ni žurila. Kada sam izašla iz svlačione ugledala sam profesora kako je izašao iz svog ureda na kraju dugačkog hodnika i kako je ušao u dvoranu zatvarajući velika bijela vrata. Pojurila sam dolje jer nisam htjela zakasniti ali povlačeći kvaku shvatila sam da su vrata zaključana. Pokušala sam još par puta ali bila su zaključana. Iza mene su dotrčala dva dečka i nezadovoljno slegnuli ramenima te se vratili u svlačionicu. Zbunjena, slijedila sam njihov primjer. U svlačionici sam se pokušala nekako zabaviti ali bilo me je previše sram, iako me nitko nije gledao. Iz druge svlačionice povremeno bi se čuo gromoglasan smijeh onih dečkiju. A onda je u svlačionicu ušla jedna tamnokosa cura. Ispustila je torbu na kraju svlačionice i približala se.
- Bok ja sam Emina, ali više volim da me zovu Em. Čula sam da nam dolazi nova učenica. Drago mi je – staloženo je rekla istovremeno mahajući svojim kestenastim uvojcima
- Ja sam Celine –odgovorila sam joj i pomislila da mi ona može dati odgovor na neobično zatvorena vrata meni pred nosom.
- Oprosti, ali profesor mi je zatvorio vrata pred nosom i nije me pustio u dvoranu –
- Da razumjem. To uvijek čini. Točno na znak zvona diže se sa svoje stolice u uredu i ulazi u dvoranu. Naravno zaključa vrata i sve koji nisu presvučeni da neopravdani i nedozvoli da uđu na sat- odgovori mi sljegajući ramenima, a ja sam se cijelo vrijeme čudila spustivši jednu obrvu od zaprepaštenja.
Cijelo smo vrijeme razgovarale i saznala sam neke super stvari o njoj. Učinila mi se super curom. Kako smo imale još pola sata do završetka tjelesnog, a kako me ona uvjeravala da me profesor neće pustititi unutra odlučili smo da mi pokaže školu. Malo me bilo strah ravnateljice ali me ona uvjerila da je danas nema u školi. Posustala sam. Dok smo išle prema knjižnici ugledale smo onu istu curu koja se Michaellu objesila oko vrata. Stajala je pokraj ulaza u jednu učionicu nogom oslonjenom na zid.
- Jessica! Izgleda da Mayorici nisi po volji! –obrati joj se Emina
- Daj odjebi! –drsko joj odgovori Jessica
- Imaš nešto protiv da ti se rugam? Pa ti na svakom drugom satu budeš izbačena van, samo ti se luđaci ne bi smijali –odvrati joj a Jessica pogleda prema meni
- Ti si ona mala ludača što se petlja s mojim dečkom –nepristojno mi se zabulji u facu
- Ja ne mutim ništa –preplašeno sam joj odgovorila a ona se samo zlobno osmjehnula i odvratila.
- I bolje ti je –
- Ajde Celine idemo natrag –predloži Emina kojoj je Jessica vidljivo išla na živce. Na izlazu iz dvorane dočekala nas je uspuhana Beatrix
- Gdje ste vas dvije. Da samo znate koliko sam nagovarala profesora da te pusti, Celine, jer si nova –poluljutitio nam reče
- Mislila sam da nas neće pustiti pa sam joj išla pokazati školu –odgovori joj Emina ulazeći u dvoranu i namjerno je odgurnuvši ramenom. Ja sam samo stajala i s trunkom nerazumjevanja pošla za njima u dvoranu. Profesor je baš nešto brisao korektorom u imeniku kada nas je ugledao i Emini zapovjedio strogim glasom da izađe iz dvorane te ju je napisao u imenik kao faleću.
Na tjelesnom smo preskakali vijaču što je ispalo veoma smiješno jer dečki nisu imali pojma. Profesor, skoro onesvješten nesposobnošću dečkiju naredio je curama da ih poučimo preskakati cik-cak. Meni je pripao Michaell. Pomalo sramežljiva, kakva sam inače bila s dečkima, stala sam pred njega i koliko god sporije sam mogla pokazala mu preskakivanje. Dok je on pokušavao izvoditi gluposti došlo mi je da mu pročačkam po mislima. Neću vam reći što mu je bilo na pameti ali slatko sam mu se nasmijala. A onda mi je pogled pao na Catherin koja je preskakući lebdila u zraku. Možda običan čovjek to niej mogao vidjeti ali noge joj gotovo nisu dodirivale tlo. Zinula sam od čuđenja i protresla glavu misleći da mi se pričinjava ali ona je i dalje nježno i polako preskakivala uže ne mareći na moj zabezeknuti pogled...

To je bilo to za sada. Nisam dugo imala post jer sam sređivala novi blog tako da će idući nastavci stizati mnogo brže to vam obećajem.

nedjelja, 11.11.2007.

Nostradamusovo prokletstvo-2. dio

Ej ljudi evo me!

Žao mi je što sam prebacila blog na ovu adresu jer mi blog editor nije valjao. Pisala sam lozinku i pisala, ali minešto ne valja. Sve je isto i molim vas da ako ste me stavili u linkiće promjenite adresu.

Nije me dugo bilo jer sam bila sva u obavezama, ali sam stigla napisat priču.
Nije baš nešto jer nisam imala previše nadahnuća, ali slijedeća će biti bolja.



Kada sam otvorila ulazna vrata najprije me zaslijepilo jutarnje sunce. Nakon onakvog kišnog dana nije ni čudo da i nebu treba malo odmora. Veselo sam skakutala i ponašala sam se kao da Southampton poznam kao vlastiti džep. Istina je bila-sve su mi ulice izgledale potpuno isto i kao cjelina su činile golemi labirint. A to je bilo samo predgrađe! Putem sam pozdravljala svakoga tko je prolazio pokraj mene ali nitko nije pomaknuo niti jedan mišić lica kako bi pokazao da šljivi moje pozdrave. To me bolilo i odlučila sam malo provježbati moje moći i saznati što sve muči. Pokraj mene je upravo prolazio neki smrknuti starac kojemu su misli bile tako zamršene da čak ni tu maglu nisam mogla razazbrati. Samo sam uspijela pročitati jednu jedinu rečenicu: Što ova mala bulji u mene.
***
Bila sam jako dobre volje i nisam uopće primjećivala kako vrijeme leti. Bacila sam pogled na mobitel koji je pokazivao točno 9 sati. Sjela sam na obližnju klupicu i izdahnula s negodovanjem. Lijep početak moje karjere-pomislila sam. Već nekoliko sati tumaram ulicama a niti sam našla trgovinu niti prokletu školu. Podbočila sam glavu rukama. A onda mi je mirovanje pomutilo nekakvo uzdisanje koje je dolazilo iz susjedne ulice.
- Prokleta budilica! Uvijek me budi na vrijeme i baš danas je odlučila na odmor-govorila je cura koja je na leđima nosila školsku torbu pa sam pretpostavila da ide u školu.
- Oprosti!- povikala sam i potrčala za njom –Mogu s tobom do škole? Nova sam i izgubila sam se.
- Naravno. Samo se požuri. Prvi sat imam Bullhicu, a ona istinski mrzi kašnjenje
Trčale smo u tišini par minuta. Ja sam nekoliko puta stala jer sam morala doći do daha, a cura me svaki put požurivala. Takav način me počeo živcirati.
- Kako se zoveš?- upitala sam je
- Alison. Ali svi me prijatelji zovu Aly
- Ne znam da li sam već zaslužila titulu tvoje prijateljice. Ja sam Celine McDonald
- Ti si nova?
- Da. Doselila sam se jučer s mamom i sestrom
- O- samo je progovorila i nastavila s trkom
- Koliko još ima do škole?- zapitala sam
- Još nekoliko minuta. Ako se požurimo stići ćemo ubrzo- to rekavši automatski je prešla u šprint. Putem smo prošli pored jedne djevojke također s torbom na leđima ali ona se nije baš previše žurila u školu.
U razred smo upale baš kada je profesorica zapisivala tko je odsutan. Zagonetno je pogledala najprije u Alison, a potom i u mene.
- Smije li se znati razlog vašeg kažnjenja, gospođice Jackson- podrugljivim glasom se obratila.
- Ravnateljica me zamolila da Celine pokažem školu- brzo se snašla Alison. Nije mi previše smetalo što me iskoristila za alibi. Nisam takva osoba. Profesorica se ustala i skinula naočale te me primila za ruku.
- Pa bilo bi ljepo da nam se predstavite uvažena gospođice- obrati mi se.
- Pa, ja sam Celine Mcdonald i dolazim iz Londona. Doselila sam se jučer s majkom i sestrom.
- Bilo bi ljepo da barem gledaš u razred kada im se predstavljaš- ponovno mi se obrati profesorica jer sam gledala u nju dok sam se predstavljala. Njezinu rečenicu popratili su smješeći izrazi lica nekoliko učenika iz klupa
- Ne oduzimajte mi više od sata. Nađi si prazno mjesto i smjesti se. A vi gospođice Alison nemojte si ovo uzeti u rutinu
- Vidjela sam jedino prazno mjesto u cijelom razredu i to u klupi iza Aly pokraj jednog plavokosog dečka.
Nasmješila sam mu se i izvadila pribor. Gradivo koje je profesorica tumačila ja sam već bila obrađivala u staroj školi tako da sam si mogla dopustiti da malo promotrim lica u novom razredu. Pokraj Aly je sjedila jedna podosta zgodna cura, barem po mojem viđenju. U prvim klupama sjedili su oni koje se inače naziva štreberima, a u zadnjama preživači žvakaćih guma koji su igrali igrice i nisu uopće znali kako izgleda ispisana ploča. Dečko pored mene je pažljivo slušao što je profesorica predavala, barem je tako izgledao jer je non stop pogledavao u mome smjeru. U mislima mu je pisalo da je jako zainteresiran za mene i da ga zanimaju pojedinosti. Kako ne bi smetala profesorici otrgnula sam kut lista papira iz bilježnice i na njega napisala: Kako se ti zoveš?. Osmijeh na njegovu licu odavalo je da je zadovoljan što sam prva započela "razgovor". Za tu spoznaju nisam ni trebala pročitati njegove misli. Na papir je napisao: Zovem se Michaell Rilley. Živim u samom centru grada ako te zanima. Nisam baš shvatila što mu je to značilo, a čitati njegove misli mi se nije dalo jer je to zadiranje u tuđu intimu, a on mi je djelovao poprilično simpatično. U ugodnom dopisivanju prošao je sat i morali smo prekinuti s nekonkretnim razgovorom. Na izlazu me zaustavio pod izgovorom da me treba nešto pitati.
- Ako trebaš pomoć oko razgledavanja škole, tu sam.
- Ali Alison mi je pokazala školu- odgovorila sam
- Daj! Znam da Aly ima bujnu maštu. Često koristi druge za alibi, ali dobra je ona u duši. S vremenom ćeš je i sama upoznati
- Pa djelomično već i jesam. Zajedno smo došle u školu
Otvorio je usta kao da će mi nešto reći, ali za vrat mu je skočila neka cura. Ista ona koju smo prošle na ulici. Počela mu je tepati gluposti i gugutati, no on nije bio zainteresiran. Ona ga je uhvatila za ruku u odvukla do WC-a. Otrčala sam do Alison i cure s kojom je razgovarala.
- Bok!- pozdravila sam ih
- Bok!- odzdravila mi je Alison i predstavila drugoj curi- Ovo je Celine. Uostalom čula si njeno ime. Celine, ovo je Catherine- cura mi je pružila ruku i nasmiješila mi se. Ja sam se nasmješila njoj i otšetala sam s njima do dvorane gdje smo imali slijedeći sat.

Eto. Nastavak slijedi ubrzo, a do tada oću komentara puno komada.

P.S.-imam neke nove likove u boksevima pa ako vas zanima
A za njih: Probat ću vas ubacit što je prije moguće

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.