Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/braomica

Marketing

Nostradamusovo prokletstvo- 3. dio

U svlačioniu smo ušle posljednje i Alison i Catherin su se odmah krenule presvlačiti. Nisam isprva shvatila čemu tolika žurba jer su neke cure već letile u dvoranu. Na onih par milisekundi koliko su držale vrata otvorena vidjela sam da su i dečki pod nekakvim pritiskom. Upitala sam crvenokosu djevojku pored mene o čemu je riječ. Ona me pogledala i prižila ruku.
- Ti si nova? Ja sam Beatrix. Drago mi je –
I ja sam joj pružila ruku no nije mi stigla odgovoriti na pitanje jer je izjurila van. U prostoriji sam ostala ja i još dvije cure koje su nespretno odjevale majice prestrašeno izdišući. Ja još nisam skinula majicu, a sve su cure bile sređene. Da vam pravo kažem, tjelesni mi je bio jedan od najmržih predmeta u staroj školi. Čak nisam bila niti toliko ne razgibana, niti sam u tjelesnom bila loša jednostavno ga nisam voljela, stoga se nisam ni žurila. Kada sam izašla iz svlačione ugledala sam profesora kako je izašao iz svog ureda na kraju dugačkog hodnika i kako je ušao u dvoranu zatvarajući velika bijela vrata. Pojurila sam dolje jer nisam htjela zakasniti ali povlačeći kvaku shvatila sam da su vrata zaključana. Pokušala sam još par puta ali bila su zaključana. Iza mene su dotrčala dva dečka i nezadovoljno slegnuli ramenima te se vratili u svlačionicu. Zbunjena, slijedila sam njihov primjer. U svlačionici sam se pokušala nekako zabaviti ali bilo me je previše sram, iako me nitko nije gledao. Iz druge svlačionice povremeno bi se čuo gromoglasan smijeh onih dečkiju. A onda je u svlačionicu ušla jedna tamnokosa cura. Ispustila je torbu na kraju svlačionice i približala se.
- Bok ja sam Emina, ali više volim da me zovu Em. Čula sam da nam dolazi nova učenica. Drago mi je – staloženo je rekla istovremeno mahajući svojim kestenastim uvojcima
- Ja sam Celine –odgovorila sam joj i pomislila da mi ona može dati odgovor na neobično zatvorena vrata meni pred nosom.
- Oprosti, ali profesor mi je zatvorio vrata pred nosom i nije me pustio u dvoranu –
- Da razumjem. To uvijek čini. Točno na znak zvona diže se sa svoje stolice u uredu i ulazi u dvoranu. Naravno zaključa vrata i sve koji nisu presvučeni da neopravdani i nedozvoli da uđu na sat- odgovori mi sljegajući ramenima, a ja sam se cijelo vrijeme čudila spustivši jednu obrvu od zaprepaštenja.
Cijelo smo vrijeme razgovarale i saznala sam neke super stvari o njoj. Učinila mi se super curom. Kako smo imale još pola sata do završetka tjelesnog, a kako me ona uvjeravala da me profesor neće pustititi unutra odlučili smo da mi pokaže školu. Malo me bilo strah ravnateljice ali me ona uvjerila da je danas nema u školi. Posustala sam. Dok smo išle prema knjižnici ugledale smo onu istu curu koja se Michaellu objesila oko vrata. Stajala je pokraj ulaza u jednu učionicu nogom oslonjenom na zid.
- Jessica! Izgleda da Mayorici nisi po volji! –obrati joj se Emina
- Daj odjebi! –drsko joj odgovori Jessica
- Imaš nešto protiv da ti se rugam? Pa ti na svakom drugom satu budeš izbačena van, samo ti se luđaci ne bi smijali –odvrati joj a Jessica pogleda prema meni
- Ti si ona mala ludača što se petlja s mojim dečkom –nepristojno mi se zabulji u facu
- Ja ne mutim ništa –preplašeno sam joj odgovorila a ona se samo zlobno osmjehnula i odvratila.
- I bolje ti je –
- Ajde Celine idemo natrag –predloži Emina kojoj je Jessica vidljivo išla na živce. Na izlazu iz dvorane dočekala nas je uspuhana Beatrix
- Gdje ste vas dvije. Da samo znate koliko sam nagovarala profesora da te pusti, Celine, jer si nova –poluljutitio nam reče
- Mislila sam da nas neće pustiti pa sam joj išla pokazati školu –odgovori joj Emina ulazeći u dvoranu i namjerno je odgurnuvši ramenom. Ja sam samo stajala i s trunkom nerazumjevanja pošla za njima u dvoranu. Profesor je baš nešto brisao korektorom u imeniku kada nas je ugledao i Emini zapovjedio strogim glasom da izađe iz dvorane te ju je napisao u imenik kao faleću.
Na tjelesnom smo preskakali vijaču što je ispalo veoma smiješno jer dečki nisu imali pojma. Profesor, skoro onesvješten nesposobnošću dečkiju naredio je curama da ih poučimo preskakati cik-cak. Meni je pripao Michaell. Pomalo sramežljiva, kakva sam inače bila s dečkima, stala sam pred njega i koliko god sporije sam mogla pokazala mu preskakivanje. Dok je on pokušavao izvoditi gluposti došlo mi je da mu pročačkam po mislima. Neću vam reći što mu je bilo na pameti ali slatko sam mu se nasmijala. A onda mi je pogled pao na Catherin koja je preskakući lebdila u zraku. Možda običan čovjek to niej mogao vidjeti ali noge joj gotovo nisu dodirivale tlo. Zinula sam od čuđenja i protresla glavu misleći da mi se pričinjava ali ona je i dalje nježno i polako preskakivala uže ne mareći na moj zabezeknuti pogled...

To je bilo to za sada. Nisam dugo imala post jer sam sređivala novi blog tako da će idući nastavci stizati mnogo brže to vam obećajem.



Post je objavljen 15.11.2007. u 12:01 sati.