Evo kao što sam obečala, brzo je došao novi post. Ako niste pročitali prošli dio imate ga dolje u boksu.
Nastavila sam buljiti u Chatrin još nekoliko trenutaka kada je ona pogledala u mene. Zadnje čega se sjećam je bio njen prestrašen pogled kada je shvatila što je izazvalo tu moju neobičnu reakciju, a onda bjelina. Zasjepljujuća bjelina bila je sve što sam mogla vidjeti tih nekoliko minuta. Ništa se nije vidjelo i to me ispunjavalo nelagodom. Pokušala sam se oprjeti i pokušati nešto vidjeti ali bez uspijeha. No nisam odustajala i uskoro je neobična bjelina nestala i zamjenila ju je zamagljena slika dvorane koju sam uspjela razaznati ali ništa više od toga. A onda neka sjena koja mi se približavala. Uložila sam sav napor koji sam mogla i uskoro sam sve vidjela bistro i jasno. Nalazila sam se u dvorani među svim učenicima koji su nepomično stajali oko mene. Neki su bili u zraku iznad užeta, neki su bili u polupadu, ali svi kao da su se zamrznuli u jedan tren. Pogledala sam na digitalni sat na trenerovoj ruci (imala sam veoma dobar vid ako to već nisam spomenula). Pokazivao je jedanaest sati i dvadeset i dvije minute. Sekunde su pokazivale da ih je do dvadeset i tri minute preostalo samo pet ali se nisu mjenjale. Vrijeme je stalo, baš kao i Beatreix koja je bila ta sjena koju sam vidjela. Zabezeknuto je gledala u mene ne shvaćajući što da napravi.
- Cath., što se događa? –upitala sam je. Nije mi odgovorila, samo je ostala i dalje gledati u mene s nevjericom
- Catherin.? –ponovila sam.
- Ti-ti –zamucala je- Što si vidjela?
- Vidim da se sve zamrznulo i da se nitko osim nas ne miče –odgovorila sam
- Što si vidjela prije toga –
- Prije čega –ponovovila sam- Objasni mi što si napravila
- Ne. Ti meni objasni zašto si tako buljila u mene –upitala me iako sam imala osjećaj da dobro zna zašto
- Čudila sam se kako si veličanstveno preskakivala uže. U mojoj bivšoj školi sam ja najbolje preskakala uže a ti od mene preskačeš stotinu puta bolje –slagala sam na brzinu
- Ništa ti drugo nije bilo čudno –pokušala se uvjeriti
- Ne
- U redu. Vrati se na mjesto gdje si stajala prije nego što se vrijeme zamrznulo –reče mi i uzme uže u ruke te ga stade preskakivati.
Zažmirila je i sve se opet vratilo u normalu. Svi su ponovno preskakivali ili objašnjavali.
- Hej, kako si tako brzo promjenila položaj? –upitao me Michaell
- Ma učinilo ti se –rekla sam mu
Kasnije sam u svlačionici s Catherin nisam progovorila niti riječi. Alison me stalno pogledavala s upitnim pogledom. Odgovrila sam joj sljeganjem ramena.
***
Idućega dana nije bilo traga incidentu od jučer. Chaterin i ja smo ponovo bile prijateljice i Alison je na tome bilo izuzetno drago. Par puta mi je izgledala kao da zna o čemu je riječ. Na zemljopisu sam sjela s Chaterin u klupu jer me zanimalo više toga o Emini budući da su njih dvije najbolje prijateljice a bilo me malo sram Eminu izravno pitat. No profesor nas je razmjestio i stavio me u klupu s nekim neurednim dečkom koji je preživao žvakaču poput vola. Pozdravio me pozdravom "made from Hitler" što je meni veoma smetalo. Cijeli sat me pitao kak sam i kako imam godnu guzu. Bilo mi je užasno neugodno jer je svako njegovo otvarnje usta u susjednih dečkiju izazivao nalet smijeha. Chatrin sam na papirić napisala: kakva si frendica s Eminom, i poslala po Alison koja je sjedila iza mene a klupu uz Chatrin. No, Alison je otvorila poruku i napisala: Nas tri smo ti bf. Ona je super cura samo što zna katkad bit čudna P.S. sorry što sam otvorila pismo, takva sam. Pismo me malo nasmijalo ali danas je sve bilo krivo pa me profesor vidio kako čitam poruku i jednostavno mi je oduzeo.
Cijeli sadržaj je naglas pročitao a onda pogledao u mene
- Tko ti je ovo poslao –upitao me. Šutila sam i pocrvenila od srama
- Ponavljam, gospođice Celine, s kim ste se dopisivali za vrijeme moga sata –ponovio je iznerviran mojom šutnjom. Nisam nikog htjela odati, niti kome sam ja slala niti tko je meni poslao. Imala sam iskustva s time jer bi jedan odgovor poticao drugi i tako bismo sve tri pokupile jedinice
- Oprostite gospodine Burton, ja sam Celine postavio pitanje, a ona mi je odgovorila –rekao je Michaell.
Svi su ga pogledali jer je bio na sasvim drugom kraju učionice, pa je svima bilo čudno kako to da je on uspio poslati poruku dako daleko.
- A je li? –odvratio mu je profesor- A što ti je to vratila?
- Pa, ja sam je pitao s kim se najviše skompala, a ona mi je odgovorila s Beatrix, Chatrin i Alison uz dodatak da je pustim na miru jer prati nastavu, ona nije kriva
- A o kome si ti tako lijepe riječi napisao –podrugljivim tonom ga je zapitao profesor
- Ah to bi zadržao za sebe
- Ma je li? –istim tonom je nastavio profesor- A nisi imao pojma da si azdržao za sebe jednu a za gospođicu novu drufu jedinicu –sjeo je za katedru i u imenik nam zapisao jedinice
Na izlazu sam ga uhvatila za lakat i odvukla u stranu.
- Zašto si izmislio one gluposti? –upitala sam ga s poluljutitim tonom
- Nisam htio da se uvališ u nevolje. Nešto sam krivo napravio? –
- Da, jesi –rekla sam, izdahnula i nastavila nježnijim tonom- Doveo si uz mene i sebe u veliku nevolju. Vidiš da nam je zapisao oboma jedinice. Da si šutio dobila bi samo ja
- Ovako mi je na duši lakše
- Ali kada si stigao sve izmisliti?
- Pa išao sam logikom s kim si se najviše družila, jesam li negdje pogrješio? –sa zabrinjutijim je tonom odgovorio
- Pa nigdje toliko, samo si izostavio Eminu
- A ona je ta čudna –dignuo je glavu i nasmešio se
- To mi je Aly odgovorila, ja nisam stekla takav dojam
Ništa mi nije odgovorio. Pustila sam mu ruku. Nakon nekoliko koraka uhvatio me za ruku pa smo se držeći za ruke uputili u kantinu.
Nadam se da valja. Komentare mi brzo ostavite i za kraj jedna preporuka, Alison ima super nastavak pa tko može...
Post je objavljen 17.11.2007. u 18:51 sati.