Pregled posta

Nostradamusovo prokletstvo-6.dio

Evo novog djela. Ovaj dio je bio takav da sam probala stavit sve likove. Samo ću vam stavit jednu reklamu:


Tu kliknite, ima svega!
A sad priča...

Svim sam se snagama oduprjela Emininom stisku i stala unatoč njihovim pogurivanjima.
- Kakve veze ima kada sam rođena? –upitala sam s upitnim izrazom lica. Cure su se međusobno pogledale
- A sjećaš li se ovoga –reče Chatrine, a onda svjetlost, ista ona bjelina od neki dan.
Ponovno sam se pokušala oduprjeti ali onda se ponovno vratila bistra slika. Cure su me upitno ali samouvjereno pogledavale.
- Neka digne ruku tko je rođen 12. prosinca –reče Emina. Sve su digle ruke. Vidjevši to ja sam polagano podigla ruku u razinu ramena
- To smo i mislile –reče Emina
Okrenule su se i krenule naprjed. Sada su me zainteresirale pa sam potrčala za njima. Kada smo stigle pred knjižnicu Alison mi se okrenula i polušaptajući rekla:
- Slušaj me, Celine –započela je oštro, a onda potiše nastavila- Sada kada uđemo u knjižnicu, nemoj nas ništa pitati. Budi potpuno tiho i bez glasnih reakcija –
- Razumjem –promucala sam.
Aly me pustila i ušle smo u knjižnicu. Cure su u isti glas pozdravile knjižničarku koja je obilazila police. Ja sam potiho promumljala jedan Dobar dan kojega nitko osim mene nije čuo. Cure su se raspršile i svaka pošla na svoju stranu. Ja nisam znala kuda bi išla niti što smo tražile pa sam se prikrpala Emini i s njom tobože nešto tražila. Emina je nešto mumljala prstom prelazeći preko korica knjiga.
- Cure! Našla sam je! –poviče B.B. i mašući knjigom ode do stola koji je bio najudaljeniji od radnog stola knjižničarke. Spustila je knjigu i preuzela je Chatrine.
Prelistavala je knjigu i izgledala je kao da nešto traži ali ne zna gdje se nalazi ili u ovom slučaju gdje piše
- A da jednostavno odeš do kazala pa nađeš –sarkastično predloži B.B.
Chatrine okrene na zasnju stranicu. Pogledom prijeđe preko kazala i ponavljajući broj stranice vrtila stranice. Još malo pa ću puknuti od napetosti. Toliko su spore. A onda sam vidjela naslov. "Nostradamus-najveći prorok kojega svijet pamti". Chaterine je okrenula stranicu i pažnju posvetila podnaslovu "Nostradamusova proročanstva".
- Evo ga tu je –usklikne Chaterine i šapćući nastavi- Zasigurno najpoznatije Nostradamusovo prokletstvo je ono koje je izrekao na dan svoje smrti: “Zapamtite ovaj datum. Dan kojega sam rođen od majke i oca moga, 12. mjeseca zime, taj dan bit će najprokletniji datum ovosvagdašnjeg svijeta, čekajte da 500 godina od moga rođenja prođe, a tad će svi na svoje doći, na taj dan rođeni dobit će nadljudske moći. O majke, molite da tog dana u točno u podne ne rodite djecu jer crna je sudbina pred njima”. To rekavši izdahne. Nagađanja o istinitosti ovoga podatka se razilaze ali računajući s time da su sva njegova proročanstva dosada pogođena znanstvenici vjeruju da je ovo najpoznatije prokletstvo zapravo istinito. Ostatak i nije toliko važan –pročita i odmakne se od knjige
- Razumješ li sad? –upita Emina
- Pa zapravo i ne potpuno –iskreno i pomalo bedasto odgovorim
- Samo si se ti oduprjela mom zaustavljanju vremena, nitko to osim mene ne može, čak niti Emina i Alison –pomalo ljutitim tonom odgovori Chaterine- Odmah sam shvatila da nisi obična –
I ja sam primjetila da sam neobična i toga sam sada postala svjesnija nego ikad ali kome bi ikada palo na pamet da je rođen na prokleti datum i zbog toga naslijedio moći koje nije htio. Uslijedila je šutnja koju sam prekinula.
- Koje moći vi imate? –nesigurno sam upitala.
- Aly može vidjeti i putovati u bližu budućnost, Chaterine može letjeti i zaustavljati vrijeme, ja se mogu rastopiti i postati voda, a ti... –pogleda me Emina, koju su slijedile i ostale
- A što s B.B.? –upitala sam pokušavajući izbjeći odgovor
- Ja sam rođena 12. prosinca, ali ne u podne nego oko 4 popodne –pomalo sramežljivo prizna
- Nisi nam odgovorila Celine –prisjeti me Aly. Okljevala sam, ali s puno očekivanja su gledale u mene pa sam odustala
- Pa, primjetila sam da mogu čitati misli,a nekoliko mi je puta i uspijelo nogama napustiti tlo
- Cool –kaže B.B.
Muk. Svi su šutili. Chaterine je poklopila knjigu i vratila je na policu.
- Izađimo iz knjižnice. Tu ne možemo na miru razgovarati – predloži Chatrine
Sve su je poslušale. Izašle smo iz knjižnice bez pozdrava. Po našem razgovoru otkrila sam da B.B. nema moći, ali joj je Em jednom slučajno rekla. B.B. je očito bila puna razumijevanja.
- Kako ste otkrile da ste posebne? –upitam ih
- Pa, ja sasvim slučajno. Jednom sam pokušala skinuti moju macu s drveta i naprežući se sam poletjela, a za zaustavljanje vremena iz jednog običnog zakašnjenja u školu kada sam jako željela da se vrijeme bar na sekundu zaustavi da stignem, i dogodilo se –reče Chaterin
- Ja sam nekako po rođenju to skužila. Mami sam stalno bježala i to pretvarajući u vodu, valjda sam od početka bila svjesna toga –reče ležerno Em, dok je Alison uzbuđeno i hvalisavo rekla:
- Ah, ja sam počela sa sitnim predviđanjima, znaš ono Koliko ću dobit iz ispita, pa bi ja rekla i pogodila i tako sam otkrila da ipak nisam pogađala –
B.B. se cijelo vrijeme smješila ali vidjelo se da joj je krivo. Hodajući kući sve su se zaputile svojim putem dok smo ja i Aly ostale same.
- Zar vam je Chatrine rekla za ono u dvorani? –upitam ju
- Da. Mi smo slučajno otkrile da smo rođene na isti datum, pa je to Em jako zainteresiralo, toliko da je otišla na internet i istraživala o ljudima rođenim taj dan –
- Tako je otkrila da ste posebne – nadovežem se
- Pa zapravo smo to i znale ali kada je otkrila to proročanstvo otkrile smo da imamo više toga zajedničkog, a ne samo datum rođenja –
Potvrdno sam kimnula glavom. Doista nevjerojatna priča. Nisam bila ni svjesna da će to biti jedna velika avantura u našim životima. Onda se kao od nikud pojavio Micahell. Aly ga je pozdravila, a onda se okrenula meni i uz pozdrav mi namignula te odtrčala kući.
- Bok! –pozdravi me Michaell- Što radiš ovako kasno vani sa školskom torbom na leđima? –
- Pa, išla sam s curama u knjižnicu –prmucala sam
- Lijepo je to od njih što ti pokazuju grad –
- Da stvarno su drage –
Neko smo vrijeme šutili i samo se gledali.
- Želiš da te otpratim kući? –upita me
- Nemam ništa protiv –odgovorim
Opet me uhvatio za ruku. Taj trenutak mi se činio čarobnim, čarobnijim od nas samih.

Eto! Ovaj dio nije bio nešto posebno napet, ali mora bit i takvim djelova. Sad ću vam stavit jednu uputu: Ne pišem novi post do 70 komentara.
bokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbokbok


Post je objavljen 23.11.2007. u 17:50 sati.