borut
29.01.2012., nedjelja
Proba sa stalka
Danas mi je stigao novi tripod i odmah sam se s njime sjurio do akvadukta. Sumrak je vec bio dobro zavladao i ovo sam snimio s ekspoziturom 1/10 sekunde, a ovo sa citavom sekundom  i bas sam zadovoljan! |
- 19:29 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Narcisi
Viola na svom prozoru u Zagrebu drzi zute a nas balkon odise mirisom bijelih!  |
- 11:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #
28.01.2012., subota
Čudni snovi
|
Nije mi prvi put da sanjam kako sam u brdima i trebam se spustiti po sipkom krusljivom terenu u nizi predio. Ti snovi mi nisu ugodni, ali oni su jos jedan od fenomena na koje ne mogu utjecati, nego ih ili zaboraviti ili ostaviti trag da blogu da ih se prisjetim kad/ako budem opet nesto sanjao. I tako sam nocas opet bio u visokim brdima i zadovoljan, vracajuci se u dolinu, sjeo da bih predahnuo. Dok sam se odmarao oko mene su se odjednom nagomilali brojni penjaci. Nekoliko grupa. Neki idu gore, neki dolje. I svi se odmaraju tu oko mene. Iz tko zna kojeg razloga moja oprema nije uz mene, nego nekoliko desetaka metara nize. Ne vidim je, jer je teren vrlo strm, gotovo prevjesan, a sav od sljunka, kretanje je moguce jedino po dobro utabanim poprecnim stazicama, ali znam da sam tamo ostavio otvoreni ruksak i pored njega foto aparat i dva para gojzerica (znaci da sam ovdje bos, u carapama?!). Neki penjaci dolaze od tamo, ali lako se je njima popeti, spust je puno opasniji. Odlucim se za dugacki zaobilazak i spust u dolinu iz koje cu se popeti i pokupiti opremu. Dolazim do nekog potoka sasvim dolje i pocinjem uspon. Gubim orjentaciju u vertikalama i cini mi se da se samo udaljavam od tocke do koje moram doci. Vracam se do potoka i onom stazom natrag u brda do mjesta gdje sam se odmarao. Svi oni planinari su jos tamo i kazu mi da je sva moja oprema jos na istom mjestu. Ponovno se orjentiram i silazim stazicom u dolinu, skrecem dosta prije potoka i krecem uzbrdo. Dolazim do mosta koji bi me preko suhe vododerine trebao uvesti u neko malo selo. Na mostu se moram ukloniti, jer se iz sela spusta velika pogrebna povorka. Nema mjesta da se mimoidjemo. Prekoracim ogradu i vjesam se rukama o nju dok povorka ne prodje. Posljednji prolazi svecenik u crnoj odori i obraca mi se. Kaze, dok istovremeno prepoznajem da je on zenska osoba, da tim putem necu stici do cilja, nego da se vratim i da je jedini put do moje opreme od gore niz sipar. Ne vjerujem vise nista i pokusavam odvojiti gornje od donjih vijedja, osluskujuci tisinu (subota je i jedino sto bih u ovu uru mogao cuti je mujezin s minareta ne tako blize Dzisr al Zarka), prisjecajuci se da sam sinoc Sebastijanu u cast (majka mu i dan dans zivi u Londonu) igrao Englesko otvaranje (1. c4 Sf6 2. Sc3 c5 3. g3 d5 4. cd5 Sd5:)  s casom J&B uz tablu (dok ga je bilo), ali sam prebrzo zamijeno konja za lovca, a onda smo prerano izmjenjali dame (a poznato je da ja moju ne bih dao ni za sta), dok smo pjesake osjecali kao da nam ulaze u bubrege (bijeli na d4 s dvostrukom pjesackom zastitom, crni na h4, s jos jednim otraga na h5) i tako je igra izgubila svu romatiku koju to otvaranje moze pruzuti, pa smo nakon sat i pol sklopili primirje, upravo na vrijeme da se prime i ostali gosti koji su dosli pomoci oko mesa koje se je bez prestanka skidalo s rostilja i zalijevalo Goldstar pivom.  |
- 08:21 - Komentari (6) - Isprintaj - #
22.01.2012., nedjelja
Kakav otac takav sin
Kad cetverogodisnji djecak pozeli vidjeti svoga oca, nema druge nego li ravno u Ber Sevu po "Maloga" i onda s njime do Jeruzalemu. Put je dugacak i za odmor smo izabrali "Park Britanija" "Stari" je jos bio na poslu pa smo produzili do Pisgat Zeev gdje je skola u kojoj predaje. Nakon prvih izlijeva osjecaja  Mali se je dokopao lopte i znajuci da je nogomet najvaznija sporedna stvar na svijetu poceo driblati oca.  Ali lopta je kosarkaska i nakon kratke obuke, Mali je vec tapkao loptu kao Drazen Petrovic:-),  pa se uspravio i vodio je po terenu,  a da je bilo vise vremena, jos bi i mene spustili dolje da zaigramo na jedan kos!  |
- 19:13 - Komentari (2) - Isprintaj - #
21.01.2012., subota
U šparogama
Jutrosnje sunce nas je izvuklo iz kuce. Vesna se je zazeljela sparoga pa smo zasli u sumu. Uzalud smo trazili skoro sat vremena. A onda ispod drvoreda eukaliptusa - - pravi mali raj!  Za desetak minuta nabrali smo i vise nego li nam je potrebno za obrok. Vrijeme za odmor, sjedeci na kamenim blokovima rusevina drevne Cezareje  i pokusaj da se s druge strane napravi malo bolja kompozicija!  Kako je sve to, ipak, prekratko trajalo produzili smo setnju prema moru  uz kratka zastajkivanja s prijateljima.  Vesna je trazila skoljke, a ja nju  i valove tamo iza nje!  Tocno u vrijeme rucka bilo smo kod kuce i za tren su se vec kuhala jaja i na pari iznad njih sparoge.  Kasnijih fotki nema, jer kad je tako ukusna hrana gotova, nikome ne pada na um posezati za bilo cime osim za viljuskom! (Vesna prakticira najjednostavnije spravljanje sparoga, a ako netko zeli nesto sofisticirano, moze pogledati u alexxlovu arhivu! Dakako, kad kad sve bude na stolu nek' zvrcne i eto me!) |
- 15:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #
18.01.2012., srijeda
Priča o predanju, ljubavi i strahu ...
Pokušaj lova sunčeve zrake s proslog posta naveo je Mirjam da u komentar postavi citavu priču, kojoj prilažem fotografiju cvijeta koji bi mogao odgovarati tekstu: ""Toplim dahom proljeće je otapalo posljednji snijeg s livade. U jednoj od posljednjih gomilica snijega nicao je neobičan cvijet. Drugačiji od drugih. Kao da se u njemu sabrala sva zimska čežnja livade za novim cvjetanjem života, za bogatstvom mirisa i boja koje pjevaju o radosti postojanja. Ali, cvijet sam nije mogao pobijediti snijeg ... Nije se predavao. Nježnošću je prkosio okrutnoj hladnoći. Vjerovao je životu ... A onda je kraj njega zastala jedna mala sunčeva zraka. Drugačija od drugih. Kao da je bila stvorena da svojom toplinom oslobodi zarobljeni cvijet. Divila se hrabrosti cvijeta. Osvajala ju je lagano njegova neobičnost i ljepota. Ali oklijevala je predati se cvijetu. Plesala je oko njega ne dopuštajući ni životu ni smrti dodirnuti ga. Ni sebi. Cvijet je postajao sve ljepši, a sunčeva je zraka sve radosnija plesala oko njega. Zaslijepljena vlastitom radošću, nije vidjela što se događa s cvijetom. Vidjela je samo sebe. A cvijet je umirao od hladnoće pružajući na dar sunčevoj zraci sve ono što je u sebi nosio. Predivna cvjetanja, čarobne boje i beskrajnu nježnost latica. Što je bio bliže smrti, bivao je sve ljepši. Bilo je kasno kad je sunčeva zraka shvatila što se događa. Uzalud je privijala cvijet na svoje grudi. Uzalud rukama grijala njegove latice. Uzalud suzama molila život da prostruji smrznutim tijelom cvijeta. Cvijet je umro zaleđen i sam ... Kažu da se u predvečerje toga dana samo Sunce spustilo na zemlju i da je na dlanovima svojih ruku odnijelo smrznuti cvijet na nebo ... A sudbina ohole sunčeve zrake svima je ostala tajnom, mada kažu da od tada na livadi raste neobičan cvijet. Bez mirisa. Cvjeta samo kad pada snijeg, a niz lice mu teku suze koje lede i bole …"" |
- 20:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
16.01.2012., ponedjeljak
Sunčeva zraka
Jucer sam prilazeci moru htio uloviti suncevu zraku ispod volta akvadukta. Cini se da moram jos puno trenirati:-) |
- 20:29 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.01.2012., nedjelja
Nastavak vica
|
Rijetko pricam viceve, jos rjedje ih zapisem, ali ovaj s proslog posta se je mnogima svidio. Alexxl je u komentaru cak dao nastavak, a jedan drugi prijatelj se je nadovezao: "" "I kako od razvoda nije bilo nista, jednog jutra onaj covjek krene u grad da bi kupio kruh. Na pola puta mu pozli, padne i umre od srcane kapi, na ocigled jedne od zeninih mu prijateljica. Ova odmah posebne za mobitelom i obavijesti o dogadjaju novopecenu, opet udovicu. Na kraju je pita sta ce poduzeti i moze li joj ona u necemu pomoci, a udovica joj odgovori: "A nista, jesti cu kruh od jucer!" "" |
- 19:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
13.01.2012., petak
Vic za subotu
|
Jaki za svaku subotu pripremi vic kojega objavi na svome blogu. Evo najnovijega u mome prijevodu: ""Covjek je ozenio udovicu. Nakon deset godina braka predlozi joj da se razvedu, a ona mu odgovori: "E, primio si me kao udovicu, pa me mozes i vratiti jedino kao udovicu""" |
- 09:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #
12.01.2012., četvrtak
Nemirno more
Na nemirnu moru, grdosija i orahova ljuska! ...al' se ipak krece!  |
- 19:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #
10.01.2012., utorak
Tel Aviv (drugi dio)
|
Nastavili smo ulicom Levinski, sve do njenog pocetka, gdje su, tko zna zasto, izgradili neboder od cetrdesetak katova, koji oznacava granicu izmedju Neve Šaanan i Neve Cedek. .................  O Neve Cedek Vesna pise u svom Facebooku: "Iza onoga vrlo visokog nebodera, prosavsi kroz njegovo luksuzno dvoriste, ulazi se u jednu posve drugaciju pricu. Dio grada koji se u prijevodu zove Oaza Pravde. Stvaranje Tel Aviva i prvo naselje izvan Jafa. Naselje Zidova iz Jemena, koji su zivjeli u svojim vrlo skromnim, niskim kucama, povezanim uskim ulicicama. Nekada su u njemu zivjeli mnogi umjetnici kao Brenner, Shai Agnon (dobitnik Nobelove nagrade), slikar Gutman i drugi, a danas restauracijom objekata to postaje jedan od najljepsih dijelova Tel Aviva, bar za mene." i evo je nakon sto je prosla pored tog monstruoznog zdanja. ................................  Svaka kuca, svaki kutak u tom kvartu ima svoju pricu. Na svakom koraku treba stati, promatrati i snimati. Tu se je "dogadjala povjest", do duse ne vise od stotinjak posljednjih godina, tu se stvaraju sadasnjost i buducnost. I upravo taj spoj staroga i novoga na tako malom prostoru, ta uska povezanost, ispresijecanost jednoga drugim, borba za opstankom protiv neumoljivih snaga osvajaca, je ono sto impresionira. (Jug)  (Sjever)  (Istok)  No, nekih navika se covjek ipak ne moze odreci, makar zivio u megalopolisu.  Jasno je da klepetanje krila nekoliko preplasenih golubova njega ne mogu uznemiriti, jer rodio se je u toj kuci davno prije nego li su divlje golubove i druge ptice slobodnih prostora zamijenili ovi gradski letaci, (Zapad)  ali, kako se ne uzbudi pod ovim mrzlim okom sto s visine upravlja dugim kranom i unosi tone i tone gradjevinskog materijala u njegovu postojbinu, stiskajuci je sa svih strana sve vise i vise, guseci je ...  ...nisam uspio shvatiti. |
- 21:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #
09.01.2012., ponedjeljak
Tel Aviv (prvi dio)
I jucer je bio lijep dan. Vesna je rekla: "Tel Aviv!" ... i bio je Tel Aviv. Putovali smo vlakom i od stanice se ulicom Levinski spustili sve do cetvrti Neve Šaanan. Vesna je uzivala fotografirati zgrade (ono sta je od njih ostalo) gradjene u Bauhaus stilu, no nisu joj promakli ni balkoni uredjeni u raznim, neodredjenim stilovima!    |
- 19:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
08.01.2012., nedjelja
Cenzura
Jucer je bio prekrasan, suncan dan. Izasli smo prosetati po poljima izmedju Binjamine i Zihron Jakova. Brali smo sparoge, fotografirali cvijece. Htio sam snimiti i stijenu u kojoj sam do pred neku godinu svakog petka i subote penjao kratke, 20-30 metarske, smjerove. Ali cenzura je odmah usla u objektiv. Da se prije nego li se i rode zatome moguce zelje:-) |
- 05:59 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.01.2012., subota
Moj noćni ormarić
Vesna je odlucila od starog ormarica napraviti za mene novi nocni ormaric. Oznacila mi je gdje i sta trebam odpilati velikom pilom (nisu to damski poslovi) i nastavila! ...... |
- 14:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
06.01.2012., petak
Prodavačica ljubavi
Noc je u Tel Avivu. Idem na vlak. Vozi svaki puni sat. Prolazim starom glavnom autobusnom stanicom. Sirotinjska cetvrt, naseljena stranim radnicima. Mnogi nemaju dozvolu boravka, kriju se. Ne zuri mi se. Hodam polako i promatram zivot na koji nisam navikao. Prodavacice ljubavi krecu na posao. Traze klijente ili ce oni naci njih. One sretnije vec su obavile sto su trebale i vracaju se kuci. Prilazi mi jedna. Gleda u mene, ali mi se cini da me ne vidi. Kao, kao da kroz mene i kroz tamu zuri u onu daleku liniju gdje se more i nebo spajaju sa vjecnoscu. Mimoilazimo se i ona mi kaze: "Laku noc!" ... a na licu joj izraz kao u djeteta koje nema koga da ga utjesi. Ne znam jesam li joj odgovorio ili nisam. Ubrzah korak, samo! |
