Petnaesti je dan mjeseca Nisan. Godina Tav Sin Ain, iliti 5770-ta po židovskom brojanju. Sunce odlazi kao i obicno.
Puni mjesec izlazi kao i obicno. Ceste su pune automobila. Oni s juga voze na sjever, a oni sa sjevera na jug. Zuri se na obiteljske skupove.
Tradicija stara tisucljeca ne moze se prekinuti. Porodice se okupljaju. Na stolu je bijela prostirka i svecani pribor.
Iznose se knjige s tekstom Hagadat sel Pesah. Muskarci su s kapicama na glavi. Cita se na hebrejskom i aramejskom. Hrana se iznosi po strogo utvrdjenom redoslijedu. Zna se i kada treba popiti gutlja vina.
Djeca traze skriveni afikoman. Luna blista na nebu. Prisjeca se narod izraelov kako se je Crveno more podijelilo na dva dijela; izlaska iz Egipta; iz ropstva. Da se ne zaboravi!
Po 44-ti put organizirano je masovno pjesacenje brdom Gilboa. Ni ove godine nismo odolili izazovu i s prvim suncem smo bili na zelenim obroncima.
................
Stigli smo prerano i nismo kusali lepinje za koje su djevojke iz podmlatka "Avode" (do ne tako davno vodeca izraelska stranka, lijevi centar, rekao bih) tek pripremale tijesto!
Malo smo pozirali,
malo razgledali borove panjeve i sisarke,
malo zrikali i u visine,
pa u letace blize zemlji i uopce u sve obojano plavim.
Na kraju dobili smo i medalje, promatrajuci kako glavnina sudionika tek dolazi i puni autobuse koji ce ih odvesti na start!
Izmedju gostovanja po metropolama svijeta Dudu Fisher - jedan od najvecih zivucih kantora, nadje vremena i za po koji nastup onako "sa strane". Prikljucili smo se njegovom koncertu s klejzmerima u natanijanskom Domu kulture i proveli dva sata u neopisivom uzitku.
Odusevio nas je (ne po prvi put) sirokim muzickim repertoarom, pocev od tihog dueta s gitarom cije savrsenstvo je tek dodirnuo na kraju promukli zvuk klarineta,
....................
do razuzdanog ritma kakvog samo klejzmeri znaju izvuci iz piskavih instrumenata, te slusatelja prenijeti u nepregledne stepe gdje bi sa slicnim izazovima znali poigrati i romski majstori violine, dugmetare i basa,
..................
sve zacinjeno umjerenom dozom visokog humora s kojim se je spustao u publiku pozivajuci na zajednicki pijev,
a na vrhuncu programa interpretirajuci biser jidish glazbe - "Yiddishe Mamme"!
.................
O!!! A u tami auditorija iznenadili su nas Ljilja i Joja, prijatelji iz mladosti koji su dosli s istom namjerom - ispuniti dusu necim nezaboravnim!
Izmedju gostovanja po metropolama svijeta Dudu Fisher - jedan od najvecih zivucih kantora, nadje vremena i za po koji nastup onako "sa strane". Prikljucili smo se njegovom koncertu s klejzmerima u natanijanskom Domu kulture i proveli dva sata u neopisivom uzitku.
Odusevio nas je (ne po prvi put) sirokim muzickim repertoarom, pocev od tihog dueta s gitarom cije savrsenstvo je tek dodirnuo na kraju promukli zvuk klarineta,
....................
do razuzdanog ritma kakvog samo klejzmeri znaju izvuci iz piskavih instrumenata, te slusatelja prenijeti u nepregledne stepe gdje bi sa slicnim izazovima znali poigrati i romski majstori violine, dugmetare i basa,
..................
sve zacinjeno umjerenom dozom visokog humora s kojim se je spustao u publiku pozivajuci na zajednicki pijev,
a na vrhuncu programa interpretirajuci biser jidish glazbe - "Yiddishe Mamme"!
.................
O!!! A u tami auditorija iznenadili su nas Ljilja i Joja, prijatelji iz mladosti koji su dosli s istom namjerom - ispuniti dusu necim nezaboravnim!
Iako ce Mali brat Karlo uspjesno citirati Preverta da "sati ne znaju koje je vrijeme, a vrijeme ne zna koji su sati", sunce se je i veceras poigralo s mojim objektivom odlazeci na pocinak!
Vesna nije mogla provesti rodjendan na bolji nacin. Uzeli smo Jotama iz vrtica i otisli u "nas restoran" gdje se on osjeca kao doma! Nakon sto se je najeo, nahranio je i oca.
Omiljena mu je igra, zna se, nogomet!
Zadihan, umoran, zedan - ispio je sve sta je bilo u tekucem stanju!
U ruke mu vec guraju molitvenik da se zahvali za jelo i pice!
Danima vec Vesna prima cestitke za rodjendan. Zajedno ih citamo i slusamo. Smijali smo se i mojim stihovima od prije dvije godine. Dakle, prvi cestitar nisam. No, pokusat cu joj pripraviti veselje, da je mala fotografija podsjeti na vremena kada nije imala briga. Dakako, bit ce tu i poljubac, a prije nego li krenemo u Ber Sevu Jotamu, pruziti cu joj i poklon kojega sam ove godine na vrijeme pripremio i fotografirao!
Sebastijan je htio na skijanje u Francusku, meni se nije putovalo nikamo, a Jaki je predlozio dvodnevni izlet u pustinju. Uslijedili su telefoni obiteljima, pa u sluzbu i sutradan smo bili na putu za jug opremljeni mapama.
Trazili smo juzni greben Velikog kratera i uspon je ubrzo poceo,
sve do vrsnog grebena kojega s pravom zovu "Noz", jer se strmo obrusava na obje strane.
.................
Pogled u krater
i na vanjsku stranu kojom prolazi teretni vlak odnoseci u "civilizaciju" bogatstva pustinje!
Spustili smo se natrag u nizinu suhim koritom Madi Ofrana
pod stalnim nadzorom tihih promatraca!
Dva puta smo ulovili sjenu pod stijenama za ugodan odmor uz topli napitak.
Za povratak prema automobilu odlucili smo napustiti oznacenu stazu i prijeciti preko cudesnog kamenja vulkanskog porijekla
medju kojim ipak buja zivot!
Prizeljkivao sam susret s nekim beduinom i evo ga kako u sjeni mladunceta
deve pazi da ne bi ostao bez one velike!
Ubrzali smo korak da bi prije mraka stigli u Park prirode "Mamsit" u kojemu smo iznajmili beduinski sator i prilegli
prije vecere sa gradela
i muzike djevojaka
koje su zabavljale ucenike neke srednje skole iz Petah Tikve cije se ne bas malo satorsko naselje nalazilo tik do nas!
"Jos nisam imao punih sest godina kada sam obolio od upale pluca. U ta davna vremena bila je to teska bolest od koje se je i umiralo. Mojoj majci su to saopcili u ambulanti naseg kvarta, kamo me je odnijela kada sam se jedno jutro probudio u vrucici. Rekli su joj da me mora odvesti u bolnicu udaljenu 4-5 kilometara od ambulante. 'A kako cu doci tamo?' - pitala je mama. 'Pa uzmite taksi!' - odgovorili su. Mama nije dalje ispitivala, srameci se sto nije imala novac za platiti voznju. Izvela me je iz ambulante, stavila na ledja i krenula. Nakon sat vremena hoda zastala je i rekla da cemo se malo odmoriti sjedeci na ogradi uz put. Gledao sam moju mamu, mrsavu, niti metar i pol visoku, kako brise znoj sa cela i slusao njeno brzo, tesko disanje. Moje mame vec dugo nema, ali njeno disanje slusam svaki dan!"
Prepricano iz kazivanja Hanoha Kenana u radio emisiji "Moj tjedan", Program "Bet" izraelskog radija.
Da, da! Jucer je bio poseban dan u nasoj obitelji. Jedna od meni najdrazih osoba stupila je u brak, al' ne postoje rijeci kojima bih izrazio ono sto joj zelim!
Jos jednu grupu hrvatskih hodocasnika doveo je u Izrael fra Petar Lubina. Sinoc smo ga zatekli u Nataniji kako u hotelu Residence Beach predvodi misno slavlje.
Uzivali smo u njegovom nadahnutom govoru kojim je nadopunio uobicajeni ceremonijal, te pratili pricest onih koji su za to vec bili spremni.
Nakon uhu ugodnog pjevanja i otpusta vjernika, proveli smo vise nego li ugodne sate prisjecajuci se davnih zajednickih lutanja Svetom Zemljom!
Sretan ti fra Petre (i svim hodocasnicima) boravak u Isusovoj domovini! I dodji nam opet!
Bas sam bio na putu za Country Club, kad su poseli stizati SMS-ovi da u Cezareju stize Sahar Per, prvakinja Izraela u tenisu, broj 22 u svijetu. Nisam trebao puno skretati i zatekao sam je upravo kako izlazi iz svog vozila.
U takvim prilikama, najvise je djece koja su je pratila svo vrijeme trazeci autograme,
.........
a ona je potpisivala na svaki predmet koji su joj donosili!
Dakako i na majicu GORAN GENIJE, kako bi se svi potsjetili Wimbledona 2001. godine!