Ustao sam rano kako bih zabiljezio radjanje novog dana, ali nista spektakularno nisam dozivio. Tek plavetnilo koje je polako mijenjalo nijanse!
Nakon jos runde spavanja, probudilo me je mrmljanje nekolicine ucenika ukrenutih ka istoku za vrijeme njihove jutarnje molitve.
Dorucak,
voznja prema Mrtvom moru i opet uspon. Danas smo, nakon jucerasnjih osam sati zahtjevnog pjesacenja, odabrali lagani izlet uz Vadi Arugot,
koji je u svom gornjem dijelu jos uvijek mogao opravdati naziv "potok", pa smo se bez oklijevanja nasli u vodi!
Nitko nije obracao paznju na nas;
cak su i poslovicno oprezni kozorozi nestasno vjezbali borbene vjestine, tamo na rubu provalije.
............
Kako smo se vise uvlacili izmedju strmih litica,
kolicine vode su se povecavale i konacno smo se nasli ispred Skrivenog vodopada.
Opet osvjezenje,
spust
do najnize tocke na kugli zemaljskoj (- 423 m n/v) i plutanje u Mrtvom moru koje svake godine gubi vise od jednog metra svog nivoa!
Baj, baj ...
Post je objavljen 10.03.2010. u 02:11 sati.