"Jos nisam imao punih sest godina kada sam obolio od upale pluca. U ta davna vremena bila je to teska bolest od koje se je i umiralo. Mojoj majci su to saopcili u ambulanti naseg kvarta, kamo me je odnijela kada sam se jedno jutro probudio u vrucici. Rekli su joj da me mora odvesti u bolnicu udaljenu 4-5 kilometara od ambulante. 'A kako cu doci tamo?' - pitala je mama. 'Pa uzmite taksi!' - odgovorili su. Mama nije dalje ispitivala, srameci se sto nije imala novac za platiti voznju. Izvela me je iz ambulante, stavila na ledja i krenula. Nakon sat vremena hoda zastala je i rekla da cemo se malo odmoriti sjedeci na ogradi uz put. Gledao sam moju mamu, mrsavu, niti metar i pol visoku, kako brise znoj sa cela i slusao njeno brzo, tesko disanje. Moje mame vec dugo nema, ali njeno disanje slusam svaki dan!"
Prepricano iz kazivanja Hanoha Kenana u radio emisiji "Moj tjedan", Program "Bet" izraelskog radija.
......................
Post je objavljen 08.03.2010. u 07:20 sati.