Sebastijan je htio na skijanje u Francusku, meni se nije putovalo nikamo, a Jaki je predlozio dvodnevni izlet u pustinju. Uslijedili su telefoni obiteljima, pa u sluzbu i sutradan smo bili na putu za jug opremljeni mapama.
Trazili smo juzni greben Velikog kratera i uspon je ubrzo poceo,
sve do vrsnog grebena kojega s pravom zovu "Noz", jer se strmo obrusava na obje strane.
.................
Pogled u krater
i na vanjsku stranu kojom prolazi teretni vlak odnoseci u "civilizaciju" bogatstva pustinje!
Spustili smo se natrag u nizinu suhim koritom Madi Ofrana
pod stalnim nadzorom tihih promatraca!
Dva puta smo ulovili sjenu pod stijenama za ugodan odmor uz topli napitak.
Za povratak prema automobilu odlucili smo napustiti oznacenu stazu i prijeciti preko cudesnog kamenja vulkanskog porijekla
medju kojim ipak buja zivot!
Prizeljkivao sam susret s nekim beduinom i evo ga kako u sjeni mladunceta
deve pazi da ne bi ostao bez one velike!
Ubrzali smo korak da bi prije mraka stigli u Park prirode "Mamsit" u kojemu smo iznajmili beduinski sator i prilegli
prije vecere sa gradela
i muzike djevojaka
koje su zabavljale ucenike neke srednje skole iz Petah Tikve cije se ne bas malo satorsko naselje nalazilo tik do nas!
Post je objavljen 09.03.2010. u 01:12 sati.