Boroleta i starleta

ponedjeljak, 18.02.2008.

Duh u Močvari

Ne znam da li spadam u vesela ili malo mračnija bića - znam da ona mračnija, često neopravdano, automatski dobijaju i epitet dubokih i produhovljenih.

Koliko sam sklona muzici koja diže, potiče, veseli i odmara, toliko sam sklona i najmračnijim djelovima opusa Massive Attacka, Portisheada, Nick Cave-a i Depeche Mode-a.
Znam da se mrak kod ljudi ponekad javlja kao posljedica prevelikih emocija, kao što se ponekad javlja i tek kao posljedica prevelikog kukavičluka da se zaroni u život.

Danas su mi svi gore nabrojani i dalje dragi, iako moram priznati da ih puno rjeđe stavim u player nego prije - čovjek sa godinama nauči 'odraditi' i krize, dna i pokoji očaj i beznađe. Pretpostavljam da sam sa godinama naučila uvijek imati nadu i zrnce optimizma - ja to sebi tumačim stečenom hrabrošću.

Svidjeli su mi se čim sam ih čula, a čula sam ih slučajno, još slučajnije naišla na nekakvu recenziju njihovog albuma i tek nimalo slučajno zamolila brata da mi skine još nekoliko pjesama.


U petak smo ih došli poslušati u Močvaru i moram priznati da su dojmovi bili isti - uživo su još puno, puuuno bolji. Neću ući u preveliku analizu tekstova, ali ću reći da uvijek ostanem PAF kada netko nađe svoj divan mali kanal da te dotakne i pokaže ti da osjeća i vidi isto ono što i ti. Jer sve se na kraju, čini mi se, svodi na isto. Ako želiš i sposoban si jako voljeti, moraš moći i znati jako i patiti. Ili da vas ostavim sa njihovim oblikom ovog istog zaključka:

srijeda, 13.02.2008.

Svatko ima svoje male fetiše...

utorak, 05.02.2008.

Jebakl

Kaže Bobe da ovo više nije debakl, nego jebakl. Ne volim psovke, ali kao što i prosječna glumičica pokazuje cice iz umjetničkih razloga, tako i ja koristim psovke iz tih istih razloga, da, umjetničkih, baš dobro zvuči.

Sjećam se tinejdžerskih dana, kada me ostavio prvi dečko. Bilo mi je grozno, plakala sam u kupaoni. Ali jasno se sjećam i momenta u kojem je prekidao sa mnom a ja sam znala da, sve i da se za 10 minuta vrati, nema šanse da više budem sa njim.

Sjećam se i drugačijih tinejdžerskih dana, kad sam upoznala Grande Amore. Ja sam kasnije ostavila njega, iz velikog straha - bio mi je presavršen. Bože, koja glupost.

Samo na temelju dvije gornje pričice snimljeno je milijun loših i samo manje loših filmova, te milijarda skandalozno loših serija.

Stvari su izuzetno jednostavne, zapravo. Moje opravdanje je moja tadašnja 'zelenost' i balavost. Danas više nemam takvih dvojbi, zaplačem malo u kupaoni čisto da pustim iz sebe sve ono loše i nakon toga prekidam, završavam, odjebavam - ovo je isto tu iz umjetničkih razloga.



Dosta mi je svih tih malih i velikih dječaka koji su prepuni frustracija i kompleksi im cure kroz uši. Niste nikoga zavarali, žene vas vide ko na rendgenu, ono što vas spašava jesu ili ženska plemenitost ili žalosna potreba da ne budu same.

Meni je samoj poprilično dobro. A moja plemenitost ima dosta kratak rok trajanja, čim se dvosmjerna ulica pretvori u jednosmjernu.

Dosta mi je, iako ovo nevoljko pišem, i svih djevojki i žena koje su spustile svoju letvicu na najniže grane. Radi takvih poput vas mi nakon vas moramo slušati neviđene debilitete....u stvari, možda je red i da vam zahvalim, nije da mi to nije donijelo smijeha u život. Gorkog smijeha, doduše...

Dosta mi je i krajnje posesivnosti na koju svako malo nailazim. Ljudi, pustite me da živim i odustanite od ideje da mi stavljate uteg oko noge. Kako uopće itko zamišlja istinski uživati u vezi ako postavljaš bilo kakva ograničenja i ultimatum drugoj strani? Ako nešto neću raditi, onda je to zato što to ni inače ne radim, a ne zato što si mi ti, jadni mali poluuspješni tatin spermatozoidu, zabranio. Sad te malo već i plašim, jel da? Bojiš se da mene takvu nemaš čime impresionirati?

I nemaš.



Para mi izlazi na uši kada vidim krasna i suludo pametna ženska bića oko sebe kako se svako malo popiknu na nekog dječačića. Kako zanemare vlastitu intuiciju ne bi li dotičnom poluproizvodu dale šansu.

Srce me zaboli kad me divno žensko biće upita poznajem li ja uopće kojeg muškarca sa onim najosnovnijim ljudskim lijepim osobinama, a da mu kompleks iz nekog trećeg osnovne, loša bivša veza ili previše odgledanih reklama za pivo ne pomračuju um.

Ma naravno da ih poznajem.

Zato se prepuštam plutanju, smiješim se i uživam.



Kad znaš što nećeš, i braniš to pravo i rukama i nogama i zubima, preostaje ti samo uživati - jer stiže ono što hoćeš.



Pozdrav od

B.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv