Marketing
Duh u Močvari
Ne znam da li spadam u vesela ili malo mračnija bića - znam da ona mračnija, često neopravdano, automatski dobijaju i epitet dubokih i produhovljenih.
Koliko sam sklona muzici koja diže, potiče, veseli i odmara, toliko sam sklona i najmračnijim djelovima opusa Massive Attacka, Portisheada, Nick Cave-a i Depeche Mode-a.
Znam da se mrak kod ljudi ponekad javlja kao posljedica prevelikih emocija, kao što se ponekad javlja i tek kao posljedica prevelikog kukavičluka da se zaroni u život.
Danas su mi svi gore nabrojani i dalje dragi, iako moram priznati da ih puno rjeđe stavim u player nego prije - čovjek sa godinama nauči 'odraditi' i krize, dna i pokoji očaj i beznađe. Pretpostavljam da sam sa godinama naučila uvijek imati nadu i zrnce optimizma - ja to sebi tumačim stečenom hrabrošću.
Svidjeli su mi se čim sam ih čula, a čula sam ih slučajno, još slučajnije naišla na nekakvu recenziju njihovog albuma i tek nimalo slučajno zamolila brata da mi skine još nekoliko pjesama.
U petak smo ih došli poslušati u Močvaru i moram priznati da su dojmovi bili isti - uživo su još puno, puuuno bolji. Neću ući u preveliku analizu tekstova, ali ću reći da uvijek ostanem PAF kada netko nađe svoj divan mali kanal da te dotakne i pokaže ti da osjeća i vidi isto ono što i ti. Jer sve se na kraju, čini mi se, svodi na isto. Ako želiš i sposoban si jako voljeti, moraš moći i znati jako i patiti. Ili da vas ostavim sa njihovim oblikom ovog istog zaključka:
A kamoli da ih ponovim, ali dobro, sad dobro je
Živ sam i napokon osećam i ništa me više tako ne boli,
Pošto znam da i to proćiće,
Da zadovoljstvo i patnja ruku pod ruku idu,
Jer da bi se od srca smejao, od srca mora i da se plače I tako to ide, tako živi ljudi žive ali dobro, sad dobro je
Kako i šta moglo je…
Poljubac od
Alternativne Natikače
Post je objavljen 18.02.2008. u 16:44 sati.