Boroleta i starleta

ponedjeljak, 18.02.2008.

Duh u Močvari

Ne znam da li spadam u vesela ili malo mračnija bića - znam da ona mračnija, često neopravdano, automatski dobijaju i epitet dubokih i produhovljenih.

Koliko sam sklona muzici koja diže, potiče, veseli i odmara, toliko sam sklona i najmračnijim djelovima opusa Massive Attacka, Portisheada, Nick Cave-a i Depeche Mode-a.
Znam da se mrak kod ljudi ponekad javlja kao posljedica prevelikih emocija, kao što se ponekad javlja i tek kao posljedica prevelikog kukavičluka da se zaroni u život.

Danas su mi svi gore nabrojani i dalje dragi, iako moram priznati da ih puno rjeđe stavim u player nego prije - čovjek sa godinama nauči 'odraditi' i krize, dna i pokoji očaj i beznađe. Pretpostavljam da sam sa godinama naučila uvijek imati nadu i zrnce optimizma - ja to sebi tumačim stečenom hrabrošću.

Svidjeli su mi se čim sam ih čula, a čula sam ih slučajno, još slučajnije naišla na nekakvu recenziju njihovog albuma i tek nimalo slučajno zamolila brata da mi skine još nekoliko pjesama.


U petak smo ih došli poslušati u Močvaru i moram priznati da su dojmovi bili isti - uživo su još puno, puuuno bolji. Neću ući u preveliku analizu tekstova, ali ću reći da uvijek ostanem PAF kada netko nađe svoj divan mali kanal da te dotakne i pokaže ti da osjeća i vidi isto ono što i ti. Jer sve se na kraju, čini mi se, svodi na isto. Ako želiš i sposoban si jako voljeti, moraš moći i znati jako i patiti. Ili da vas ostavim sa njihovim oblikom ovog istog zaključka:

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv