Borgman's cube
četvrtak, 31.05.2018.
Vrijeme je malo stalo....
Da, blogosfera je malo zastala u mojoj domeni, ali čudnovat "kvar" sam zaobišao, i ponovno bih mogao napisati koju riječ.
Kako bih dao i tračak "svoga", evo nečega napisanoga prije desetak godina
NEPOZNATA
Samo trag mirisa, svjedokom je tvoga prolaska.
Kada, prije sat, minut ili tjedan
Nepoznato, kao i Tvoje ime...
Ponekad statisti u stvarnim dramama
Nerijetko glumci svoga života
Uvijek svjedoci prolaska neznanih likova
Prolaznika iza kojih ostaju samo tragovi
Nepoznatih, kao i Tvoje ime
Nema nade, vidjeti Te neću,
Samo sliku stvorenu tvojim mirisom.
Uobličenu maštom...
Tajnovitu, kao Život...
Nepoznatu....
TVORAC
Tvorcem me zovu, slave me
Spomenik na svakom koraku, saplićem se o njih
Riječima me dozivaju, upitno pogledam svaki put
Zaklinju me, ne razumijem zašto
Proklinju me, ne vidim razloga
Ubijaju zbog mene, o kakve su to budale
Ja samo sam Tvorac
Pomogao sam, stvorio tu veliku grudu lave
čini mi se
uništiti ću je.
