Borgman's cube
petak, 22.02.2008.
Osjećaj promjene
- Dobar dan. Gospođica Mirela?- započne Luka razgovor, i primijeti kako mu se dlanovi znoje.
- Dobro jutro. Luka?!- u pozadini se čulo gugutanje djeteta. Šuškanje. Smijanje. Mirela se igrala sa Leom. Premjesti mobitel na rame, i pogrbljena namjesti pelenu na svoju curicu koja se smijala i gurala nogicama.
- Nadam se kako me se sjećate. Društvo iz klinike «Kadulja»? Bili smo na piću...-
- Naravno da se sjećam. Vilica me bolila do uvečer. Kojim dobrom? – Mirela je glumila nehajnost, iako je osjećala nešto sasvim drugo. Nije se samo smijala taj dan. Probdjela je noć. Lea je bila pored nje, mirno spavala, a ona je gledala u mrak razmišljajući. Dojmila ju je snaga to troje ljudi. Pobjednički mentalitet. Volja. Nesvjesno se počela uspoređivati s njima. Iako je mirno disanje njene mezimice bilo najveća nagrada, pitala se... bi li sa mogućnostima koje su imali ljudi za tim stolom, postigla nešto više? Sutra je došlo...prebrzo, pa je takve misli jednostavno prigušila, i prepustila se danu u kojemu je dominirao...mrzovoljni šef.
- Imate li malo vremena? Za kavu, večeru?- Luka je ovo izgovorio brzo.
- Možda odmah nakon posla. Dok je Lea kod mame. Zapravo, jedino tada...- uspravila se.
- Meni odgovara. Kada?- brzo je nastavio, i ona se na trenutak zamisli, je li možda pristala prebrzo. Kakav to utisak ostavlja. Zna li išta o njemu...njima? Opreznost je ukoči i uspori. Osjetilo se to u razgovoru. Luka je zamijetio stanku.
- Ako nije iznenađenje, je li to.... privatne ili poslovne prirode? – njen strah, sumnje i nesigurnost protiv sjećanja na ugodno provedeno poslijepodne.
- Prvenstveno poslovne. Imam jedan prijedlog za vas, i želio bih čuti vaše mišljenje.- brzo i otvoreno. Razoružavajuće.
- Onda u pet. Bolje u pet i kvarat (op.p. četvrt, pet i petnaest).-
- Može. Vidimo se...- odgovori on, a ona opet, opomenuta unutarnjim alarmom,- ne znate adresu?-
- Radite još uvijek kod istog poslodavca. Njegovu adresu sam čuo kod diktiranja. U bolnici!- na ovo je imao spreman odgovor, iako nije bio istinit u cijelosti. Prvi je tu već odradio svoj dio posla.
Mirela je iza ovog razgovora posvetila malo više pažnje svojoj odjeći, a i torbica joj je sadržavala malo više šminke nego uobičajeno. Diskretna ogrlica, nekoliko zamišljenih pokreta kroz kosu i cijeli dan u borbi sa poslom, mrzovoljnim direktorom, i iščekivanjem.
