Borgman's cube
petak, 15.02.2008.
Preodgoj... ili presuda?
Četiri duga dana. Konj je polako jeo hranu, odsutno, mislima daleko od ovog mjesta. Zmija je razmotao zavoj i razgibavao ruku. Vrijeme je jedva prolazilo na ovom mjestu bez ičega. Samo pod, hrana, i val toplog zraka stalne temperature.
Na trenutak mu je pala na pamet Ženevska konvencija, a onda samo odmahne glavom i pokuša plastičnom vilicom nabosti više od dva zrna graška. Osjećao se glupo. I pun želje za dokazivanjem snage. Želio je slušati cviljenje pobjeđenog....
- Vidi!¨- Zmija je pokazivao prema ulazu i Konj podigne pogled.
Prilika koja se zaustavila pored stražarske kupole je bila odjevena u srebrnu odjeću. Trenutak je trebao Konju za prepoznavanje. Kontaminacijska odjeća. Kao u serijama. Bespolni lik progovori metalnim, očito izmijenjenim glasom...
- Od danas će oko vas biti slike, mirisi i zvukovi onoga što ste radili svojim dilanjem. Svaki pokušaj bijega ćemo dodatno nagraditi satima takvih projekcija.
Kako bi osigurali da se u vama ne pojavi suvišak energije, u sredini prostora će se svako jutro pojaviti kameni blok. Vaš će zadatak biti usitnjavanje, sa alatom koji vam damo....
- Šta oćete od nas? Zašto smo ovdje? Imamo svoja prava!...- derao se Zmija pazeći da ne pređe zamišljenu granicu koja bi značila još jednu porciju «gumastog» buđenja.
- Svoja prava ste izgubili u trenutku kada ste uništili prvi život. Ti si Zmijo bio poznat po stavljanju droge klincima koji su dolazili na tvoje zabave, bez njihovog znanja, u tvoj specijalitet, punč!-
- Konj je imao običaj onima koji su se opirali ubrizgati heroin, više puta...obojica ste ubojice. Sve što vam se dogodi ovdje...manje je od samo jednog života kojega ste uzeli! Za slijedeća četiri dana u vašem prostoru će se pojaviti stol sa darovnicama na potpis...-
- Kakve darovnice!? Oću advokata...-
- Zmijo...advokat je za prijestupnike, a ti si ubojica. Uživajte u slikama...- prilika u sjajnom kombinezonu se okrene. Istovremeno se u prostoru pojavi hologram. Klinac je u školskom zahodu nespretno zategao gumicu preko mišice, u zubima držao injekciju. Kamera prikaže ubod. Glasno stenjanje. Šmrcanje bića koje je iskolačilo oči... Zmija i Konj su se kretali kroz prostor, najprije se čudeći trodimenzionalnoj projekciji, a već nakon desetak minuta «poučnog» filma pokušavali su se smjestiti negdje u tišinu. Koje nije bilo. Nije bilo ni sjene. Ni mraka. Bljeskovi narkomanskog svijeta. Pjena na usnama i krv. Miris mokraće koji se širio uokolo. Prvi koji je pomislio kako je najbolji način za bijeg od ove stvarnosti, pravi pokušaj bijega, Zmija, previjao se od bola. Injekcija je imala drugačije djelovanje. Paralitik sa skopolaminom. Slike koje se uvlače kroz oči koje se ne mogu sklopiti.
