Borgman's cube
petak, 25.01.2008.
Vjetar u kosi
- Tko će čuvati ovu bagru koju dovozimo?-
- Nitko! Kid je osmislio zatvor za njih, a ja sam upravljala izgradnjom...- lijeno odgovori Jane.
- Nema zatvora iz kojega se ne može pobjeći. Ja sam bježao iz....- promrmlja Luka za sebe.
- Ti jesi. Ali nikada iz ovakvoga. Hoćeš li vidjeti nacrt? Mogu ti pokazati hologram...- Jane se već pridigla, i otišla po projektor.Trebalo joj je samo nekoliko trenutaka za donošenje crne platforme.
- Osnovna je pećina. Jedan ulaz. Na ulazu se nalazi sustav koji nadzire zatvorenike u nekoliko zona. Opremljen je strelicama za uspavljivanje. Postoji i jedna dodatna barijera, iza vidljive kupole, ali se ona pali tek ako sustav zakaže. Hrana se doprema kroz cijevi od armiranog betona do suprotnog kraja pećine. Na isti način je riješen i sanitarni čvor. Srednja struktura sadrži i mlaznice za čišćenje. Nema kreveta, potencijalnog oružja, niti ikakvih izlaza. Samo, beton, kamen i strelice za uspavljivanje u slučaju neposluha...-
- I što ako se predoziraju?-
- Pa s obzirom koga tamo držimo, doživjeli bi istu sudbinu koju su namjenili drugima. Ali dosta teško izvedivo. Doza je za 24 sata, a za to vrijeme netko od nas može doći u izviđanje. Za sve ostalo služi «tenk». Robot za izviđanje i nadzor....
- Zvuči presavršeno da bi bilo istinito.
- Vidjeti ćeš...- nasmijala se zadovoljno,- za manje od pola sata...-
I vidio je. Opipao rukama cijevi za dostavu hrane i vode. Pokušao je u trku izaći iz pećine, ali ga je sustav pogodio pri samoj namjeri, u prvom koraku...
- Znaš li da se nakon svakog ispaljivanja pomiče u stranu, kako bi imao drugačije kuteve pri slijedećem djelovanju. Kidova ideja za mrtve kuteve... Luka protrlja rame koje je dobilo udarac strijelicom i zamišljeno klimne glavom. Bio je na strašnim mjestima, ali je ovo bilo... užasno. Nije volio strojeve koji su bili toliko moćni... i savršeni.
...
Jakša ugleda policajca, jednog od onih s kojima je uspostavio kontakt. Čovjek sa dvoje djece, kojega je žena ostavila, a posao doveo do čuvarske pozicije. Jedan od onih koji iako u ne potpuno čistoj košulji, ima prilično čistu savjest. Možda je radi toga bio samo čuvar, iako je razgovor s njim ponekad bio pun iznenađenja.
- Jakša, pustili su te. Povučene su optužbe za napad. Trebaš se ispotpisivati na dokumente, i ... sretno.
- Matija, ako ti bude šta trebalo, evo ti moj broj. Nikad se ne zna...- Jakša mu napiše broj mobitela i mirnim korakom krene prema izlazu. Nekoliko «gostiju» počne zviždati za njime, a on se samo nasmije zadnjem komentaru. Brzo je riješio formalnosti, i na izlazu ga je dočekao Prvi.
- Pa bilo bi mi draže da me dočekala Jane, ali nisam mogao birati...- dok je to govorio i rukovao se sa Prvim, osjeti energiju koju su mu prenijele sonde. Opet je bio onaj stari.
- Drago mi je da si opet vani. Idemo u bazu. Ostali su na otoku...-
- I kakav je novi? Luka? Povremeno sam se isključivao iz prijenosa...-
- Nije Borg...- komentirao je Prvi sasvim ozbiljno, a Jakša se nasmije.
- Naravno da nije. Uzeli ste ga iz mirovine. Invalid je. Nesiguran. I pojma nema kome služi! Naravno da nije Borg. On je s Jane?-
- Odveli su zarobljenike, a onda ide na operaciju...-
- Prvi....- izgovori Jakša, a onda se opet prilagodi komunikaciji preko Nexusa. Novi raspored. Za nepunih pola sata Jakša je već gutao kilometre na Kidovom motoru. I uživao u vjetru koji se probijao do zaštićene kože.
