Borgman's cube
utorak, 08.01.2008.
Niti jedan plan ne preživi prvu bitku!
Tri i po ujutro. Čuvena «mrtva ura». I najoprezniji stražari «kljucaju», i teško ostaju budni. Kid je dovezao Luku u pekarskom kombiju skoro do Zmijinog «legla». Prošli su pored tipa koji je nestrpljivo gledao na sat. Stražar. Jedan od onih čija se vjernost dobije za nekoliko grama kokaina.
- Ja sam na krovu za desetak minuta....- Kid se zaustavi u slijedećoj ulici,- nakon što ubacim dva hica kroz zid, spuštam se i vozim kombi sve do vrata. Ti obavi upad i izvuci Zmiju na ulicu...-
- Siguran si da je sa Zmijom još samo jedan?- Žalac je osjetio znoj na rukama. Svaka mu se dlačica ježurila kao i uvijek prije akcije.
- Prvi nadzire kamere. On će javiti bilo kakvu promjenu...semper fi!- pozdravi ga Kid i zatvori vrata kombija.
Žalac uzdahne duboko, na trenutak zatvori oči. Proguta pljuvačku. Osjetio je bol u nozi koja se bunila na ovoliko opterećenje. Osvrne se oko sebe, spusti vizir, i prebaci pištolj u desnu ruku.
Prvi je bio stražar.
Oružje koje je Luka nosio ispaljivalo je strelice. Sa puno uspavljujućeg sredstva. – doza je za osobu koja je oko 120 kg. Uspavljuje svakoga, ali će ovisnici kraće spavati...- komentirao je Prvi dajući okvire napunjene streljivom.
Luka nanišani i okine. Stražar se uhvati za stomak, jaukne i pištoljem pokuša otkriti metu. U tom pokretu, kao da mu je tijelo postalo gumasto. Sruši se na pod.
Žalac dotrči do njega, opipa mu bilo, i psujući radi težine naizgled mršavog narkomana, odvuče ga u sjenu zgrade. Zastane na trenutak, uhvati zrak i uđe kroz vrata. Zmija je bio na drugom katu.
Upalio je svjetlo u hodniku, i istog trenutka čuo korake na katu.
- Opet ideš pišat?- komentirao je stražar iz sumraka prvog kata. Luka pogleda u smijeru glasa i ispusti jedno – Mhmm! – birajući mjesto odakle će zaskočiti nepredviđenu prepreku.
- Ideš pišat?- ponovi ovaj od gore, ali se ovaj put začuo i zatvarač na oružju. Metalni, poznati zvuk.
Ovo je lozinka!- pomisli Luka i prestane disati.
Stražar ispruži ruku preko ruba stepenica i zapuca. Jedan metak očeše Lukinu kacigu, a drugi ga pogodi točno u prsa. Udarac. Kao čekić. Izbilo mu zrak iz pluća. Padajući, osjeti i poznatu bol u rebrima. Kao nekada.
Nakon pet prasaka na prvom katu se pojavi glava. Vidio je Luku na podu, podigao ruku sa pištoljem kako bi završio «posao». Suho lice, prosjede kose, u kasnim četrdesetima. Tamna maskirna majica koja ga je skrivala u tami.
- Uh, jebo te, specijalac!- čuo ga je Luka, dok je stražar proučavao pogledom njegovu opremu..
Začuje se otvaranje vrata jednog stana..
- Ostani u stanu!- zadere se stražar, i na trenutak promijeni smjer oružja.
Drugo oružje za Lukinim pojasom je bila vrlo kratka sačmarica. Njen prasak podigne cijelu kišu krhotina sa kata, stenjanje potvrdi pogodak, a u slušalicama se odjednom začuje Kidov glas.
- Ubacujem! Za deset sekundi! Jesi li spreman?-
- Jesam kurac!- odgovori Luka i zastenje od bola u rebrima. Krene uz stepenice, ugleda stražara koji se previjao od bolova, ispali strelicu u njega i nastavi prema katu.
Vrata su bila otvorena. Stražar je čekao u zaklonu armature.
- Šta je sa Pitomim?- bio je to Zmija u strahu.
- Šta se događa?- derao se diler na svog čuvara, kada se začuje zvuk razbijanja zida. Tresak i bljesak. Plavo svjetlo na trenutak osvijetli hodnik, i čuvar pošalje rafal kroz otvorena vrata u susjedni stan. Rasprskavajuće streljivo raznese slaba drvena vrata. Luka ubaci plinsku granatu , pričeka njen prasak, i nabaci malu masku preko lica.
Brojao je u sebi do pet. Nisu ga zanimali zvukovi iz hodnika, niti sirena policijskog vozila koja se već čula. Uskočio je u zelenkasti plin, protrčao pored onesviještenog čuvara i pograbio Zmiju.
Zgrabio ga je za povez slomljene ruke i izvukao u hodnik. Znoj mu je natapao majicu, bol u prsima je postajala sve jača, ali dilera nije puštao. Noge u skupim čizmama su odskakivale po stepenicama, korak za korakom, do prizemlja.
Istovremeno sa pekarskim kombijem, u dvorište zgrade je stigla corsa sa policijom. Dva policajca, više uplašeni nego spretni iskoče iz vozila, sa spremnim oružjem. Pažnja im je bila prema vratima, a pekarski kombi je bio sporedna meta. Od tamo, ispred njih padne granata koja se pretvori u gumaste i ljepljive niti. Prije nego su uspjeli okrenuti oružje već su bili prekriveni nitima koje su se stezale sa svakim pokretom. Niti pola minuta poslije policajci su bili nepokretni. Kid ih pažljivo zaobiđe, baci plinsku granatu prema vozilu, i potraži Luku sa teretom. Vidio je bijeli trag na kacigi i izudaran oklop. Nije komentirao. Samo pomogne prekaljenom ratniku da unese plijen u kombi.
Minut poslije bili su na putu prema luci.
