Borgman's cube
subota, 29.12.2007.
Let's party
- Nejasno mi je zašto vam trebam ja?- odgovori Luka premećući po rukama noćne naočale.
- Recimo kako se ne smijemo eksponirati, ali nam nije zabranjeno djelovati preko drugih...- pažljivo odgovori Borgman.
- Niste me uvjerili. U početku je Jane rekla kako je to sve radi Jakše, ali ispada kako ste sve svoje neprijatelje označili istoga trenutka. One slike su samo par sati iza uništenja garaže... Kid ih je pratio, pa on je mogao obojici polomiti noge, i natjerati Zmiju da izbaci želudac... uh... ali dobro, ostaje mi pitanje zašto bi ja riskirao svoju glavu za druge... koje boli ona stvar za mene...-
- Ako očekuješ zahvalnost... zaboravi. Možeš dobiti samo probleme. S druge strane ostaje ti osjećaj da polako čistiš ovaj grad. U stvari, probaj nas. Večeras. Zmija sprema napad na tvoj stan. Otiđi tamo i ti napadni prvi...-
- Jeba te stvarno me želite «potrošit»... pa onaj idot je naoružan do zuba...-
- Čini mi se kako Žalca to nije nikada smetalo. Što ti je ono bila specijalnost? «Crna strela»?-
- Je 12,7 protutenkovski snajper, srbijanske proizvodnje.... koga ste podmitili za tu informaciju?-
- Zapravo, to si ispričao svom bratu, a on je to pričao svom prijatelju,- s nevinim izrazom u očima Kid opiše taj redoslijed.
- I kako mislite da bi snajperom riješio stvar? Jednog po jednog? Tako bi mogao umlatiti pola grada... dok me ne bi našli...-
- Vidi ovo...- Kid ode po kutiju. Streljivo. Veliki kalibar. Neobičnih zelenih glava.
- Plin za paraliziranje. Američka proizvodnja. Uvode ga u naoružanje antiterorističkih postrojbi. Probija zid, i eksplodira odmah nakon toga....-
- Misliš, sve ih onesposobim, ali kako biti dovoljno blizu...-
- Hitac je moj. Tvoj je upad. U ovome...-
Luka je gledao kako Kid otvara košulju. Ispod je bilo nešto neodređeno sivo. Priljubljeno uz tijelo....-
- Ova je tkanina izumljena prije pola godine. Izvana je meka, ali kada pokušaš sa udarcem, postaje tvrda kao ugljična vlakna. Mi smo je kombinirali sa kevlarom. Dobar oklop.-
- Za ne povirovat...- Luka se izgubio u mislima...- a mi smo ratovali u košuljama...-
- Kada se radi o maloj grupi kao što smo mi, cijena nije bitna. Mi nemamo nikakav Sabor za odlučivanje tko vrijedi više, ili manje. Ti vrijediš jer si čovjek... jednako vrijedan sa svakim čije je djelovanje i život u skladu sa drugima....-
Luka «Žalac» ustane, kao da su ga ove zadnje riječi uključile.
- Molim te donesi tu opremu... a o ovome svemu ćemo kada dovedem «Zmiju»... nego, što ćemo s njim?-
- Sutra ideš sa Jane na Tetovišnjak, u Kornatima... tamo ćeš već vidjeti što smo smislili... a prije toga ideš kod našeg prijatelja kirurga da ti sredi nogu...-
- Čekaj... rekli su mi kako postoji mogućnost još većeg oštećenja.... u KBC-u su bili protiv bilo kakvog diranja...-
- Pogledaj ovo...- Prvi se oglasi i na jednom veliko ekranu pojavi se slika nečijih kostiju...
- Ovo su tvoji zadnji nalazi. Tu su oštećenja o kojima pričaš, i vide se ti geleri koji su ti još u nozi... naš kirurg ti daje iznimno kratak rok oporavka, koji se mjeri danima...zapravo mi se čini kako su ti mogli napraviti operaciju ali... im se nije zajebavalo sa nekim invalidom koji nema novaca..-
- Odakle ti slika?- preskoči svoj komentar Luka ali se i prisjetio koliko je problema imao za nošenje slike na drugo mišljenje.
- Umrežili su se...- odgovori Prvi i znatiželjno ga pogleda.
- Još mi samo fali da dobijem na lotu...-
- A i to bi se dalo srediti...- doda Borgman i svi osim Prvoga se nasmiju .
