Borgman's cube
ponedjeljak, 24.12.2007.
Od absinta.... do vode!
Borgman je vozio bez puno pričanja. Napustili su grad, prošli dijelom kroz Kaštela, a onda se izgubili u sporednom prolazu, skoro do Malačke. Kuća sa strane, nezamjetljiva, naizgled potpuno napuštena.
Luki je alkohol već odavno potpuno izvjetrio iz glave, a oni instikti koji su mu čuvali glavu, nisu se oglašavali. Ovaj tip nije bio neprijatelj. Motor se zaustavi i Borgman ga pogleda:
- Ulaz je označen sa dvije plave svjetiljke!-
Luki zapravo nije bilo jasno zašto mu je to rekao, ali vrata se otvore sa njegove strane. Izašao je na pomalo leden zrak. Udahne duboko, osvrne se oko sebe, i tek tada mu nešto privuče pažnju. Da, vrata su bila tu, ali dvije plave točke su bile na zidu, skoro dva metra od njih!
Nije želio pokazati zbunjenost, iako je to bio glavni osjećaj. Odmakne se od vrata i rukom dotakne prostor na zidu iznad kojega su bile oznake. Ruka utone u zid!
- Hologram. Vrata nisu prava!- doda Borgman koji mu je potpuno bešumno prišao s leđa. Zid nestane i Luka ugleda teška metalna vrata.
Hodnik je bio uzak. Osvijetljen sablasno zelenim svjetlima ukopanima u neravni beton. Do sada neugoda od vanjske hladnoće, postala je neugodom podzemnog prostora. Druga vrata, iza skretanja pod pravim kutem. Jane ih otvori, pozdravi Luku i vrati se za svoju konzolu.
Neobičan starčić je sjedio za svojim računalom divovskog ekrana.
- Luka, ovo je Prvi! Ostale si već upoznao!- Janein alt je bio prijateljski. Luka pozdravi starčića čvrstim stiskom, i dobije odgovor koji ga skoro baci na koljena. Ovaj čovjek je imao čeličnu ruku.
- Jebo te. Imaš stisak! – zastenje Luka i počne masirati bolnu desnicu koja je već prije stradala. Prvi zbunjeno pogleda prema Jane.
- Dobrodošao među nas. Smjesti se i pitaj... sve što želiš!-
Luka odšepa do trosjeda, potone u meku površinu, i sa iznenađenjem utvrdi kako mu iza leđa započne tiho brujanje. Nešto mu je masiralo leđa, bez ikakvog pritiska, samo blagi mjehurasti tok.
- Na ovo bi se mogao naviknuti...- progunđa za sebe, a onda mu se fokus opet vrati na malo društvo.
- Tko ste vi? –
- Prijatelji koji mrze nasilje. - odgovori Kid.
- Moš' mislit',- Luka se naljuti ,- možda ona, ali ti... Nemojte me zajebavat.-
- Bi li nam vjerovao da ti kažemo da smo vanzemaljci?- upita ga Borgman sjedajući pored njega. Donio je nekakvo zelenkasto piće u prekrasno uređenoj čaši koja se iskričavo presijavala.
- Je baš. Dobro, da malo promijenim pitanje prije nego bacim na živce. Šta hoćete od mene?-
- Pa naprimjer da budeš anđeo čuvar ovoga grada...- odgovori mu Jane i Borgman klimne,- ni ja to ne bi bolje rekao...-
- Ludilo. Šepavi PTSP-ovac, koji i za vozačku mora na pregled svake godine je Split Supermen. Imate li možda i onaj plašt za letenje?Pa da skočim sa Svetog Duje....- zarumenio se Luka jer mu ova igra nije bila po volji. Jedino što ga je zadržavalo da ne plane je radoznalost. Bolesna znatiželja koja mu je vezivala ruke.
- Oštećenje bi se moglo popraviti. Možemo te opskrbiti podacima, novcem i tehnikom. Ono što nam treba od tebe je volja. Iskrena volja da ćeš upotrijebiti sve što možeš kako bi postigao cilj...-
- Vi ste ludi! Pa nisam ja svetac. Serete mi o nekakvoj pravdi, a kako ću ja znati šta je ispravno? Ono šta je za mene dobro, za nekoga drugog je zlo...,- do tada mirni Prvi podigne ruku.
- Mogu ti dati jako dobru projekciju za ono što radiš....-
- Misliš, možeš mi napraviti film na tom tvom ekranu?- prekine ga Luka i Prvi zbunjeno potvrdi.
- Stvarno ste ludi. Možda i gori od onog dilera Zmije. Sebi uzimate za pravo krojenja drugima. I naravno, ja bi trebao, onako, s vremena na vrijeme koga i ubit?-
- Ako je nužno...da! – odgovori Kid potpuno ozbiljan. Luka se isceri.
- U pičku materinu, ja uvijek sa nekim luđacima! – što od ljutnje, i pomalo suhog klimatiziranog zraka mu se osušilo grlo. Nesvjesno prinese čašu ustima i otpije samo gutljaj. Zagledao se u čašu koja se presijavala u njegovoj ruci, a niz nepce mu poteče slatka vatra. Trenutak iza toga svijet se zamuti, svaki osjet dodira na leđima postane jasan. On zatrese glavom, ali tada izgubi svako uporište u svijesnom stanju.
Slike su se nizale. On u dječačkom dobu. Igra na male branke na parkiralištu, Udarac baluna u glavu i suze. Tuča u kojoj je zbunjeno gledao u svoju šaku kada je drugom klincu razbio nos. Škola u kojoj je bio zaljubljen u Ines, koja je poslije hodala sa Goranom. Susret sa starim narkomanom koji se ubadao u venu u šupi, u prizemlju. Prvi poljubac. Pa slike rata. Granata koja ga je teško ranila. Šipke iz noge koje je mrzio. Prijatelji koji su dovoženi na groblje, Pijane noći.... i onda nešto što nije doživio. Vidio je svoga brata gledano kroz oči Konja. Osjetio sadizam snagatora. Snagu njegovih ruku kako se zabijaju u slabo ali žilavo tijelo dječaka. Vidio je suze nemoći i bola svoga brata. Osjetio je Marinino tijelo koje se privija uz njegovo. Svoju grubost. Grizla je usnicu, to je znao, ali je osoba koja mu je dala ove osjećaje znala kako Marina glumi. I radi toga je želio još jače povrijediti. On ju je mrzio. Osjetio je vlažne kožne hlače kako se dodiruju sa skupom kožom motorističkog sjedala. Ponosan na svoju registraciju 666!
Bilo je tu raznih misli, većinu njih nije mogao povezati sa svojim iskustvima. Nepoznati ljudi. Nepoznate žene. U stvari jedna od njih je bila glumica. Kazališna. Zgodna crnka, već načeta drogom, užarenih očiju... i onda navala nasilja. Premlaćivanje klinca. Udarac u trbuh djevojčice koja nije platila. Cipelarenje starca koji se opirao. Lice Zmije. U pratnji neke «koke», iz čijeg je mozga već odavno nestao svaki trag kočenja. Prašak. Gomilica koju je Zmija stavljao u vrećice.....
Otvorio je oči naglo, potpuno bistre glave. Vidio je svoju čašu na stolu. Borgman ga je promatrao upitnim pogledom.
- Šta je ovo bilo?- upita Luka slabim glasom. Još mu je svaki živac na leđima osjećao dodir masažera.
- Simulacija. Prvi ti je dao slike iz života one dvojice. I jednom i drugome smo stavili kamere na revere jakni i na naočale. Vidio si kako izgleda njihov svijet...-
- Drogirali ste me. Bile su prvo slike iz mog...života! Pa onda onih drugih!-
- Nismo. Samo smo te naveli u stanje sanjanja... Pogledaj....- pored Borgmana je bila VR kaciga gdje se u unutrašnjim zaslonima i dalje projicirao Jahačev «život». Nešto kao Big Brother jednog dilera.
Luka se zagleda u zaslone, kroz misli mu se vrate slike napada na brata...
- Vi ovo sve znate i ... ništa?-
- To nisu dokazi koje sud priznaje. Sve bi se moglo prikazati kao narušavanje privatnosti... Uostalom i ti nešto od ovoga znaš, pa to nisi prijavio... čini li to i tebe i nas saučesnicima?- upita Kid pomjerivši se na svojoj stolici.
- Pravda... je jeben pojam- , slomljeno promrmlja Luka,- imate li obične vode?-
