Borgman's cube
utorak, 27.11.2007.
COUP THE GRACE!
Prigušena atmosfera lokalnog kafića. Oblak dima koji smanjuje ono malo svjetala sa šanka. Konobar umorno povlači krpom preko stola. Jedno bučno društvo koje ubija vrijeme briškulom. Pijano lupanje po stolu. Luka se osvrne, i odmah primjeti ženu koja je sjedila sama za stolom. Tamna kosa sjajila se na ostacima svjetlosti, a odjeća je odudarala ukusom od ovog mjesta. Vlasnik kafića, šanker, ga pozove pokretom ruke.
- To je ta ženska. Poznaješ je?-
- Prvi put vidim. I kažeš tražila je "Žalca"?-
- Je... odbila je piće. Ali stari moj, ja bi za nju radio i besplatno...- nasmije se mužjački. Luki je njegovo ponašanje ponekad smetalo, ali večeras, je bio jednostavno radoznao. Krene prema stolu.
Osjetio je njen procjenjivački pogled, i nekako mu je zasmetalo bolno stezanje u nozi. Jedan dio njega se poželio uspraviti, a onaj drugi... šepati još i više.
- Žalac?- upitala je toplim altom.
- Luka. "Žalac" je moje staro ime iz vojske...-
- Jane. Jane Oswalds. Sjednite pored mene, molim vas.-, ovo "molim vas" je zapravo bilo u potpunoj suprotnosti sa govorom njenog tijela. Ona je zapovijedala.
- Ako tražite "Žalca", moram vas razočarati. On je umirovljen prije nekoliko godina, posljedica ranjavanja... i neposluha,- osjetio je potrebu da se pohvali tom "mrljom" u karijeri vojnika.
- Niste me razočarali čim ste se pojavili. U najgorem slučaju plaćam piće i nikada se više nećemo vidjeti...-
- Što će vama... "Žalac"?- , prešao je na stvar, jer ga je nervirala ova vrsta tajanstvenosti. Žena ovakvog izgleda ne traži zaštitare ni detektive, bar ne u njegovom svijetu. Smetalo mu je što nije otkrivala ni najmanji tračak neugode. Bila je previše sigurna. Ni slična zadnjoj "mušteriji" koja ga je najmila za zastrašivanje nasilnog muža...
- Ne bih prvo pitanje formulirala tako direktno...- opčinjavala ga je igra njene ruke sa visokom čašom u kojoj se presijavao koktel. Nešto sa rumom.
- Znam da ti je Konj premlatio brata. A Zmija i Konj su zapalili garažu. Jakšinu garažu. A Jakša je moj prijatelj... vidiš li poveznicu?- pitala je tiho. On se strese. Znao je. Ova žena je jednostavno previše sigurna. Poznavao je jednu takvu. Prije. Osvetnicu. Neustrašivu i otrovnu. Promijenila se nakon poroda blizanaca, ali svaki put kada ju je sretao osjetio bi pogled na leđima. I osvrtao se.
- Konj i Zmija su poprilično tvrdi zalogaji. Moja preporuka vam je da ne pokušavate...a ja vam ne mogu pomoći. Šepam. I nemam namjeru ostati bez noge...-
- Čudno. Obratila sam se "Žalcu" jer sam čula... u stvari gubim vrijeme. Gospodine Luka, popijte piće, na moj račun... i hvala na vremenu...- uzela je račun, i energičnim korakom otišla do šanka. Tamo je pokazala prema njemu, izvadila novčanicu i krenula prema vratima...
Luka se osjećao... nikako. Ili bolje rečeno posrano. Odbio je razgovor o temi samo zato jer mu je ta žena izgledala presigurno. Sada ju je promatrao kako odlazi, a slika koju je tvorila u polumraku se slagala sa opisom šankera.
Okrenuo je pogled upravo u trenutku kada shvati kako nešto nije normalno. Igrači briškule su nestali. Pogleda prema vratima i ugleda poznato lice. Konj!
Jane je stajala ispred njega, djelić sekunde predugo. Šaka razbijača ju je pogodila u rame, zavrtila oko osi i bacila na pod. Konj se nasmije, pokaže zube koji bljesnu u tami i polako krene prema ženi na podu. Ona je puzala tražeći zaklon, ali bilo je više nego očito kako protiv ove grdosije nema nikakve šanse. Konobar i šanker su usavršili trik nestajanja. Jedini u lokalu su bili njih troje!
- Znam da je došla tražiti tebe. Nadam se kako nisi prihvatio njenu ponudu, Zmija bi to jako cijenio...- nacerio se još jednom, dajući još koji trenutak Jane da otpuže prema zaklonu Jukeboxa.
- Kad završim s njom nas dvojica ćemo porazgovarati. Poslovno, naravno.- doda Konj i okrene se prema svojoj žrtvi koja je gledala Luku otvorenih očiju. U kojima nije bilo straha.
Luka se uspravi. U istom trenutku i Konj zastane i okrene se prema muškarcu kojega je odmah ocijenio većom prijetnjom.
- Znači ipak si se odlučio za ...nju,- pljune prema Jane i zauzme stav uličnog tučara. Samo je još trebalo da zavrne rukave na jakni.
Luka na trenutak baci pogled prema Jane, i ona mu pokaže nešto sjajno, što je držala u ruci! Konj zarokče i iz džepa izvadi bokser. Smijao se dok ga je stavljao. Zamahne jednom u prazno, i krene zadivljujuće brzo u napad. Luka izvrne stol, i baci čašu sa nepopijenim koktelom prema grdosiji koji se primicao. Ovaj tu opasnost samo ukloni slobodnom rukom, a noga prokrči put pored stola. U Lukinim rukama je stolica. Zamahnuo je svom snagom, ali udarac ne pogodi glavu nego ispruženu dilerovu ruku. Luki se učinilo kako je udarac zabolio više njega nego Konja. U ruci mu ostane samo šipka. Slomljena noga stolice. Konj zareži i baci se prema njemu. Luka fingira šipkom, a drugom rukom baci tešku staklenu pepeljaru prema protivniku. Stakleni projektil pogodi dilera u glavu i ovaj zastane. Zbunjeno je gledao u krv na ruci kojom je opipao čelo. Trenutak nepažnje u kojemu je olabavio stisak na bokseru.
"Žalac" Luka. Šipka udari po nezaštićenoj ruci, i dok je još pokušavao kriknuti, Konja pogodi još jedan udarac u vrat. Podigao je obje ruke pokušavajući zaustaviti šipku, a ona promijeni smijer i zabije mu se u prepone. Grdosija zatetura, urlikne, a onda mu se noga od stolice spusti na zatiljak. Konj zastenje i klekne. Luka nije ni primijetio kako je Jane ustala i čekala.
- Luka... stani.- rekla je tiho. "Žalac" stane i Konj se počne okretati, savladavajući šok. Vjerojatno je pomislio kako ovi slabići nemaju snage za ubijanje... on će im pokazati. Zmija će se složiti. Samo da dohvati pištolj iza leđa....
- "Coup the grace" je moj!,- Luka je bio svjedokom metamorfoze ženinog lica u bijesnu zvijer. Zujanje iz šipke u njenoj ruci pretvorilo se u iskru koja je dotakla tijelo mafijaša. Konj se izvio, u seriji grčeva, pištolj mu ispadne u luku, a krv prsne iz usta kada je zagrizao jezik.
Jane ga iznenađujućom snagom izvrne na bok. Onesviješćeno tijelo joj očito nije predstavljalo problem. Vezala mu je ruke remenom torbice i pridigla se pred Lukom.
- Mislim kako imamo dosta zajedničkoga "Žalče"! - pružila mu je ruku, a on je prihvati osjećajući snažan stisak kroz utrnule zglobove.
Adrenalin ga je napuštao, ali je kroz tijelo strujala ona čudna energija. Nešto kao ponovni život. Za Žalca!
