Borgman's cube
ponedjeljak, 29.10.2007.
Egzekutori za ... Borga?
Na pitanje je li on... Jakša?, kada je potvrdno odgovorio, jedan od njih mu "objasni" kako je uhićen radi narušavanja reda i teškog fizičkog napada, sa još nepoznatim posljedicama. Sa vučjim osmjehom, viši "plavac" ga udari palicom u pleksus i došapne kako "će mu Franco Zmija (ime dilera), navratiti u radionicu, nakon što ga odvedu!.
Jakša se nije opirao, pustio je čak i da ga sputaju lisicama. Iskoristio je nešto vremena i dopunio svoje tijelo prijeko potrebnom energijom, a Nexus je već slao poruke ostalima.
Vožnja u policijskom automobilu. Dva policajca koja se često pogledavaju i šapuću. Jakša koji skrušeno sjedi na sjedalu, glumeći bol, nakon nekoliko “slučajnih” udaraca. I čudan put kojim se kreću. Prema Marjanu. Prođu Marjanska Vrata, i nastave polako prema Benama. Samo nekolicina usamljenih rekreativaca, od kojih niti jedan nije niti podigao glavu prema policijskom vozilu. Vozač naglo skrene u šiblje.
- Izlazi!- zapovjedi jedan od njih, vadeći pištolj koji je držao u pretincu za rukavice. Jakša uplašeno izađe vani i onaj krupniji ga odmah udari palicom malo ispod vrata. Iako snažan, Jakša je skoro pao u nesvijest. Čim je pao na koljena, počeli su udarati u njega cipelama, a on je jedino štitio glavu od udaraca. Stanka u batinanju, Jakša podigne pogled, okrvavljene glave i pogleda u cijev pištolja.
- - Zmija je rekao kako trebaš biti kažnjen!- i cijev pištolja krene prema Jakšinom međunožju. Više nije mogao oklijevati. Snažno se odbaci u stranu, zgrabi poveliki kamen i izbaci ga prema policajcu. Metak prozuji pored njega, a na čelu krupnog policajca se pojavi krv iz povelike posjekotine. U tom trenutku se pojavi jako svjetlo na krivini i osvijetli prizor. Policija! Iz zaustavljenog vozila iskoče dva policajca i dotrče u pomoć svom kolegi.
- - Pokušao je pobjeći!- zadere se onaj s krvavim čelom, i još jedna kiša udaraca se sruči na Jakšu, ali je zapravo u tom trenutku bio siguran. Ova dvojica nisu bili “kupljeni”. Utrpali su ga kao bolnu vreću na zadnje sjedalo, i onaj drugi, neozlijeđeni, sjedne pored njega i šapne mu:- Samo si odgodio...- i palica pogodi Jakšu u stomak.
- Cijelo je to vrijeme Jakša mogao pobjeći. Mogao je i poubijati svoje mučitelje, ali iako to oni nisu znali, imao je kontrolu nad situacijom. Tražio je način za otkrivanje ovog lanca, i svaki podatak je bio važan. Kid ih je već pratio na svojoj “Kawi”, tražeći način za još bolji nadzor.
- Slijedeća stanica je bio pritvor. Opet nekoliko mučkih udaraca u bubrege, i kada je izostao očekivani efekt, jedan preko lica. Ubacili su ga u ćeliju, onaj pelavi se zlobno nakezi, i doda- Dolazimo uvečer po tebe, čekaj tu!- i nasmije se svojoj “šali”.
četvrtak, 25.10.2007.
Let The War begin
Joško je nakon kratkog vremena prozvan pravim čarobnjakom za tuning automobila. Motori popravljani i podešavani kod njega često su bili na samoj granici tvorničkih performansi, a prepravke koje je radio, i izrada novih dijelova, su govorili o njemu kao o vrhunskom mehaničaru. Vjerojatno bi dio slave opao kada bi saznali kako je Nexus dosta često sudjelovao u rješenjima, ali Jakšine vrijedne zemaljske ruke su ipak bile jako zaslužne. Okupio je oko sebe nekoliko klinaca koji su bili ludi za motorima i automobilima, u kratko vrijeme ih pretvarajući u vrhunske pomoćnike. I naravno plaćao ih za rad, tako da su oni uskoro počeli širiti glas o uspješnom serviseru koji dobro zarađuje.
Tada se dogodio prvi problem. Dvojica, u motorističkim jaknama. Klinci su se sledili prepoznajući ih. Jedan od njih je uvijek nosio nož i bokser, drugi, diler, skraćenu sačmaricu je držao u autu.
Jakša ih je ponudio pićem, i kada ga je viši uhvatio za majicu, zastane. Nož u ruci je vidio dovoljno rano, i "uplašeno" upitao čemu to.
Kada mu je jedan od njih rekao kako je to njihov kvart, i da treba plaćati za svoju sigurnost, jer bi se eto moglo dogoditi nešto nekome od njegovih štićenika, ili kojem vozilu... Jakša "uplašeno"odstupi. Shvaćajući to kao znak slabosti, visoki razbijač krene naprijed. Udarac kojega vjerojatno nije ni vidio, čizma među noge, u trenutku ga je onesposobio. Šaka u glavu ga je poslala na pod, i prije nego se uspio okrenuti, diler je bio taj koji je visio na Jakšinoj ruci. Opasan samo sa oružjem diler zacvili, ali ga to nije zaštitilo od leta kroz vrata. Nije se baš najbolje prizemljio, jer mu je jedna ruka čudno visila, kada je vrišteći pobjegao prema zaklonu okolnih zgrada.
Klinci pohrle unutra, kada je izbacio i onog drugog. Odmah su mu rekli kako se ta dvojica neće zaustaviti, i kako je započeo rat. Jakša ih sve okupi, podijeli zarađeni novac i kaže svakome da ne dolaze nekoliko opasnih dana, i da prepuste sve njemu.
Izraz lica klinaca kada su izlazili je govorio kako se opraštaju od prijatelja koji neće preživjeti sutrašnji dan….
Zapravo, prvo je došla policija. Rotirajuća svjetla. Dvojica pelavih, okrutnog izraza lica. Jedan je već spremao lisice.
četvrtak, 18.10.2007.
Borgman... on Earth again !!! (JN83fm)
Ekipa na Kockici prođe preobražaj kako bi izgledali što bliže običnim ljudima. Jedino Prvi radi svog nezemaljskog porijekla mora na ozbiljniju operaciju, a poslije se utvrdi kako je on sporiji u pokretima, pa ga maskiraju u starijeg djedicu simpatičnih bora
Jane je samo prikrila svoje dodatke
Jakša se morao dosta potruditi skidajući dodatnu opremu, ali vratio je svoj mišićavi izgled, iako zbog napajanja energijom ima najmanji aktivni radijus. On se mora regenerirati barem jednom u tri dana, inače mu prijeti smrt.
Borgman, asimiliran sa jedne zemaljske kolonije u nekom drugom svemiru odlučuje kako će zadržati svoj izgled, samo s malim poboljšanjima
. I njegovo tijelo zahtjeva obnavljanje ali jednom u pet dana. Naravno to vrijedi kada se u dnevnom životu ne koristi borgova tehnologija, niti nanosonde. U slučaju korištenja, ta autonomija rapidno opada.
Sa Kocke je na zemlju donešen reaktor, dio medicinske opreme, nešto rezervnog materijala i oružja, mini replikator ( za kojega zapravo nema goriva), nekoliko tona rijetkih metala, jedan mali transporter, i borbeni shuttle.
Spuštanje je izvedeno u tajnosti negdje u podmorje Paklenih otoka, gdje su oba transportera skrivena, prekrivena "maskirnom, antisonar" površinom.
Nakon spuštanja, i sretnog izlaska na površinu, ekipa se dogovorila uz vatricu (nedaleko mjesta gdje je Jane u svom svemiru pala avionom) kako dalje. Kid se tu pokazao vrlo korisnim.
Mlad i agresivan predložio je otvaranje firme, teretane ili nečega sličnog. Rekao je kako u biti trebamo i neko pokriće za postojanje i novac kojim raspolažemo. Tu nam je Nexus, iako mala kopija pomogao i potvrdio kako je to najbolje.
Slijedeći korak je bilo iznajmljivanje dva stana, pravljenje otvora za bijeg, kupovina nekoliko automobila, jedne manje ali opremljene garaže, kao i jednog nevelikog broda. Iskreno, to je jedva načelo naše zalihe. Slijedilo je nabava dokumenata, kopiranje, jedan Nexusov upad u računalnu mrežu za pribavljanje lažnog identiteta. Nakon toga smo uzeli originalne papire.
Joško se počeo baviti svojom garažom. Jane je započela sa trgovinom nekretninama. Kid sa teretanom, a Borgman sa malom firmom. «Prvi» je počeo raditi ono što je najviše želio. Kao starčić je hranio golubove, i živio u jednom stanu. Jedino što bi iznenadilo bilo koga tko bi upao tamo je jako dobar sustav za održavanje borgove tehnologije, skriven u zidu, i vrhunsko računalo, u stalnoj vezi sa Nexusom i Internetom.
Rijetko smo se fizički nalazili. Nexus je ionako cijelo vrijeme bio u kontaktu sa svima. Tu smo virtualno komunicirali, komentirali uspjehe i neuspjehe. Polako prebacivali zalihe zlata u valutu. Kid je zapravo bio najuspješniji. Njegova teretana, u jednom dosta velikom atomskom skloništu, izbor nekoliko atraktivnih voditelja, i agresivni marketing, su mu donijeli nekoliko stotina vjernih poklonika tjelovježbe i atraktivne naslove, mladog šampiona.
Jane je polako ali uporno počela sa otkupom nekoliko otoka. Tražila vlasnike i pronalazila ih. Zapravo je pokušavala osigurati prostor oko potopljenih transportera, i dosta često plovila tamo.
Borgman je pokrenuo tvrtku i kroz prvih nekoliko mjeseci lansirao jedan mali izum, opremajući radionicu, i tražeći nekolicinu radnika.
Po Jakšinoj preporuci je zaposlio jednog liječenog ovisnika, i samohranu majku. Ovisnik je i ne znajući bio podvrgnut radnoj terapiji, i stalnom nadzoru, a i mladoj ženi koja se počela snalaziti u poslu, u početku nije bilo jasno tko je taj trbušasti čovječuljak koji uporno odlazi u teretanu kod "kida", ali sa slabim rezultatom. Njena ženska znatiželja je željela otkriti pozadinu povremenih hladnih ispada, mješavine neosjetljivosti i iznimne osjetljivosti, i sve bi to uradila, ali s druge strane nije mogla ne razmišljati o plaći koja je bila dobra i napokon joj omogućila miran život.
Zapravo, najveće joj je iznenađenje bila ponuda da bude podstanar u stanu kojega je Borgman kupio od Jane, trgovkinje nekretninama. Lijep stan, malo izdvojen od vreve, i tako jeftin. Počela je razmišljati i je li se sviđa tom tipu, ali osim ponude koja je bila iznimno pristojna, ničim nije zatražio nikakvu protuuslugu.
srijeda, 10.10.2007.
Borgman... Kodeks Političara
Izbori se bliže. Raznorazne istine, «crveni» i «crni» vragovi su oživjeli, staklaste oči bulje sa govornica prema kamerama, nesvjesno namještajući kravatu (koja kao da steže grlo). Pljuvačka prska po mikrofonu. I laže se naveliko.
Nedavno slušam izjavu jednog HDZ-ovog ministra koji govori:- Pa ja nisam u Sukobu Interesa. Ja jesam osnivač te tvrtke, ali nju vode MOJA ŽENA I MOJ SIN! I ja nemam ništa s tim !- Rečenica, koja me nevjerojatno podsjeća na čobana koji tepa svojim ovčicama, koje vodi na klanje.
Zato predlažem Kodeks Prvi!
Političar koji se kandidira treba dati porezne kartice. Svoju i svoje uže obitelji. Navesti sve pokretnine i nekretnine. Tu treba uvrstiti vlasništvo djece, supružnika, roditelja i braće i sestara. (Svi oni će kroz njegov(u) stranačku karijeru participirati u Vlasti, puno više nego Narod čiji je predstavnik)…. I SADA DODATAK… za SVE što nije u poreznoj kartici, Političar potpisuje darovnicu Državi i Narodu kojemu služi. Nije na poreznoj kartici, nije Njegovo. To poklanja!!!! I gotovo. Gotovo sa smješkom kojega imaju naši saborski zastupnici koji vozeći se u BMW-u u kartici prikazuju «stojadina». Ako si prav, sa moralom u kojega se zaklinješ, nemaš se čega plašiti, a ako nisi… nije ti ni mjesto u Politici.
Kodeks Drugi!
Plaće zastupnika. 3x prosječna u RH. Sve besplatno što se tiče obavljanja dužnosti! Besplatan stan i hrana + prijevoz. Staž. Beneficiran, sa koeficijentom, može čak i 3!. Ako smo branitelje mogli umiroviti sa 35, možemo i Političara sa 50. Osiguran dotok nove krvi, ma kakva bila. Možda budemo i dobre sreće, pa se stvori kakav «otporni soj» (na mito i korupciju). NEMA SABORSKE MIROVINE, NI DOŽIVOTNIH POVLASTICA. Saborski zastupnik je jednak svakom drugom građaninu RH!
Kodeks Treći!
Imunitet! Nema ga! Policija i Pravosuđe obavljaju svoj posao, a jedino što zamjenjuje imunitet je odgađanje Suđenja i Kazne do kraja godine mandata. To što je netko Zastupnik ne opravdava društveno opasno ponašanje. Ti bi ljudi trebali biti uzori!
Kodeks Četvrti!
Nema Zamjenika!!! Najviše sam užasnut što su Nositelji Liste poznate osobe, za koje ćeš (nećeš) glasati. I sada , nakon izbora, tu osobu ZAMJENJUJE slijedeći s liste!. Ma zajebi. Ja sam glasao za Matu, za Stipu nisam niti čuo. A Stipe je Priguznik, sa nikakvim sposobnostima, osim one da za Saborsku Mirovinu, na pljesak Vođe podigne ruku, ili dvije, ako se tko zajebe u brojanju. E TAJ način, sa izborom ljudi koje želimo, smanjuje mogućnost GLASAČKE MAŠINE. Možda čak i ostaci morala kod izabranih, omoguće zaustavljanje «zakona od tri dana» i sličnih domišljatosti iz bliske nam HDZ prošlosti.
I na Kraju, Kodeks Peti!
Državno odvjetništvo ima osnovanu sumnju, završi godina mandata, postoji vremenski prozor od deset dana za prijavu, i Zastupnik mora na Suđenje! On Odstupa! Na njegovo mjesto dolazi «igrač» iste stranke. Bilo koje odstupanje iz strukture, prijelaz i sve ostalo (slobodno prevedeno kupovina) znači VRAĆANJE MANDATA, napuštanje Sabora, pa ako sa drugim barjakom uđeš opet u tu Kuću Moći, sretno, a ako ne sretan odlazak u Ropotarnicu Povijesti.
Nadam se samo kako će ovo jednom postati kredo politike…a onda ću se na Izborima imati čemu i nadati!
