Borgman's cube
četvrtak, 26.10.2006.
Snovi...
Kocka zauzima nebo. Poneki bljesak na njenim štitovima. Razorni udari koji potresaju tlo pod nogama. Nekolicina Ghorske djece oko nje koji gledaju kroz zaštitno polje koje ih okružuje. U sjeni koja prikriva generator polja u dubini spilje, još su dva ghorska borca. Posljednja obrana pred radilicama koje se spuštaju sa svojih lebdjelica. Dvije prve koje su krenule prema njima padaju. Vrisak oduševljenja među djecom, a onda očaj. Slijedeća radilica polako prolazi kroz polje, pa druga, treća. Ghorsko oružje je postalo neupotrebljivo. Posljednji juriš. Puška postaje toljaga, ali oba Ghora nisu ni stigla do svojih ciljeva. Miris spaljene kože i koraci osvajača. Sada već njih pet, prilaze djeci. Ona, skupljena u gomilu, pritisnuta jedno uz drugo u nijemom strahu. Visoka i vitka radilica, posljednja od onih koje su prošle kroz polje dođe do mladih Ghora. Crvena zraka svjetla pređe preko svih, a onda njena ruka dotakne svako od zbijenih tijela. I nju. Ubod. Tekući led. Mrak bez boli……..
Škola. Hologram ispred djece. Hrana, spavanje. Igračke. Slike brodova, svemira, orbita. Svega. Jedino što se promijenilo je bila jedna, sveprisutna radilica koja ih je pratila. Starija djeca su pokušala napraviti zamku. Glumeći svoje roditelje napali su borga. Uzaludno, i bolno iskustvo……
Ghor koji joj prilazi i govori nešto. Brzo. Radilica koja leži pored vrata sa koje se diže jetka izmaglica kiseline. Nekolicina Ghora s oružjem čudnog izgleda provjeravaju prostorije, skupljaju djecu i cijepe ih. Transporter koji čeka ispred škole.
Svemir, užurbanost, bijeg. Mučnina skokova kroz prostor i vrijeme. Sjena jednog planeta u ovom sunčanom sustavu. Učenje. Istraživanje. Zamorci koji se nazivaju ljudima, i odrastanje u škrtom okruženju sa jednom jedinom mišlju. Osveta!
Jane se uz krik probudi . Slike tako jasne i bolne još su je prožimale. Osjetila je svaki podražaj, pravednički gnijev Ghora koji je odašiljao svoje poruke svima koji su ga mogli primiti. Tresla se. Primijetila je na tankoj koži ruku kako joj pulsiraju krvne žile. Nemir. Znala je dosta o Borgu, ali ove scene nasilja… I djeca.. Osjeti pulsiranje u sljepoočnicama kada se formira nametnuta misao. Je li to ono što Borgman želi? Je li to kraj koji je namijenjen njenom svijetu. U slijedećem trenu isključi vezu sa Kolektivom i nasloni se na pregradu. Gledala je svoje ruke, tako slične rukama one radilice koja je asimilirala djecu. Užas, kao nikada do sada, je preplavi.
- Ja sam Jane. Vaš otpor je uzaludan!- ponavljala je pokret koji joj se ponavljao u mislima, i sebe vidjela okruženu nepreglednom gomilom djece koja je gledaju užasnutim očima. A ona radi. Ubada kožu tih nevinih bića i donosi im crnilo i led. Ubija ih.!
- Neee!- vrisne hvatajući se za glavu, razmazujući suze koje su nekontrolirano tekle. Osjetila je potrebu da oslobodi Ghora, da mu se ispriča, da izbaci ovo čudovište koje se nastanilo u njoj, čija je kontrola očito do sada sprječavala slobodu razmišljanja. Bijes i odlučnost.
Ruka koju je osjetila na ramenu je iznenadi. Isključena iz Kolektiva, nije znala kako joj netko prilazi . Udarila je snažno, bijesno. Unijela svu svoju energiju u to, ali to Jakšu nije niti pomaklo.
- Mislila sam da si Borgman! Ti moj jedini polumrtvi prijatelju!- odgovorila je šutljivom stvoru koji je i dalje mirno stajao pored nje.
- Nije on, iako me je poslao. Ghor te podvrgao mentalnoj kontroli. Zabilježili smo aktivnost i poslali su me da te zaustavim, ako pokušaš…išta!- kao da se u jednoličnom glasu mogla nazrijeti briga.
- One slike… Borg je zvijer koju treba istrijebiti. Djecu…- skoro je zamahnula opet, ali Jakša se nije pomakao.
- To su slike koje je taj Ghor stvarno donio sa sobom. Vrsta 712 je tada izgubila svoju posljednju koloniju i samo dva kolonizacijska broda nismo locirali. Jedan je prošao pored osvojene kolonije, pokupio djecu i vratio se u prošlost. Ovdje. Za drugoga još ne znamo gdje je….-
- I Borg ovdje želi osvajanje. Pretvoriti ovaj svijet u svijet metala,- Jakša joj spusti svoju tešku ruku na rame,- Jakša pusti me, tebi neću nauditi, ali Borgman…njemu hoću! Pusti me!- zapovjedila je glasno.
- Tek kada se ponovno spojiš na Kolektiv. Tamo su ti otvoreni podaci o ratu sa Vrstom 712, i onome što smo do sada saznali o njima. Pokupi podatke i onda odluči…molim te,- učinilo joj se kako je molba bila izrečena Jakšinim pravim glasom. Poslušala je.
