Borgman's cube
subota, 14.10.2006.
I bi...akcija!
Put je trajao …kratko. Nakon samo desetak minuta putnici u transporterima koji nisu progovorili niti riječi osjetili su usporavanje, i već trenutak nakon toga platforme se otvore. Još je mrak. Nepoznat teren. Ivan prvi zakorači u tamu, upali mini reflektor i ogleda se oko sebe. Prvi udisaj mu donese miris zagrijane metalne oplate, i povjetarac, sa mirisom mora. Ljudi se pokrenu iz utrobe transportera, neki sa otkočenim oružjem u rukama. U tom trenutku je Marija otkrila «brdo». Opremu, hranu i vodu, uredno složenu u spremnicima. I konzolu za komunikaciju koja oživi kada joj je prišla.
- Pozdrav od Borga. Nalazite se na otoku Visu koji je u srednjoj trećini vašeg mora. Vrh koji vidite ispred sebe zove se Veli Hum. U smjeru Istoka imate ulaz u tunele kojima ovaj otok obiluje. Nakon što se smjestite, molim vas da ovu konzolu upotrijebite za komunikaciju sa mnom. Gotovo.-, Marija odmah ovo poveže sa snimljenom porukom i povede nekolicinu u pretraživanje prostora. Ivan organizira ostatak kako bi prenijeli zalihe do prvog skrovišta, do kojeg su vodile sablasno zelene oznake. Sve to se događalo bez puno riječi i pitanja.
Nekoliko sati poslije, u najvećem tunelu, uz zapaljenu vatru, čiji je odsjaj nestajao odmah iza ulaza, Ivan uključi konzolu.
- Očekivao sam vaš poziv. Senzori mi govore kako ste se dobro smjestili!-
- Senzori… Volio bih razgovarati sa vama oči u oči. Smanjio bih mogućnost iznenađenja… Bar bih na kraju saznao zašto…i s kim?-
- Pa od mog govora tijela ne bi vam bilo neke koristi…- , ovo je bilo rečeno nekom šaljivom notom koja se Ivanu nije svidjela. Skoro je prekinuo vezu.
- Vidio sam opremu koju ste nam ostavili. Oklope. Oružje. Dosta od toga moji ljudi nikada nisu vidjeli. Čak ni oni koji su ratovali za velike sile.-
- Paaa, takvu opremu NISU vidjeli. To Borg garantira. Ali, i sa njom, borci su ranjivi. Nisu svemoćni…. U ovoj konzoli se nalazi holoprojektor . Pokreni ga i prikaži holoe svojim ljudima. Organizirajte se. Probajte opremu. Za dva dana ću vam predložiti nekoliko zajedničkih ciljeva. Do tada se odmorite. I sretno.-
+++
Dva dana živosti ravne mravinjaku. Izvidili su cijeli otok. Ispitali moguće lokacije. Isprobali opremu, postavili logor. Dovoljno vremena da bi betonske hodnike mogli prihvatiti kao svoj dom. I dva dana mirnog sna. Čudo.
- Ivane, Jane nije imala dovoljno vremena da te upozna sa problemom koji ja imam. Kako bih izbjegao neke probleme sa temporalnom dinamikom…-
- Sa čime?- upita Ivan.
- Vremenskom dinamikom…Ne smijem djelovati sa svojim resursima, ali mogu dijelom korigirati stanje kroz već postojeće snage. I tu sam se odlučio na vas. Vaši ciljevi se dijelom slažu sa mojima…-
- Catoholici su problem samo u Hrovatskoj…. Kako bi oni smetali svemircima?-
- Pa zanimaju me njihovi zapovjednici. Meni zapovjednici, živi, a vama pobjeda. Takva bi bila pogodba.-
- Zapovjednici su jako dobro čuvani. Na koje misliš?- upita Ivan sumnjičavo. Nikada nije volio nepotpune odgovore.
- Mislim na ove…- i Ivan iskolači oči.
- Nosač aviona….Nemoguće…Pa ne možemo mu se približiti…- od šoka je počeo šaputati.
- Sada ćeš vidjeti simulaciju…pa onda odluči!- pokrene se holo akcije i Ivanovo lice se u petnaestak minuta pretvori u prikaz oduševljenja. Njegovo pljeskanje šakom o dlan privuče pažnju nekolicine koji se zagledaju u projekciju. Nevjerica, sve dok Ivan ne zagrmi
- Idemo ljudi imamo puno posla…o ovome će se pričati danima,- a onda se vrati konzoli,
- A za tebe Borgu, nadam se kako ovo nije skupa šala, jer ako je…naći ću te gdje god bio! I tebe i Jane!- iscerio se u kameru. Nije mu bilo nikakvog odgovora.
++++
Catoholičko pojačanje. Privremeno ime posuđenog nosača «Križarski ratovi». Vrijeme 4:30. Pratnja dva razarača, dva opskrbna broda, dvije podmornice.
- Imamo kontakt! Torpedo! 65 čvorova!- uzvik dežurnog na sonaru. Sirena. Uvježbane ruke izbacuju mamce. Uzbuna. Torpedo i dalje pravocrtno prema nosaču. Pale se signalna svjetla. Razarač pokušava svojim bokom zaštititi veliki brod. Podmornice pokušavaju gađati svojim oružjem. Sve prekasno. Udar. Puno više udar ispod površine. Oplata nosača samo slabo oštećena, ali obje podmornice izvan stroja. Razarač se odmiče od nosača, protupodmornički helikopteri se dižu u potragu za napadačem, kada protuzračna ugleda padobran. I sva se svjetla ugase.
- Šta je ovo?- pitao je zapovjednik nosača probijajući se u kontrolnu sobu. Mrak. Onda ona pomoćna rasvjeta. Jedva je pronalazio put u «svojoj metalnoj nemani».
- Napadnuti smo. Torpedo je napravio minorno oštećenje trupa, ali je udarom potpuno onesposobio podmornice. Ovo sada su bili EMP udari. Padobran sa EMP-bombom je još iznad nas. Detektirali smo i mali avion, pratnja je dobila zapovijed za uništenje…-
- Glupane! Ako smo napadnuti sa EMP-om pitanje je imamo li iti jedan avion u zraku. To su mogli napraviti samo naši! Admiral Jacobs, zato se onako podmuklo smijao…. Ali kako smo se osramotili. Tko će moći ispostaviti račun Catoholicima za izgubljene avione, a oni su angažirali ELITU! Hitno pronađite izvor torpeda i potražite pilote. Neka samo helikopteri budu u zraku dok ovo ne riješim sa zapovjedništvom! Tko zna na kakve je gadosti taj luđak spreman! – brzo je to izgovarao odlazeći u zaštićenu radio sobu koja se još oporavljala od EMP udara.
++++
- Ljudi idemo!- uzvikne Ivan i sa platforme transportera klizne u zapjenjeno more na svojoj ronilici. More je bilo ugodno hladno zatvorilo se iznad njega. Ronilica nepogriješivo krene prema divovskom obrisu. Cilj. Suprotna strana nosača. Samo sitna svjetla na ronilicama su označavala kako je njegov tim cijeli.
- Ovo je pakleno brzo za pod morem!- pomisli i skoro se prevrne kada ronilica zastane i prisloni se uz oplatu. Stao je na nju i počeo se bez razmišljanja penjati magnetnim rukavicama. Njegovi ljudi kao osam paukova savladavali su nemoguć uspon. Čuo je zujanje oklopa koji kao da se trudio olakšati svaki pokret. Dvije ronilice se odvoje od oplate i nestanu. Borg je rekao kako će ih one braniti od ronilaca u pratnji! I njegova nestane. Preskoči ogradu, zgrabi oružje, i odmah ga upotrebi bacajući iznenađenog i ošamućenog stražara u more. Akcija. Spusti vizir koji mu je signalizirao prolaz u utrobu broda. Ostatak ekipe je tu.
- Idemo!- tiho šapne i začuje zadihanu potvrdu ostalih. Dvojica naprijed, dva na boku. Cilj je radio kabina, i kabina zapovjednika! Noćni vid na vizirima je bio savršen. Svaka sjena. Označava i ljude koji se kreću. Ivan trči uz stepenice. Jeedna točka se pojavljuje ispred njega. Šokirani mornar. Metak ga pogodi u nezaštićeno tijelo i sruši bez zvuka. Ivan ga pregleda dok se Luka probijao pored njega. Borg je rekao kako ovi meci imaju elektro-šok djelovanje, i …ovaj mornar je živ.
- Šta…- čuo je uzvik i pljuckanje prigušenog naoružanja. Kroz vrata. Preko ispruženih tijela. Prema Radio sobi. Nekoliko točaka. Ivan se baca naprijed i udara onoga u bijelom odijelu sa gomilom oznaka na sebi. Kao da je udario u stijenu. Luka ponovno zasipa prostor mecima. Mornari padaju, ali zapovjednik iako pogođen ustaje. Bijesan. Vadi nešto iza leđa. Neko…oružje! Mlaz kristala udara u Lukin oklop, ukruti ga na mjestu. Progara štitnike. Luka vrišti pokušavajući se riješiti zaštite koja naočigled nestaje! Njuška oružja se okreće prema Ivanu. Bljesne mu poruka u glavi
- Ako naletite na nešto NEOBIČNO! Pritisni polugu na oružju do kraja!.-
- Borgova kopilad!- uzvikne Ghor u uniformi i pritisne okidač opet, ali sada prema Ivanu. Istovremeno i Luka i Ivan pritisnu okidače do kraja. Udar nečega. Udar koji izbije stakla kabine i Ghora pomete na konzole koje se jednostavno raspadnu. Ostao je slomljeno ležati, a Luka priskoči zapovjedniku trgajući ploče sa kojih se dimilo, i na kraju bacajući svoje rukavice koje su već bile pune krvi od opekotina neobične kiseline.
- Našli smo zapovjednika!- vikne u komunikator, a Marko mu odgovori
- Mi smo pokupili materijal iz sobe, i još jednog…kako se taj tip borio. Morali smo gađati sa onim dodatkom…da vidiš koja šteta je ovdje…- zadiha se Marko govoreći.
- Aktiviramo udar. 3…2…1…- ponovno prasak. Oplata broda zazuji od udarca koji pomakne «tlo» pod nogama – Idemo, dole smo za minut!- uzvikne Ivan grabeći sada kao bez težine Ghora! A maloprije bi se zakleo kako je bio težak kao planina.
Luka je bio ispred, čisteći put. Dvojicu mornara koji su pojurili u radio sobu vidjeti zašto su se razletila stakla, pomeo je rafalom, i nastavio se probijati prema palubi. Bilo kojoj palubi. Izašli su na otvoreno. Jedna sjena izroni iz mraka. Rafal. Meci pogode oklop Ivana. Jedva se okretao. Smetao mu je onesviješteni zapovjednik. Jedan od metaka pogodi i Luku u prostor bez oklopa. On uzvikne i rafalom sruši napadača.
- U nogu me!- jaukne Luka i nekako došepa do ograde i….. trenutak prije nego padne preko, zakači sajlu. Zvižduk. Ivan pogleda u more koje se komešalo ispod, zakači svoju sajlu, i trenutak prije nego novi rafal zapara mrak baci se preko ograde. Gledao je kako se još dvojica spuštaju s njime, sve do površine.
Ronilice su bile tu. Učvrstio je svoj teret, nabacio mu masku preko lica, izdao zapovijed za kretanje. Istovremeno sa tim trenutkom jedan od razarača je počeo pregrađivati put prema pučini! Začuo se nekakav čudan zvuk. Prasak. I Ivan se prisjeti kako su ronilice imale zadatak postavljanje zaprečnih mreža. Borg! Živio Borg. Iako mu je brzina skoro trgala ruke sa upravljača. Prema transporteru. Crnom transporteru koji je samo njima emitirao bljeskove infracrvenog svjetla. Prema sigurnosti. Zvuk kačenja, podizanje, ronilica osigurana. Ostali ulaze. Vidi kako je jedan oklopljeni lik vezan za svoju ronilicu. Bez svijesti. Marko mu prilazi.
- Slavena je pogodilo nešto iz oružja ovog tipa. A onda ga je pogodio metak. U rame. Krvari!- rekao je oslobađajući svog prijatelja.
- A ti?- Ivan primijeti opeklinu na ruci.
- Ništa bitno. Ti pomozi Luki!- i baci se na posao, dok se čuo zvuk zatvaranja platforme.
- Jedino mi nije jasno šta su ti tipovi koje smo zarobili. Bore se kao sam vrag i pucaju nekom kiselinom. Metak ne probija ovaj oklop, ali kiselina ga topi samo tako!-
- Pitat ćemo Borga, mislim da nam duguje objašnjenje!-
