Borgman's cube
utorak, 03.10.2006.
Vrijeme za istinu...boli
- Kapetane, radilica Jane je u skladištu 4. Ona pokazuje neobične znakove aktivnosti…- , moja smiješno odjevena Navigator- radilica je zbunjeno promatrao prikaz.
Neobični znakovi su bili udaranje šakom o zidove, lupkanje nogom, s vremena na vrijeme puštanje nekih zvukova koji su podsjećali na režanje divljih životinja.
- Postavi štit na sredinu prostorije, idem tamo…- zapovjedim i zaputim se kroz užurbanu Kockicu. Spremali smo se za…o tome drugi put.
****
Zastala je u pokretu. Promotrila me i zaustavila se u skoku kada iskrica prašine udari u polje pred njom. Samo se po spuštanju grudi vidjelo kako su joj udasi kratki. Spremna za skok.
- Dobar dan Jane. Ja sam Borgman. Zapovjednik na ovoj Kocki. Predstavnik Borga u Vašem vremenu…- naklonio sam se nakon ovoga i ostao stajati mirno.
- Borg? Kocka?...vrijeme? O čemu vi to?..Oslobodite me iz ovog zatvora…smjesta- , zapovijed izrečena tihim prijetećim glasom, tik uz polje koje ju je sputavalo.
- Nažalost ne mogu. I ne želim dok se ne pokušamo dogovoriti. Molim vas za malo mira…-
- Dogovor. Sa vama? Tako smiješno maskiran..kao nekakav robot sa karnevala…-
- Možda smiješan. Pogledajte svoje ruke, Jane!- i ona pogleda prema rukama i iznenađeno ih prinese licu. Na glatkoj koži izniknu metalni cvjetovi, jedan dva…mnogo. Sve dok ruka nije sasvim nalikovala na moju.
- Više nije smiješno… sada bih zamolio za malo tvoje pažnje. Radilicama se ne obraćam sa Vi…- naslonim se na zid. Ona je i dalje promatrala svoju ruku koja se još transformirala, iz metala opet u ljudsko meso, pred njenim očima. Upravo sam shvatio kako ona svoje transformacije nikada nije ni primijetila. Svaki je put bila pod našom kontrolom. Napravila je korak nazad prema zidu.
- Kada je pored vašeg staništa pao NLO, jedna od mojih radilica te zarazila nanosondama!-, ona zausti nešto ali samo joj odmahnem rukom.
- Te su nanosonde napravile nužne izmjene na tvom tijelu. Ojačale su ti kosti, mišiće, omogućili ti puno veću snagu i brzinu, zaštitili te od protivnika,…uglavnom nisi više obično ljudsko biće!-
- Zašto mene? – moje su joj riječi došle kao šok. Napetost je nestajala iz njenog tijela u obliku drhtaja niz ruke. Gledao sam kako žena ispred mene ostaje bez energije.
- Pratio sam te od onog bijega iz Catoholičkog pritvora. Odlučio sam pomoći tvojim novim prijateljima, a ti kao stranac si bila idealan odabir…-
- Ti… stvore nikakvi. Limeni kosturu! Ti… Odlučio ! Napravio od mene monstruma. -, udarila je šakom po polju koje zapucketa. Taj udarac je morao poslati snažan šok, ali to nju nije zaustavilo. Samo je stisnula zube. Pogne glavu.
- Znam da si…- zaustim, ali me presječe njen pogled. Nanosonde su kreirale crveni krug oko zjenica koje su se skupile.
- Znaš? Je li limenko! Znaš kako je «probuditi» se u ….pripizdini… iskidane košulje, bez hrane i vode, puna porezotina, bez ičega… bez ikakvog pojma kako sam se tamo našla? Ili možda kada otkrijem kako sam htjela zaustaviti ruku Catoholičkog mamlaza i izvalim mu ruku iz ramena ! Ja od šezdesetak kila. Ili se «probudim» u gradu gdje me svaka druga faca želi predati u zatvor. Mislila sam da ludim osluškujući muhe i komarce, i tuđe glasove na stotine metara daleko… I pogledi onih gerilaca, Ivana, kada bi me ugledali kako tresem glavom nakon njihovih akcija kojih se nisam niti sjećala… Ti znaš, idiotska limenko!- ovo je zadnje izgovarala bijesno stojeći uz samu pregradu, šaka stisnutih uz tijelo.
- Pa nisam pretpostavio traumatsko iskustvo…- polje zakrcka kada je pokušala rukom proći kroz njega.
- Rastavila bih te na komade, do zadnje…nano-sonde! Da nije ovog polja! Koje jebeno boli!- i povuče šaku nazad.
- Želio bih se dogovoriti s tobom u vezi budućnosti. Došlo je vrijeme za to..- ostala je otvorenih usta.
- Ti bi se dogovorio. Došlo je vrijeme. Opet ti arogantna kretenska konzervo. A ja? Gdje sam ja u tome?...-
- Želim ti ponuditi vraćanje u staro stanje po uvjetima koje postaviš, ili novi oblik suradnje. Nisam ti želio predložiti asimilaciju.-
- Staro stanje? Asimilaciju? Novo stanje? Što s tim?... smiriti ću se i poslušati. Ali probaj bez te arogancije, inače ne odgovaram za svoje postupke.
Borgman rijetko primijeti sarkazam, pa nastavim po planu.
- Staro stanje. Izvlačenje nanosondi do minimuma iz tijela. Kosti i organi bi ti ostali ojačani i zaštićeni od većine bolesti. To bi ti trebalo osigurati vijek od oko 150 godina, i skoro do kraja bi mogla ostati zdrava. Transportirao bih te na neko mjesto po odabiru, osigurao jednu zalihu onog žutog materijala, zlata kojega cijenite na Zemlji. Dodao bih jedan link za poziv u pomoć ukoliko ti zatreba, i sretan put!-
- Ne vjerujem kako i tu ne bi bila kakva kvaka… a što je drugi prijedlog,- izazivački se naslonila na stijenku skladišta.
- Sada znaš da si zaražena nanosondama. Do sada sam mogao predvidjeti tijek događaja, a sada bih ti dao i resurse Borga na raspolaganju. Moje resurse. …-
- Hmm, a kvaka?- postavila se izazivački.
- Nastavila bi pomagati svojim prijateljima gerilcima. Meni bi pomogla u planiranju obrane protiv Ghora…-
- Ghori…koji su to?- zainteresirano me gledala.
- Oni stvorovi od kojih si jednoga i susrela u Seboru… koji su neprijatelji i Borga i ljudi.
- Dobro Ghori…znači nudiš mi da budem tvoj agent…kao super James Bond svemirac. On to radi za engleze, a ja za koga ja radim… i za što radim?-
- Radiš za Borga i ljude, ali ovaj put imaš slobodu odlučivanja. Mi dobro čuvamo svoje radilice i borimo se za njih. A nagrada…kakvu poželiš. Možeš kada ti dosadi putovati svemirom kao Jakša…-
- Jakša! I on je s tobom. Pa on je mrtav…tako su rekl…- Jakša se pojavi teleportom ispred mene i odmah priđe barijeri. Gledala ga je šokirano.
- Spomenuo si vrijeme…koje je tvoje vrijeme?-
- 24. -to zemaljsko stoljeće. – odgovorim mirno. Promatrala je Jakšu, tražila sličnosti sa poznatim pobunjenikom, a onda otkrijem kako njih dvoje «pričaju» punom brzinom kroz medij Borga.
- Svemir… Zemlja, a što drugo nudiš Borg-mane? – kao da se izgubio dio one krutosti u njoj.
- Oslobađanje u kratkom roku od trenutka tvog zahtjeva. Tvoja volja neće biti nadglasana Borgom. Ostaješ svoja. Radilica u ljudskom obliku. Zadaci će biti neobični i treba mi netko kao ti… o ostalim stvarima se možemo dogovoriti…naravno ako pristaneš…- i ugasim polje među nama. Jakša je mirovao dok mi je prilazila. Zamah njene ruke nisam niti vidio, ali mi se kamera zamaglila od udarca.
- Limenko, ispred nas je dug razgovor, ali s nama mora biti i Jakša. Ostajem!- a na licu radilice koja je stajala iza nje, kao da sam ugledao osmijeh.
