Borgman's cube
ponedjeljak, 22.05.2006.
Banke bi htjele...što?
Priznajem pročitao sam samo naslov jednih dnevnih novina u kojima se spominju banke i njihove želje. Kreditni dosje građana! Htjela bi gospoda na legalan način saznati, koliko je netko dužan, koliko ima, koliko mu se može uzeti i kako ga ucijeniti. Zauzvrat, banke niti slučajno ne bi bile voljne zaštititi svoje ulagače skidanjem bančine TAJNE sa količine novca kojom raspolažu i astronomskim zaradama na skupim kreditima i sličnim radnjama. Da, lijepo obučeni bankari bi htjeli sustav praćenja, kako bi znali jesi li pravo žrtveno janje ili u tebi ima već otrova drugih sličnih njima? Njihov pojam ispravnog servisiranja naravno ne obuhvaća cjelokupnost nego uvijek osobu. I što sada?
Osnovno. Ne slažem se, to je slaba riječ. Ionako smo već u kategoriji Orvelove 1984-e, interakcijski uređaji daju podatak gdje smo, kreditne kartice nas označavaju po lokaciji i potrošnji, spyware-i proučavaju naše ponašanje na Net-u, država je postavila sustav koji je uvezao policiju, carinu, zdravstvo i poreznu upravu. Podaci koji bi inače trebali biti tajna, u biti su većini "plavaca" ili državnih uposlenika dosta lako dostupni.
Dakle, sustav već postoji. Ono što banke boli je što nije legalan za njih! Nije legalan nadzor i praćenje ljudi koji uzimaju kredite. Nije legalno uplitati se u ljudske sudbine koje su ionako ogoljene.
Banke zauzvrat pričaju o dužnicima. O nemogućnosti naplate. O vjerovnicima koji stradaju…O svemu što je naša svakodnevnica.
Istina je da je najveći dužnik država! Neplaćanje države lančano uvezuje dužnički odnos sve do malog radnika na kraju lanca, a to se neće vidjeti u registru plaćanja. Banka će teško natjerati ovu našu državu na transparentnost i red, ali bi rado kontrolirala jadnike koji se guše u kreditima, i koji su odavno zreli za dužnički zatvor….
Naposlijetku, a ovo mi je postala poštapalica, jedna mala napomena… Ove iste banke koje to žele napraviti, nisu niti pomišljale praviti dužničke registre u doba privatizacije. Nije im padalo na pamet suprotstaviti se sustavnoj rasprodaji i uništenju ekonomije. Nije im padalo na pamet pomoći sudu u raspetljavanju tajkunske politike iako su u tome sudjelovale privučene mirisom novca. Sudovi su zasjedali, a optuženici izlazili sa osmjehom jer dokumente koje je trebalo imati za presudu, tužiteljstvo nije imalo.
Dakle, banke moje drage. Hrvatske perjanice kapitala i uspješnosti. Nadam se kako nikome normalnom neće pasti na pamet da vam udovolji, jer koliko je vaša zarada bila tijekom privatizacije, neka vam sada budu gubici radi davanja kredita ljudima koji vam ne mogu (ili ne žele) vratiti. Na kraju ćete biti na 0.
E kad bi to tako bilo. Neće biti. Ova se zemlja okreće leđima svakome tko zamaše za milijunom dolara. Nemoralnih ponuda kao u priči, a 4,5 milijuna ljudi za j.bat. Ludilo
