Borgman's cube
ponedjeljak, 24.04.2006.
Samo za Vaše oči
Vulkanac je za komentar zaslužio jednu od mojih slika. Pristojnih dakako.
Zabavite se uz sjetan pogled plavuše koja se pita:- "A što je meni ovo trebalo??"....a možda razmišlja i o nečemu sasvim drugačijem...stvar osobnog ukusa:-)
srijeda, 19.04.2006.
Kada svijet postane 3D
Podijeliti ću s Vama još jednu moju tajnu. Ne onu koja bi zanimala čitatelje trač-kolumna. Borgman voli 3D programe. Vjerujem kako je to nastalo iz nasukane kockice, kada je pokušala donijeti barem malo zadovoljstva svome gospodaru. Kada već nije mogla dati resurse potrebne za vladanje svijetom, dala mu je alat za pravljenje vlastitoga.
Davno je to bilo kada sam vertex po vertex sastavio svoj prvi animirani lik, kojega su svi iz moje blizine proglasili "Titom". Ma ne bi me to toliko pogodilo da nisam pokušavao, kao svaki normalni, tada twenty-ager, napraviti ženski lik. Od tada su mi se interesi mijenjali (odustao od 3D ljudi pa čak i od Lare), preko pejzaža, negostoljubivih mjeseca i svemira, i sada ponovno na ljude (mmm…više žene…ali i one su definitivno ljudi, opaska radi raznih trendista).
Bilo je i vremena kada sam potrošio cijele dane na pravljenje kakvog stripa od samo nekoliko sličica, ali …čini mi se kako mi to zapravo i nije smetalo. Osim zadovoljnog odmjeravanja "djela", jedino što je kvarilo zadovoljstvo bila je ukočenost epohalnih razmjera.
I tako došli smo do sadašnjosti, još uvijek slaboga alata za stvaranje i kroničnog manjka vremena. Likovi su mi zahvaljujući e-donkeyu postali dostupniji, i oko se, iako pokvarene dioptrije izoštrilo na sitnice, ali vrijeme….e ono mi neće dozvoliti odvajanje od svijeta u kojem jesam. Zato, za moje prijatelje nema straha. Popravak kockice još uvijek traje, Borgman se u njoj izgubi samo na koji sat, ali ga ne pitajte čemu onaj tajanstveni osmijeh na njegovom licu. Kao u mačke koja je upravo ručala kanarinca. Tko zna, možda je neki njegov lik napravio…pa recimo…nešto sličnoJ
četvrtak, 13.04.2006.
Borg...popravlja svoju kockicu
Nema me danima, skoro pa mjesecima. Ma čitam ja blog s vremena na vrijeme, ali jednostavno riječi ne žele vani iz glave, pa se recikliraju i tako u beskonačnost. Reciklaža je toliko uznapredovala da sam primijetio i kako recikliram čak i govornu konverzaciju. Prije nego izgovorim, toliko sam puta "prepekao", iz onoga "ispeci pa reci" riječi, da mi sve imaju onako gorak ukus. Pomalo na izgoreno, pa još reciklirano. Bljak.
U biti istina je kako Borg cijelo vrijeme provodi uz svoje lemilo, komp za programiranje i proizvodi (baš to, čudo za Hrvatsku) svoj mali korisni proizvod. Nakon proizvodnje uvijek slijedi gašenje u "alkovu" (tako je to zvala Sedma), i sutradan ponovno po starome. Tako mi i treba kada pokušavam stvarati....
Možda nekome i nedostajem, u što sumnjam s obzirom na kvalitetu tekstova u zadnje vrijeme. Ma malo sam "plitak". No kockica teturavo pali motore, i ako ne naletim na kakvog Jan Luca, ili na kakvu gomilu ratobornih Kligonaca (ne , ne idem na utakmicu Hajduka), postoji nada. Ja bih rado iz ovog "žlj" kvadranta u barem omegu, alo ne mogu u alfu:-).... I zato s optimizmom obasjanim zelenom bojom scannera....Warp 0.5, pa dokle stignem:-)
