Borgman's cube
srijeda, 19.04.2006.
Kada svijet postane 3D
Podijeliti ću s Vama još jednu moju tajnu. Ne onu koja bi zanimala čitatelje trač-kolumna. Borgman voli 3D programe. Vjerujem kako je to nastalo iz nasukane kockice, kada je pokušala donijeti barem malo zadovoljstva svome gospodaru. Kada već nije mogla dati resurse potrebne za vladanje svijetom, dala mu je alat za pravljenje vlastitoga.
Davno je to bilo kada sam vertex po vertex sastavio svoj prvi animirani lik, kojega su svi iz moje blizine proglasili "Titom". Ma ne bi me to toliko pogodilo da nisam pokušavao, kao svaki normalni, tada twenty-ager, napraviti ženski lik. Od tada su mi se interesi mijenjali (odustao od 3D ljudi pa čak i od Lare), preko pejzaža, negostoljubivih mjeseca i svemira, i sada ponovno na ljude (mmm…više žene…ali i one su definitivno ljudi, opaska radi raznih trendista).
Bilo je i vremena kada sam potrošio cijele dane na pravljenje kakvog stripa od samo nekoliko sličica, ali …čini mi se kako mi to zapravo i nije smetalo. Osim zadovoljnog odmjeravanja "djela", jedino što je kvarilo zadovoljstvo bila je ukočenost epohalnih razmjera.
I tako došli smo do sadašnjosti, još uvijek slaboga alata za stvaranje i kroničnog manjka vremena. Likovi su mi zahvaljujući e-donkeyu postali dostupniji, i oko se, iako pokvarene dioptrije izoštrilo na sitnice, ali vrijeme….e ono mi neće dozvoliti odvajanje od svijeta u kojem jesam. Zato, za moje prijatelje nema straha. Popravak kockice još uvijek traje, Borgman se u njoj izgubi samo na koji sat, ali ga ne pitajte čemu onaj tajanstveni osmijeh na njegovom licu. Kao u mačke koja je upravo ručala kanarinca. Tko zna, možda je neki njegov lik napravio…pa recimo…nešto sličnoJ
