Borgman's cube
subota, 26.11.2005.
Hrvatski biznismen, čarobnjak ili lopov?
Među gornjom kategorijom imam dva prijatelja. Nazovimo ih Šime i Jure, kako bih naglasio njihovu pripadnost Dalmatinskom kršu. Jedan ima oko 30, drugi oko 40. Jedan je direktor, a drugi i vlasnik svoje tvrtke.
Naravno, mene kao nekoga tko pokušava postati svoj vlasnik, i prestati biti «obični radnik», uvijek zanimaju sve lukavštine koje znaju svim mastima premazane «vučine». Zato jedan mali primjer naših razgovora.
- Znači obojica mi govorite kako trebam raditi sa nekim...
- Nađi nekoga jakoga. Nekoga tko te neće zavaljati... kaže Šime, a Jure klima glavom.
- Ma i da plati za šest mjeseci, ma i za godinu. Samo treba platit.- dodaje Jure, a sada Šime klima i dodaje,- a malo ti je takvih. Svako malo neki sitniji ode na inkanat.-
- Ma nije mi jasno. Pa vas dvojica stalno govorite o osiguranjima, zadužnicama...- pokušavam barem povezati konce njihovog razumijevanja.
- Ma što ti to vrijedi. Firmu možeš otvoriti sa 20000Kn, i jedino čime odgovaraš je imovina firme. - - Je. Samo obrtnici odgovaraju svojom imovinom.- nastavlja Jure.
- A sve su živi siromasi. Ništa se ne vodi na njih...- dodam i ja, ironično.
- Napokon si naučio. Može te zavaljat u tren.- komentira Šime i meni polako mrak na oči.
- Znači jedini lijek je čelična šipka po kostima...bio je moj zadnji «razumni» komentar.
- Ma ni to. To je bilo do 95.-e. Sada policija, Uskok, porezna, svi samo čekaju dojavu. Kako ne mogu udarit na krupne ribe, udaraju po sitnima...Ma odeš zbog majmuna u zatvor. Nema ti koristi.- grobnim glasom će Jure.
I nastavili smo priču kasnije. Možda neki nastavak ovom postu, poslije.
Ja, naravno u ovoj našoj zemlji ne bih volio biti «zavaljan». Želim pošteno dobiti, odraditi i naplatiti posao. Imam i prijedlog.
- Prvi prijestup- Stup srama. Duplerica u svim novinama sa IMENIMA I PREZIMENIMA ljudi i imenom firme, protiv koje se vodi postupak radi prijevare, kriminala, ili privrednog lopovluka. Tu ne vrijedi pravilo kako nisi kriv dok se ne dokaže, jer tvoja firma i dalje vara druge.
- Drugi prijestup- Trajna tetovaža. Po mogućnosti na čelu. Odmah znaš kako je ispred tebe lopov, muljator i prijestupnik. Smatram to puno humanijom metodom nego naprimjer odsijecanje šake za lopovluk, kao što se to radi u «neciviliziranim arapskim zemljama».
- Treći prijestup- Dugogodišnji zatvor.
Nekome je ovo neetično, ali...svaka ovakva prijevara je od gomile radnika, i prevarenih dobavljača napravila siromahe, a prijevara je prijevara, a ne poslovni rizik. Ili možda ipak, dobra stara motika po kostima?
nedjelja, 13.11.2005.
Zašto sam PROTIV Europe
Nacionalno razumijem, nisam nacionalist. Rasno vidim, nisam rasist. Živim u Hrvatskoj, i nisam slijep.
Razlozi koje DRUGI navode ZA:
- Europa će nam dati «reda»
- Naša ekonomija ne može više ovako
- Svi ćemo živjeti bolje
- Srediti će se papirologija i sudstvo
- Itd...itd...
Moji odgovori PROTIV:
- Tko nam treba dati reda? Europljani? Oni će biti bolji gospodari? Bolje gospodare onim što imaju? Pametniji su? Kulturniji od nas?
Jedini red koji ćemo «dobiti» je onaj red koji njima treba. Možda će to biti u vlasničkim odnosima, zemljišnim knjigama, u stvarima koje Su Nužne za Veliku Rasprodaju. Ekonomija, tvornice, poduzetništvo? Zar itko normalan vjeruje kako će Europljanin kupiti hotel ili tvornicu u Hrvatskoj (uključujući i tržište koje ima taj objekt), i nakon toga ulagati u proizvodnju? U zemlji gdje su davanja za državu tolika da se ni nama ne izdvajaju? Što će uraditi sa svojim radnicima, sa svojom socijalom? Tvornica u Hrvatskoj će nastaviti postojanje jedino ako je ekološki neprihvatljiva u kupčevoj zemlji! Svaki drugi slučaj je brza rasprodaja, preuzimanje tržišta, odbacivanje radnika, i naposlijetku rasprodaja zemlje na kojoj je bila (što najčešće pokriva troškove kupnje...blago nama na NAŠOJ PRIVATIZACIJI).
Hoteli, «perjanice turizma», će uvesti zadnji zalogaj parizera, posteljinu i namještaj iz zemlje kupca, i pri tome će upravitelji biti stranci, a radnici na «slobodnom tržištu», «lako zamjenjivi». Ma tko priča o radnicima, imati ćemo «naše predstavnike» u Europskom parlamentu, sa istim ili većim beneficijama kao za sabornike!!
- Naša ekonomija je sastavljena od prostora oko Zagreba koji imaju i tvornice, hotela na obali, sa rijetkim izuzecima u industrijskim zonama.«Ekološke» cementare oko Splita, «Ekološke» rafinerije u Rijeci :-D, i sl. Oko svakog grada se već nalaze mega shoping centri svih boja i imena, uključujući Pevec (koji se iritantno reklamira kao Hrvatska trgovina). Hrvatsko u njemu je samo uposlenici (možda vlasnik), a po sadržajima Hrvatski proizvodi su jednako tržišno zastupljeni, neoznačeni, kao i kod svakog drugog trgovačkog lanca. Svakome tko mi priča o ekonomiji , i ekonomijama koje rade samo trgovinom mogu pojasniti na što mislim:
--- kupnja sirovine (carine, PDV) --- obrada i proizvodnja (država, radnici, PDV) ---(PDV, marže) trgovina --- prodaja
Kupiš sirovinu jeftino, pridodaš joj vrijednost, i prodaš «skupo» tj. tržišno. Ukoliko je sirovina domaća SAV novac ostaje u Hrvatskoj!!
Vanjsko tržište plaća konačnu «vrijednost» i kroz tu cijenu plaća i državu i radnike i profit. Hoteli bi mogli kupnjom domaće robe, ukoliko su u Hrvatskom vlasništvu biti «ono pravo». Iznajmljivači ne zaboravite, vlasnik Nijemac koji je kupio vikendicu na Braču, nije više TURIST, a nema toga zakona koji će ga spriječiti da tu vikendicu ne drži u podnajmu cijelu godinu!! Događa se u Španjolskoj.
Koncesije strancima na izvore vode??!!
--- kupnja gotovog proizvoda (carine, PDV) --- prodaja (država, radnici, PDV)
Kupujući strani proizvod, ostaviš već cijenu koju ti je drugi odredio i koja NJEGA zadovoljava. Država je uzela svoj kolač, ti jeftino platio trgovca, ogulio potrošača svojom maržom, i busajući se u prsa svojim Hrvatskim Poduzetništvom, pomogao strancu i opljačkao taj isti Hrvatski Narod u koji se zaklinješ! Stranac je zaradio proizvodnjom, a ti si stručno ošišao ovce....jer se u Hrvatskoj NE ISPLATI proizvodnja.
-Bolji život? Je li to neka serija? Slovenci su dobili interesantne moratorije na plaće i kretanje radne snage (7 godina). Možda netko i shvati kako mu je jedini kapital ono malo djedovine koju ima. Naravno prodati će taj komad zemlje, kupiti automobil, nakratko «živjeti dobro» «kako zaslužuje», i nakon toga...?? Djedovine koju su djedovi čuvali stoljećima više nema, a nema ni šarenih papirića koji lako devalviraju. Ostaje «čovjek kao najveće (jedino) bogatstvo»(ha,ha parola iz socijalizma). Radnik u zemlji gdje rada nema....
I naravno vrlo bitna stvar. Jesu li možda najveći zagovornici Europe oni koji bi i pored zastara na sudovima okusili «pravdu»?
Koji se nadaju amnestiji svih neriješenih milijuna slučajeva? Betoniranju «ko je jamio, jamio je» slučajeva?
Ma pronaći će se mnogo «ekonomista» koji bi u ovome pronašli čudo propusta, koji bi mi držali prodike o globalizacijskim tokovima robe i kapitala, kako je sve to nužnost koju ne razumijem... truć, truć. Biti će komentatora kako sam nostalgičar, ali sa nostalgijom nemam veze. S njom sam se razišao 91-e, kada bih došao sa terena promatrao Hrvatine po kafićima, sa otpusnicama i uvjerenjem o nesposobnosti za ratovanje.
Uvijek sam se zadovoljavao biti mali «građanin Hrvatske», a građani se pridržavaju ZAKONA, poštuju DRŽAVU i paze na RED (plaše se SUDA)
Bljak, predug post.
Završavam ga sa «Hrvat je kao vatra- dobar sluga, a loš gospodar».
subota, 05.11.2005.
Svijet snova
Ona sanja. Miče šapama, cvili, tiho laje, uzdiše i maše repom. Ne, ne radi se o mojoj dragoj. Taj mali crni, čupavi izvor problema je moj pas.
U svijetu je snova, i ne mogu se oduprijeti utisku kako je i moj svijet snova, sličan njenom. Tamo trčim, skačem, radim nemoguće i moguće stvari, plašim se i živim cijeli jedan tajni život. Možda jedino ne mašem repom, čisto stvar mogućnosti (manjak repa).
Mjesto u kojemu je moguće sve.
U tom safariju, kroz moje snove, preporučio bih upotrebu zaštitnih sredstava, oklopa, štitova, iako bi vam oni (kao kod Freddya Nightmarea) bili potpuno beskorisni... Ja bih Vas sanjao. Što bih Vam radio?...dok svira radio (ofucano, ali dobro zvuči).
Snovi izblijede ujutro, pa i one poruke koje sam «primio», nestanu nekoliko sati iza. Ostane samo uspomena. Djelići razbijenog mozaika, genijalne slike grozničavog uma, koji ovaj stvarni život strpa u 15-ak minuta REM-a.
Snovi su nužni, a mi sve manje sanjamo. Sve manje vjerujemo tim nesvjesnim vodiljama kroz život, njihovim upozorenjima i rješenjima. Njihovim pričama.
Prestajemo vjerovati sebi, jer je lakše sanjati tuđe i plitke (pitke) snove sapunica i serijala. Dijelom smo tuđeg sna koji se prepliće oko nas, kao paučina iz koje se otrovani potrošačkim društvom i ne vadimo.
Kao što sam sam rekao..."što bih Vam radio...", rade nam. Snivamo nasilne, mračne, krvave, jeftine, pijane i trule snove. Sanjamo sve, ali ne svoje...Ili bolje rečeno, dio smo konfekcijskog sna, lažne kvalitete i loše produkcije.
Zato, nudim jedno «rješenje». Sanjajte svoje snove. Ako su vizualno i malo siromašniji, kuća nema bazen ispred, niti 40-ak sobičaka..nema veze. Puno srce je nešto što nema niti jedan vlasnik konfekcijskog sna.
Vaš san. Vaše bogatstvo...., a jer je potekao iz Vašeg uma..., možda bude dostupan, ili barem dostupniji,... a Vi sretniji.
srijeda, 02.11.2005.
I'm alive, in love, and will survive...
Sa dvije riječi obrane...
Protiv rijeke optužbe...
stao sam...
pred porotom prošlosti,
izgubljen...
u strahu...
I Šapnem...
I Govorim...
I Urlam...
"Živ sam!!!"...
Sve nestaje...
Na groblju snova,
Na poljima nade,
Ja... ostajem
(isprika na engleskom naslovu, u manje riječi nego na hrvatskom ima više značenja. i dok čitate vičite,,,možda vas čuju i oni koji su oduvijek smatrali kako pored sebe imaju samo prazne ljušture i pokorne robote)
