Borgman's cube
utorak, 18.10.2005.
Četrdesete napadaju.....
Moram se pohvaliti kako sam do mojih 36 došao bez zdravstvenih problema. Nisam vjerovao poznatima koji su spominjali kako 40-e napadaju podmuklo, nego oholo cijedio iz sebe snagu, sve dok nije bilo kasno. Napao me stres. Isti onaj stres kojega nazivaju tihim ubojicom.
Mene....
Prijatelj me odveo na hitnu, mislili kako sam dobio srčani udar, a onda mi se nakon pregleda, dežurni doktor nasmijao i dobacio nekoliko tableta za smirenje......
Natjerao me na razmišljanje. Mužjački ponos ugrožen. Više nisam najjači. Postao ranjiv.
Nađem se u citatu Vraga (iz ne znam kojeg djela...i to su četrdesete):
- Ljudi su čudna bića. Najprije potroše mladost u zgrtanju novca, a onda sav taj novac potroše pokušavajući ostati mladi!-
A onda, kako to već uvijek biva, prilagodio sam se. Borg bi rekao «We will adapt», a scenaristi meni drage serije nisu ni bili svjesni koliko su u pravu za Borgove najljuće neprijatelje, ljude. Jer mi se prilagodimo. Mao Tze je rekao kako su Kinezi kao trska. Veliki ih vjetar savije do poda, ali ih ne lomi, a čini mi se kako to vrijedi i za druge. Za mene. Nakon tog saznanja, malo sam se pognuo, jer je bura jaka u Splitu, zastao na trenutak, prilagodio se i iskoristio zaklon, osjećajući lukavost četrdesetih koja mi je počela kolati venama.
