L'angolo bordeaux

nedjelja, 20.08.2006.

Faksimil pravog dana godišnjeg odmora

Obožavam ovakve dane. Sjesti u auto i krenuti prema nekoj neodređenoj destinaciji. On vozi a ja sjedim, držim ruku na njegovoj nozi i pjevušim.

Posljednje tri nedjelje su nam takve.

Danas poslijepodne smo krenuli prema jugu. Stali u Crikvenici, prošetali, pojeli sladoled, pogledali neko prvenstvo skutera na vodi (pet minuta sve skupa) i krenuli natrag prema autu. Đir do Selca i onda natrag prema Rijeci.

Gle! Krčki most. Nismo sto godina deadbili na Krku. Može? Može. Žmigavac i pravac most. Najdraži dobro pozna sve te ceste tako da me vodio nekim sporednim putevima do Klimnog, pa Šila, Dobrinja i na kraju Vrbnika. Mogli bi do Punta? Mogli bi. A kad smo već tamo mogli bismo do ovog restorana Nadia u Staroj Baški (gledamo reklamu uz cestu).

I tako smo došli u Staru Bašku i kod Nadie pojeli kasni ručak na terasi uz more. Baš je bilo lijepo.

Povratak kući je bio jednak onome s godišnjeg.
Ponekad zaista nije bitna kvantiteta već kvaliteta.

- 21:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 19.08.2006.

Satrdej bejbe

Tako se zove pjesma riječke grupe Mandrill. To su oni što pjevaju kako bi se baš sad mazili i ljubili, s nekim se valjali...i vole se odjenuti u kostim nekih banana. Sve u svemu, simpa dečki.

Ah...ovaj moj satrdej je bio sve samo ne dosadan. A gdje je još ponoć...

Najprije sam jutros otišla kod neke nove frizerke malo podšišati vrhove (puštam kosu) i vidjeti malo kako će mi se sviđati njezin stil. Dođem, parkiram, zaključam auto i ne mogu naći ulaz u salon. Ogromna privatna kuća. Idem na jednu pa na drugu stranu i nigdje tabele ni ničega što bi moglo upućivati na činjenicu da se baš ovdje ulazi u salon. Nema mi druge nego nazvat salon i pitat gdje se ulazi. Kaže vlasnica da će ona sad izaći i doći po mene. Gdje je bio ulaz? Skroz iza kuće su neke velike stepenice. Jebiga. Nisam bila do tamo.
Lijep salon. Prostran i moderno uređen. Nigdje nikoga. Pranje kose i eto škara! Kažem što želim i frizerka kreće u akciju. Škarama i jezikom.
Pokušat ću dočarat prve trenutke konverzacije:


"Kako ste došla kod nas? Netko vam je preporučio?"
"Ne. Stanujem u blizini pa sam odlučila doći vidjeti kako je. U prošlom salonu su me razočarali."
"Ma dajte? A o kojem salonu se radi?"

Hahaha...da frizerka! So-ba-ri-ca. Na-iv-na. Bila sam sigurna da će me to pitat.

Pa zvoni jedan telefon, pa zvoni drugi, pa dođe prijateljica, pa krene olajavanje.

"Sorry, feniram jednu curu. Zvat ću te kasnije."
Mislim da je ovu rečenicu u 35 minuta koliko sam bila tamo izgovorila, brat bratu, 10 puta.
Rezultatom nisam baš zadovoljna. Ne volim kad me frizerka pita:
"Kako da vam osušim kosu?".
Eh, dijete drago...ako ti ne znaš i nemaš neku ideju...

Nisam ja od onih grintavih mušterija ( smijeh ). Ja šutim jer želim vidjet što će i kako napraviti (govorimo o sušenju kose, ne o šišanju). Najgore što se može dogodit (a ne bi bio prvi put) jest da kad dođem kući operem kosu i ponovno ju osušim sama.

Cijena: 120 kuna. Pretpostavljala sam da neće biti manje.
Mene uvijek boli duša kad izlazim iz frizerskog salona (nema veze jesam li zadovoljna ili ne rezultatom). Zašto? Zato što me uvijek nanovo naljuti činjenica da frizerka za 60 minuta posla (pranje, šišanje, feniranje) naplati 130 kuna. Ova danas za to isto i 35 minuta posla naplati 120 kuna. A ja za 60 minuta instrukcija mogu tražit maksimum 50 kuna. I kad toliko tražim mislim da je puno. E pa jebemu mater.

No dobro...šta je tu je.

Čim sam došla doma vratila se ona glavobolja od sinoć. Nije bilo druge nego ubacit u sebe jedan Aspirin 500 i napast krevet. Tako je i bilo. I glavobolja odeeeeee...

U pola šest idem po Najdražeg i zateknem ga lagano pod gasom. Prijatelj mu ima rođendan pa su se malo, jel', proveselili. A on kad popije postane dosadan. Stalno nešto melje, zadirkuje me. Za poludit. Ali na kraju kaže i neke jako lijepe stvari koje inače ne čujem često. Znate kako kažu:
Što trijezan misli, pijan govori.
Baš ga volim.

Šlag na subotnju tortu: maloprije mi je pao moj mali cirkon kojeg sam imala fiksiranog na zubu. Buaaaaaaaaaaaaa.puknucu
Provjerila sam odmah do kada je moja zubarica na godišnjem: još cijeli sljedeći tjedan. Buaaaaaaaaaaaaaaaa. puknucu

p.s. moja baka je danas po ne znam koji put postala prabaka. Rodio se mali Petar. Ja sam crna ovca u obitelji. Nisam još rodila ni unuku/a ni praunuku/a. lud

- 21:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 18.08.2006.

Moć

Ponekad (čitaj: prečesto) nismo niti svjesni moći koju ima ovaj medij. Svi smo uvjereni kako se vješto uspjevamo skriti iza monitora i nekog fensi nicknamea, a zapravo smo na čistini, na udaru, bez zaštite.
Najnoviji primjer je ovaj blog.
Iskreno i naivno napisan post o aferi koja je jučer zdrmala naš grad i....hop! Večernjak a i Nova tv iskoriste taj post u svoju senzacionalističku svrhu. Navodeći autoricu. bang Koja stoji iza svojih riječi, ali bi zbog ovog mogla imati neugodnosti. Zašto? Zato što netko tko pažljivije pročita njen blog može doći do nekih indicija o kome se zapravo radi. No, to nije bitno i nadam se da neće biti.

Nemoćni smo. Jako smo nemoćni.

Večeras je u Rijeci izbio požar u jednoj šesterokatnici u samom centru grada. Poginulo je dvogodišnje dijete. Da se čovjek sledi. Unatoč temperaturi.

Opet se pitam: ima li Boga?

- 22:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 11.08.2006.

Bordeaux?

Opet promjena template-a...tješim se da će mi tako doći ona volja za pisanje koju sam imala prije. Prije godišnjeg. I još prije.
Dosad nije funkcioniralo. Vidjet ćemo da li će ovaj look pridonijeti tome.
Nego, bordeaux boja iz imena bloga pomalo (ali sigurno) nestaje. Trenutno nikako ne odgovara ovom krem-oker-tapeta izgledu bloga. No, nema veze.

I tako se moj omraženi godišnji primakao kraju. Sljedeći tjedan počinjemo ispočetka. Odnosno završavamo zaostatke s popravnim ispitima. A onda nova školska godina. No, o tom neki drugi put headbang.

Glupo je ovo ljeto. Zadnji put sam umočila prst u more prije točno dva tjedna. A kolovoz je. Sramota od kolovoza. Navečer već trebaju dugi rukavi. I nogavice. burninmad

Novost: monitor, LCD, 17". Sad sam kao u kinu dead



- 17:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #