Marketing
Satrdej bejbe
Tako se zove pjesma riječke grupe Mandrill. To su oni što pjevaju kako bi se baš sad mazili i ljubili, s nekim se valjali...i vole se odjenuti u kostim nekih banana. Sve u svemu, simpa dečki.
Ah...ovaj moj satrdej je bio sve samo ne dosadan. A gdje je još ponoć...
Najprije sam jutros otišla kod neke nove frizerke malo podšišati vrhove (puštam kosu) i vidjeti malo kako će mi se sviđati njezin stil. Dođem, parkiram, zaključam auto i ne mogu naći ulaz u salon. Ogromna privatna kuća. Idem na jednu pa na drugu stranu i nigdje tabele ni ničega što bi moglo upućivati na činjenicu da se baš ovdje ulazi u salon. Nema mi druge nego nazvat salon i pitat gdje se ulazi. Kaže vlasnica da će ona sad izaći i doći po mene. Gdje je bio ulaz? Skroz iza kuće su neke velike stepenice. Jebiga. Nisam bila do tamo.
Lijep salon. Prostran i moderno uređen. Nigdje nikoga. Pranje kose i eto škara! Kažem što želim i frizerka kreće u akciju. Škarama i jezikom.
Pokušat ću dočarat prve trenutke konverzacije:
"Kako ste došla kod nas? Netko vam je preporučio?"
"Ne. Stanujem u blizini pa sam odlučila doći vidjeti kako je. U prošlom salonu su me razočarali."
"Ma dajte? A o kojem salonu se radi?"
Hahaha...da frizerka! So-ba-ri-ca. Na-iv-na. Bila sam sigurna da će me to pitat.
Pa zvoni jedan telefon, pa zvoni drugi, pa dođe prijateljica, pa krene olajavanje.
"Sorry, feniram jednu curu. Zvat ću te kasnije."
Rezultatom nisam baš zadovoljna. Ne volim kad me frizerka pita:
Nisam ja od onih grintavih mušterija (
). Ja šutim jer želim vidjet što će i kako napraviti (govorimo o sušenju kose, ne o šišanju). Najgore što se može dogodit (a ne bi bio prvi put) jest da kad dođem kući operem kosu i ponovno ju osušim sama.Cijena: 120 kuna. Pretpostavljala sam da neće biti manje.
Mene uvijek boli duša kad izlazim iz frizerskog salona (nema veze jesam li zadovoljna ili ne rezultatom). Zašto? Zato što me uvijek nanovo naljuti činjenica da frizerka za 60 minuta posla (pranje, šišanje, feniranje) naplati 130 kuna. Ova danas za to isto i 35 minuta posla naplati 120 kuna. A ja za 60 minuta instrukcija mogu tražit maksimum 50 kuna. I kad toliko tražim mislim da je puno. E pa jebemu mater.
No dobro...šta je tu je.
Čim sam došla doma vratila se ona glavobolja od sinoć. Nije bilo druge nego ubacit u sebe jedan Aspirin 500 i napast krevet. Tako je i bilo. I glavobolja odeeeeee...
U pola šest idem po Najdražeg i zateknem ga lagano pod gasom. Prijatelj mu ima rođendan pa su se malo, jel', proveselili. A on kad popije postane dosadan. Stalno nešto melje, zadirkuje me. Za poludit. Ali na kraju kaže i neke jako lijepe stvari koje inače ne čujem često. Znate kako kažu:
Šlag na subotnju tortu: maloprije mi je pao moj mali cirkon kojeg sam imala fiksiranog na zubu. Buaaaaaaaaaaaaa.
Provjerila sam odmah do kada je moja zubarica na godišnjem: još cijeli sljedeći tjedan. Buaaaaaaaaaaaaaaaa.
p.s. moja baka je danas po ne znam koji put postala prabaka. Rodio se mali Petar. Ja sam crna ovca u obitelji. Nisam još rodila ni unuku/a ni praunuku/a.
Post je objavljen 19.08.2006. u 21:30 sati.