Obožavam ovakve dane. Sjesti u auto i krenuti prema nekoj neodređenoj destinaciji. On vozi a ja sjedim, držim ruku na njegovoj nozi i pjevušim.
Posljednje tri nedjelje su nam takve.
Danas poslijepodne smo krenuli prema jugu. Stali u Crikvenici, prošetali, pojeli sladoled, pogledali neko prvenstvo skutera na vodi (pet minuta sve skupa) i krenuli natrag prema autu. Đir do Selca i onda natrag prema Rijeci.
Gle! Krčki most. Nismo sto godina bili na Krku. Može? Može. Žmigavac i pravac most. Najdraži dobro pozna sve te ceste tako da me vodio nekim sporednim putevima do Klimnog, pa Šila, Dobrinja i na kraju Vrbnika. Mogli bi do Punta? Mogli bi. A kad smo već tamo mogli bismo do ovog restorana Nadia u Staroj Baški (gledamo reklamu uz cestu).
I tako smo došli u Staru Bašku i kod Nadie pojeli kasni ručak na terasi uz more. Baš je bilo lijepo.
Povratak kući je bio jednak onome s godišnjeg.
Ponekad zaista nije bitna kvantiteta već kvaliteta.
Post je objavljen 20.08.2006. u 21:20 sati.