Stara Bookaleta
18.11.2007., nedjelja
Prava zvijezda - Nina Wang
 Upoznao sam pravu zvijezdu. Dosege njene slave ovi naši zvjezdići i zvjezdice mogu samo sanjati. Prava se zvijezda zove Wang Ning Tang. Zapadno od svoje domovine ponekad se predstavlja i kao Nina Wang, jednostavnije je nama Evropljanima to pamtiti, kaže. Nina Wang je, dakle, moja kolegica, voditeljica je TV-emisije "World film Report" na kineskoj državnoj televiziji CCTV 6. CCTV inače ima 12 kanala, a taj Ninin, šesti, isključivo je filmski. Nina s ekipom luta svijetom i radi reportaže povezane sa svijetom filma. "World film Report" se na CCTV 6 emitira nedjeljom u 17.30, a ima i reprizu u 22.30 navečer. CCTV 6 teoretski može gledati 800 milijuna ljudi, no gledanost "World film Reporta" procjenjuje se na nešto skromnijih sto milijuna. Ovih dana Nina i njena ekipa - redateljica Lu Qing Ying, kamermani Zou Feng Yi i Wang Feng Hua, te fotograf Jiang Xiao Wei, borave u Hrvatskoj, gdje snimaju četiri dvadesetominutne epizode za svoj "World Film Report". Jedna će epizoda biti posvećena nedavno završenom Animafestu, jedna hrvatskom filmu općenito i poznatim filmskim lokacijama, te Titu, koji jer u Kini još uvijek pojam, zatim jedna hrvatskim glumcima (posebno Relji Bašiću, koji je u Kini velika zvijezda, najviše zbog filmova "Tko pjeva, zlo ne misli" te "Walter brani Sarajevo"), a jedna - vampirskom filmu. Pogađate, ono što je Ninu i njenu ekipu privuklo u Istru i u Kringu je legenda o najstarijem evropskom vampiru Juri Grandu. Istarska Turistička zajednica, koja je organizirala istarsku turneju ekipe CCTV-a, zamolila me da pobliže objasnim Nini Wang i njenoj ekipi o čemu se tu zapravo radi... pa smo se u subotu našli, najprije u Pazinu u restoranu Hotela Lovac, s namjerom da najprije razvežemo priču o Julesu Verneu i Pazinskoj jami, ali to se naše zvijezde s dalekog istoka baš i nije dojmilo. Pokušavam ispipati što njih zapravo zanima, pa ispada da je to sve što ima veze sa filmom - ali da je njihovoj publici barem donekle poznato. Pitam što su dosad odradili u Istri i Hrvatskoj, Nina ushićeno priča o Relji Bašiću, o Animafestu, o Savičenti gdje se snimao "Maršal", o Brijunima gdje će ići sutradan snimati prizore za emisiju o Titu... Plasiram par rečenica o tome kako se Jackie Chan polomio dok je u Dvigradu snimao uvodnu sekvencu za "Božji oklop", a Nina iznenađena, izgleda da nije znala za to. Pričam i o Boljunu, koji je za potrebe snimanja filma "High Road to China" bio nakićen pagodama a okolne ceste pofarbane u zeleno da se ne vide iz zraka (u filmu ima dosta aviona), Nina se oduševljava, i u trenu mijenja dnevni plan: najprije idemo u Dvigrad, a zatim u Kringu, sutradan će pokušati u program nakon Brijuna ubaciti i Boljun. U Dvigradu gledam ekipu "World film Reporta" na djelu. Iako se cijelo vrijeme smijulje i zezaju, profesionalci su do daske, prilagodljivi svakoj situaciji, Nina Wang pamti sve što joj se ispriča, i odmah po izlasku iz kombija to na svom jeziku, uz osmijeh koji plijeni, ispriča u kameru. Dok jedna kamera prati nju dok se provlači kroz ruševine Dvigrada i bira najljepšu pozadinu, drugi kamerman vršlja naokolo, penje se po zidovima, snima detalje, upada u kadar onom prvom, koji ga onda glasno tjera, na veselje cijele ekipe. Mi pratioci stojimo sa strane, škljocnemo pokoju sličicu, a onda me Nina zovne da stanem pred kameru i s par brzih pitanja (na engleskom, a dok je snimala solo govorila je na kineskom) izvuče iz mene sve što je htjela znati ne samo o Dvigradu i Jackie Chanu, nego i o skoro svemu što smo ranije pričali za stolom. Dao sam intervju za CCTV 6, gledat će me sto milijuna ljudi! Ha! Nebo se već mrači, uskačemo u aute i kombije i prašimo za Kringu. Tamo već ne treba gubiti vrijeme: priču su već čuli, dvije kamere zuje naokolo, ulaze u kafić "Vampire", vlasnik Robi, konobarica i nekoliko gostiju zbunjuje se slušajući dogovaranje ekipe na kineskom, kadar simo, kadar tamo, nagovaramo Robija da pripremi jedan od svojih čuvenih vampirskih koktela, s konobaricom pripremamo lagano glumljenu scenu od dvije rečenice; bzzz-bzzz-bzzz, snimaju Zou i Wang unutra po kafiću i vani po cijeloj Kringi, i gotovo, Nina naprasno odlučuje da imaju sve što im treba za vampirski prilog. Vodimo ekipu na večeru u konobu Danijeli; domaćica Mirjana odlično interpretira pripremljena jela i pića, povezuje ih s vampirskom temom, i s lokacijama u okolici vezanima uz legendu o Juri Grandu; nisam ni znao da imamo već toliko "zaokruženi" turistički proizvod. Htio sam se malo našaliti zdravicom kojom poručujem Juri Grandu neka samo i dalje počiva u miru, a mi nek dugo i sretno živimo, ali Nina me zaustavlja: evo ti mikrofon u džep, pa sve još jednom ponovi u kameru, kaže. OK, ide zdravica u kameru, živjeli mi, a za kraj stiže "Grandova supa" (ne, nije juha, nego zagrijano crno vino u bukaleti, uz dodatak šećera, papra, maslinovog ulja, češnjaka i prepečenog kruha), koja dodatno oduševljava Kineze (ljudi koji ih vode rekli su nam da malo jedu i da gotovo uopće ne piju alkohol, no izgleda da smo ih bar malo preobratili). Opet žurba, moraju poći, gledali bi utakmicu, lijepo se pozdravljamo, razmjenjujemo mailove, saznajem pritom da Nina ima blog koji bilježi PET MILIJUNA HITOVA DNEVNO!!!, dala mi je adresu, ali nisam ga uspio (kasnije, doma) naći, valjda je na kineskom. Prije par godina bila je kod nas u Pazinu ekipa izraelske televizije, odnosno njihove nevjerojatno popularne turističko-putopisne emisije "Masa Olami", na čelu s voditeljem/reporterom Eyalom Peledom, koji je u Izraelu također velika zvijezda. Snimali su priču o Julesu Verneu i Pazinu, i također sam ih zapamtio kao vrhunske profesionalce, pogotovo Peleda koji je sve znao ("I did my homework", rekao mi je kad sam se začudio kako mu ne moram "od Adama i Eve" tumačiti, kao skoro svim drugim novinarima, o čemu se zapravo tu radi), čak je sa sobom donio hebrejsko izdanje "Mathiasa Sandorfa", sjeo pred pazinski Kaštel, i čitao u kameru rečenice iz odlomka koji se događa u tom istom Kaštelu. I on je, kao i Nina, točno znao što hoće, pritom je u poslu i u komunikaciji bio izuzetno spontan i ležeran, ali i vrlo precizan. Nina Wang je s ekipom kroz smijeh i brbljanje u sat vremena snimila veću iskoristivu minutažu nego što bi neki naši (ili evropski, s njima također imamo iskustava) reporteri snimili u dva dana, a naši u pravilu dolaze bez ikakvog predznanja, ili vrlo loše pripremljeni, o temi o kojoj bi snimali prilog. Promjene u hodu, prilagodljivost situaciji, spremnost da se u trenu odbaci ranije planirano ako se pojavi nešto zanimljivije, to me se dojmilo kod Nine Wang i njene ekipe, kao i to što se u komunikaciji s bilo kime ponaša kao vrlo, vrlo normalna osoba. Pretpostavljam da nije bilo lako doći do statusa voditelja jedne od najgledanijih emisija kineske državne televizije, no vjerujem da je Nina Wang svoj status itekako zaslužila. Ove četiri hrvatske epizode "World Film Reporta" bit će na CCTV 6 emitirane u ožujku sljedeće godine; a slikice i Ninini dojmovi trebali bi se na njenom blogu pojaviti i ranije. Još uvijek nisam uspio naći taj njezin blog, ako ga netko nađe, pliz neka ovdje prenese link; kažu njeni pratitelji da već ima slikica iz Kumrovca i drugih mjesta u Hrvatskoj gdje je već bila.  Nina Wang u akciji u Dvigradu... ...pa zatim u Kringi... ...pa u glumljenoj sceni naručivanja vampirskog koktela... Nina Wang s vlasnikom kafića "Vampire" Robertom Hrvatinom... ...s cijelom ekipom u konobi "Danijeli"... ...a valjda se i ja mogu slikati sa zvijezdom? Desno je Radenko Sloković, predsjednik "Jules Verne kluba" ...i na kraju, evo nas svih zajedno, lijevo do Nine je redateljica Lu.I baš sam ponosan! |
