Stara Bookaleta
28.02.2007., srijeda
Knjiga, ali kakva!
Ima knjiga koje pružaju i druge osobite gušte, ne samo čitateljske. Jadnu takvu pozvali su me predstaviti u petak, 2. ožujka u Poreču, u hotelu Parentium, u sklopu manifestacije Promohotel, u 15 sati. Knjiga se zove "Otkrijte tajne pazinskog purana kroz 61 neodoljiv recept". Sigurno ću opravdati povjerenje i dostojno predstaviti knjigu radoznaloj javnosti, o, još kako ću ju dobro predstaviti, dođite i uvjerite se sami, a ako vam knjiga nije dovoljan motiv, valja reći da će se poslije promocije i kušati ponešto od onog što je teoretski opisano između njenih korica... |
- 01:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
27.02.2007., utorak
I, kako vam se sviđa?
|
Dragi moji blogeri, pisci i čitatelji, i oni koji će to tek postati, zbirka "Blog-priče" je dakle izašla, autorima njihovi autorski primjerci upravo poštom putuju doma, odnosno čekaju ih u Zorou ako su se izjasnili da ih sami žele preuzeti, kupcima po pretplatnoj cijeni knjiga također putuje (niste kupili knjigu u pretplati? Imate vremena još do kraja tjedna, zovite hitno 01-461-5655), i sad je, nadam se, vrijeme za prve dojmove. Dakle, kako vam se sviđa knjiga? |
- 08:52 - Komentari (10) - Isprintaj - #
26.02.2007., ponedjeljak
Vampirska noć, šesti put
ŠESTA VAMPIRSKA NOĆ U KRINGI UGOSTILA ZAGREBAČKOG PISCA ROBERTA NAPRTUKoji su od njih zapravo vampiri? KRINGA - Zagrebački književnik Robert Naprta bio je minule subote gost šeste večeri horor-književnosti iz ciklusa »Vampirske noći« u Kringi, kojima se uz zamjetno zanimanje publike već dulje od godine dana popularizira ovaj u Hrvatskoj plodan književni žanr, kao i lokalna legenda o vampiru Juri Grandu kojeg je mjesni »odred civilne zaštite« zatukao pred 350 godina. Naprta je u Kringi predstavio svoj posljednji roman »Vampirica Castelli«, objavljen u posljednjim danima prošle godine, čime je simbolično zaključena najplodnija godina za vampirsku tematiku u hrvatskoj književnosti uopće, budući da je lani objavljeno desetak različitih romana ili zbirki pripovijedaka toga podžanra fantastične književnosti. »Vampiri me fasciniraju oduvijek, no ja ih vidim više na način kako su nam prikazani u američkim filmovima«, kazao je Naprta i razjasnio da je ovaj svoj vampirski roman počeo pisati još prije nekoliko godina, puno prije ove najnovije vampirsko-književne euforije. Međutim, dovršetak romana prekinut je »ponudom koja se ne može odbiti« - angažmanom za pisanje scenarija TV-sapunice »Villa Maria«, pa se svom vampiru Naprta vratio tek prije godinu dana. »U ovaj sam roman unio puno strasti i ljubavi, i mislim da je to najbolje djelo koje sam dosad napisao«, kaže autor. Treba napomenuti da je Naprta dosad napisao tri nastavka kriminalističkog serijala smještenog u hrvatsko podneblje i ozračje, kojima je glavni junak zagrebački policijski inspektor dalmatinskih korijena Marko Prilika zvani Čens. Prva dva romana, »Bijela jutra« i »Marševski korak« nastali su još prije pet-šest godina, a »Vampirica Casteli«, treći nastavak, glavnog junaka zatječe u dvostrukoj akciji: u glavnoj radnji romana raspreda se obračun sa zagrebačkom mafijom, tijesno povezanom s vlastima, dok u sporednoj, paralelnoj istrazi Čens prati slijed neobičnih zbivanja koji ukazuje na pojavu pravog pravcatog vampira usred Zagreba. Iako su fabularno gotovo potpuno odvojene, te dvije paralelne priče snažno su isprepletene simbolikom i aluzijama, što vodi do neminovnog pitanja koji su od objekata Čensovih istraga zapravo pravi vampiri. U dinamičnoj završnici romana u zbivanja se upliću tajne crkvene organizacije, razotkrivaju se centri moći, a medicinska objašnjenja fenomena vampirizma »bore« se s njihovom nadnaravnom razinom. Iako bi u zamišljenom vremenu koje slijedi iza kraja romana inspektor Čens trebao otići u zasluženu penziju, nije isključeno da se on vrati u nekom novom književnom nastavku ovog serijala, a publiku je zanimalo ima li šanse da taj junak dio svojih avantura »odradi« i u Istri. Autor, koji je legendu o Juri Grandu poznavao otprije, a u istraživanjima za pripremu ovog romana detaljnije ju je proučio, nije isključio ni takvu mogućnost, izrazivši neskriveno oduševljenje poticajem što ga nadahnuću pisca mogu pružiti Kringa i druga istarska mjesta s ovakvim nevjerojatno zanimljivim pričama i legendama. Prema tradiciji križanskih »Vampirskih noći«, nakon što su publiku pozdravili i gosta najavili pročelnik tinjanske općine Mladen Rajko te Ivica Prtenjača kao predstavnik Naprtinog izdavača, kuće Profil, a autor je domaćinu Robertu Hrvatinu poklonio primjerak zbirke za originalnu biblioteku horor-izdanja smještenu u vitrinu nalik na mrtvački sanduk, proizvođač suvenira Branko Banko predstavio je nova dva »vampirska suvenira«: ogledalo za »prepoznavanje« vampira te kamenu posudicu za češnjak. P. S. - Da se ne trudim dvaput pisati o istoj stvari, ovaj sam report prenio iz Glasa Istre. Jedino je slika drukčija nego što je bila u novinama. |
- 12:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Pogovor zbirci "Blog-priče"
|
Književnost na blogu nije fenomen, ali je fenomenalna U zadnjih godinu-dvije moda blogiranja raširila se našom i susjednim zemljama u tolikoj mjeri da je zapela za oko čak i fenomenolozima te voditeljima televizijskih zabavno-razgovornih emisija. Ono oko čega se vrte velike brojke uvijek privlači medijsku pažnju, a blog je u samo dvije godine od razbibrige nekolicine entuzijasta postao pojava mjerljiva sa šest znamenki. Nažalost, poslovično površni mediji, pogotovo elektronski, temi blogova nikad nisu prilazili s iskrenom profesionalnom zainteresiranošću. Dovoljno je bilo naznačiti fenomen, i još kad se prstom može uprijeti u neki skandalčić ili ekstravaganciju, minutaža je popunjena, brzo se ide dalje, na obradu čekaju puno životnije teme, poput narodnjačkih barova ili pretilosti. I tako danas, kada u Hrvatskoj i bližoj okolici elektroni i pikseli oblikuju više od 300.000 blogova, ovaj fenomen nije nimalo jasniji nego što je bio prije dvije-tri godine, kada se tek pojavio. I zato je, možda, pravo vrijeme da se drsko ustvrdi da blog zapravo nije nikakav fenomen. Je li fenomen bio izum tiska? Jesu li to bili pisaći stroj, novine, televizija, osobno računalo, Windowsi, internet, web, elektroničke knjige? Svim je ovim fenomenima zajedničko samo to da su ljudima od riječi, zvuka i slike olakšali najprije proces stvaranja, a zatim i dopiranje do publike. A nimalo drukčije ne treba sagledavati ni blog. Sve su to sredstva, oruđa, pomagala, koja služe da jedan drugi, pravi fenomen dođe do izražaja, a taj fenomen je volja za pisanjem. Doista, otkad je blogova, broj ljudi koji pišu, koji mogu dokazati da pišu podastirući svoja djela publici, porastao je i višestruko nadrastao popise članova oficijelnih književničkih udruga. Naravno, reći ćete, nije pisac svatko tko piše. Dakako da nije, ali blogovi su neprijeporno pokazali da pisaca, dosad nepoznatih i neprepoznatih, ima i izvan strukovnih udruga, izvan malotiražnih uglednih časopisa s desetljetnim tradicijama, i izvan glavnih informacijskih tokova između književne proizvodnje i potrošnje. Blog, rekoh, nije fenomen, možda ni književnost na blogu nije fenomen, ali je zato ta književnost fenomenalna, to vam je, vjerujem, pokazala i ova knjiga. Relativno je jednostavno objasniti uspjeh bloga kao novog kreativnog medija. Pisci su i ranije imali vlastite web-stranice, na njima se reklamirali i objavljivali svoje radove, elektroničke knjige već su nekoliko godina priznati medij za objavljivanje, čak i tekstova koji nikad nisu bili prenijeti na papir, književni forumi i slična mrežna raspravišta već odavno krase literarnu sekciju cyber-spacea, no do pojave bloga književnost na mreži ipak nije bila fenomen. Jednostavno objašnjenje glasi: blog je korisniku vrlo prijateljski nastrojen mrežni servis, da biste otvorili blog ne morate imati nikakvo programersko ili dizajnersko znanje, dovoljno vam je osobno računalo i pristup internetu. Za razliku od kreiranja web-stranica, što je posao koji danas sve više rade profesionalci, i za koje je potrebno imati posebne programe za izradu web-stranica instalirane na svome računalu, i dodatne programe kojima će se unaprijed pripremljeni sadržaji uploadati na mrežu, korištenje bloga je neizrecivo jednostavnije. Dovoljno je, putem programa za pretraživanje weba, otvoriti naslovnu stranicu nekog blog-servisa (www.blog.hr, www.mojblog.hr, www.blogger.ba, www.mojblog.co.yu - to su servisi na kojima žive blogeri čije su priče objavljene u ovoj knjizi), na jednostavan se način registrirati, odabrati neki od desetaka ponuđenih gotovih grafičkih predložaka, odabrati ime, naziv i riječ u adresi bloga, upisati prvi post, i - imate blog. Sve je to, što nije nevažno, potpuno besplatno, odnosno ne košta više od potrošenih telefonskih impulsa. U tome je razlog što je blog brzo postao najdemokratičniji i najpristupačniji medij za osobno kreativno izražavanje i predstavljanje svog stvaralaštva nepoznatoj publici. Puno je teže objasniti zašto je među aktivnim blogerima toliko puno pisaca ili onih koji se takvima osjećaju. Treba znati da je među etabliranim piscima, onima s popisa književnih strukovnih udruga, još uvijek poveliki broj onih koji se ni kompjuterom ne znaju (ili ne žele) služiti, a internet je za njih pogotovo nepoznanica, pa čak i razlog za paranoju. S druge strane, pisci među blogerima su u najmanju ruku informatički pismeni, kompjuterom se ne samo znaju služiti, nego ga uglavnom i imaju doma. To možda navodi na moguću socijalnu pozadinu blogerskog književnog pokreta. Fenomenolozi će jedva dočekati neki takav ili sličan argument da bi blogere-pisce svrstali u unaprijed pripremljenu ladicu, da bi svome fenomenu dali obrise, pronašli mu prauzore, nametali zajedničke nazivnike, i na televiziji govorili o subkulturi bloga, i opet zabrazdili sasvim krivim tragovima. Jer, s blogerima se ipak treba neko vrijeme družiti (na mreži, naravno), treba ih čitati, pratiti, proučavati, s njima se veseliti i ljutiti, ono što pišu prema zasluzi hvaliti ili kuditi, i kada se tako upozna scena, a dosadašnji analitičari i medijski prikazivači nisu se baš jako trudili, tada se tek može spoznati najvjerojatnija istina: blogeri su skupina jednako heterogena kao i naše društvo, svako njihovo grupiranje uzaludan je posao. Pisci među blogerima također su heterogena skupina, različitih stilova i ukusa. Kao i u materijalnom svijetu, i na blogu s vremenom isplivaju najbolji, ili barem najpopularniji, među drugim blogerima najomiljeniji pisci. Nekoliko njih je tijekom 2006. godine objavilo svoje tekstove s blogova i u knjigama, i afirmiralo se u svijetu papirnatog izdavaštva. Ova knjiga je također korak k afirmaciji književnosti s bloga u papirnatom svijetu, a za takvo što su sami blogeri bili pokazali izuzetno veliko zanimanje. Na natječaj je, naime, bilo prijavljeno čak 380 priča s blogova, a upravo ste završili čitanje najbolje 53 među njima. Usporedite li ove priče s pričama u bilo kojoj drugoj novijoj antologiji, zborniku, zajedničkoj zbirci kratkih proza, vjerujem da vam se izbor s bloga neće činiti ništa lošijim. Dobrih priča na blogovima iz dana u dan ima sve više, a ovu knjigu shvatite kao pomagalo za snalaženje u tom nabujalom svijetu mašte. Davor Šišović - Bookaleta ----- Htio sam, na početku života jedne nove knjige, s vama podijeliti neke svoje motive i razloge ulaska u uredničku avanturu zvanu "Blog-priče", pa iz friško objavljene knjige prenosim moj pogovor. To je ovaj tekst gore, koji završava potpisom. Knjiga se upravo šalje autorima, a i onima koji su pametno iskoristili mogućnost kupnje u pretplati (po pretplatnoj cijeni od 99 kuna "Blog-priče" se nude još do kraja ovog tjedna, nakon toga kreću u knjižare i koštat će 120 kuna). Dugo smo pripremali ovu knjigu, bilo je tijekom njene pripreme nekih problema i muka, no zato je zadovoljstvo njenim konačnim objavljivanjem tim veće. Napravili smo, uvjeren sam, genijalnu zbirku izuzetno kvalitetnih priča. Na vama je da ih čitate i komentirate. Jedva čekam prve recenzije. Uživajte! |
- 08:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #
24.02.2007., subota
Golub u ruci (ili zec na ražnju)
|
Pogodite koja mi je knjiga upravo došla iz tiskare... |
- 14:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #
23.02.2007., petak
SF u Močvari
|
Ovo je svakako vrijedno razglašavanja, prenosim s NOSF foruma (a i tamo su prenijeli...odnekud): SRIJEDA 07.03. • 20:00 KNJIŽEVNE VEČERI U MOČVARI… O ČEMU GOVORIMO KADA GOVORIMO O SF-U? I ljubavi prema njemu? I piscima koji ga pišu? Tu, doma, kod nas? Pa i šire? A odmah zatim i: kako stoje stvari s domaćom SF-scenom, knjigama, časopisima, publikom, tržištem, kritikom, odnosom prema paralelnom-a-nametljivom (dominantnom?) svemiru „ne-žanrovske“ književnosti... U Močvari, 07. ožujka, u već dobro nam znanih 20 h na ova pitanje pokušat će odgovoriti jake snage domaće SF književne scene: Tatjana Jambrišak ("Duh novog svijeta", blog-troknjižje "Slova iz snova"); Zoran Krušvar ("Najbolji na svijetu", "Izvršitelji nauma Gospodnjeg"); Krešimir Mišak ("Zvjezdani riffovi"; voditelj TV emisije "Na rubu znanosti" i urednik časopisa "Vizionar"); Aleksandar Žiljak ("Slijepe ptice", suurednik antologije hrvatske sf novele 1976.-2006. "Ad astra") i Darko Macan ("Teksas Kid (i još neka moja braća)", autor više stripova i romana za djecu + urednik časopisa "Q strip"). Neka je Sila s vama (al policijske ophodnje daleko), na putu do Močvare (i nazad). Ova se večer ne propušta, dojdite! Moderira, po običaju, Roman Simić Bodrožić. upad: 0 KN Zvuči kao dobar uvod za vruće SF-konvencijsko proljeće (vidi najave događaja u stupcu lijevo). |
- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #
22.02.2007., četvrtak
Krivo stvoreni
 E da, šesta istrakonska zbirka zvat će se "Krivo stvoreni", a ovako će joj izgledati naslovnica (kliknite na nju za veću sliku). Autor naslovnice je Mario Rosanda Ros. U zbirci se, podsjećam, objavljuje 29 najboljih od 106 poslanih priča sa šestog Istrakonovog natječaja (detaljan popis pogledajte malo niže). Knjigu ćete moći kupiti od prvog dana Istrakona, dakle od petka, 23. ožujka; a svečano proglašenje pobjednika natječaja i dodjela nagrada zakazano je za subotu, 24. ožujka u 20 sati. |
- 23:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
18.02.2007., nedjelja
Dvije najave
|
Kako zima neće pa neće, a proljeće se gura li gura, živnula su književna događanja u Pazinu i okolici, pa sa zadovoljstvom najavljujem dvije ovotjedne književne večeri: U srijedu, 21. veljače u 18:30 u Gradskoj knjižnici u Pazinu gostuju književnik Boris Perić te etnolog Tomislav Pletenac. Bit će riječi, naravno, o Perićevom romanu Vampir (čija se radnja dijelom zbiva i u Pazinu), te o novom, zajedničkom književnom projektu ove dvojice pod radnim naslovom Fantastična bića Istre i Kvarnera. U subotu, 24. veljače u 21 sat u Kringi, u znamenitom kafiću "Vampir", zakazana je 6. "vampirska noć" odnosno večer horor književnosti. Gosti su književnik Robert Naprta koji predstavlja svoj najnoviji roman "Vampirica Castelli", te Profilov urednik Ivica Prtenjača. Svi ste pozvani! |
- 13:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
14.02.2007., srijeda
Rezultati natječaja za Istrakon 2007
|
Dragi prijatelji, pisci, čitatelji i ljubitelji znanstvene fantastike, svečano obznanjujem rezultate šestog Istrakonovog natječaja za kratku SF&F priču. Od 106 priča pristiglih na ovogodišnji natječaj, u šestoj Istrakonovoj zbirci, zasad radnog naslova "Krivo stvoreni", naći će se ovih 29 najboljih: Povratak (Jelena Dunato) - 1. nagrada Na kraju radnog vremena (Denis Giljević) - 2. nagrada Decimala (Danijel Bogdanović) - 3. nagrada More i ja (Robi Selan) - istarska nagrada Onaj pravi (Ed Barol) Stijene (Jadranka Bukovica) No name (Jadranka Bukovica) Diplomski (Nenad Crnko) Do raspada sistema i natrag (Svetlana Drljača) Ikar iz Istre (Senad Duran) Dosta je superheroja (Ernie Gigante Dešković) Ta divna sutrašnjica (Ernie Gigante Dešković) Večerica (Damir Janković) Demon (Damir Janković) Sklonište (Alen Kapidžić) Blago kraja istarskoga (David Kelečić) Zavodnica (Domagoj Kontak) Proleteri svih zemalja… (Zoran Krušvar) Barijera (Vesna Kurilić) Kašli (Lučana Macinić) Završni ispit (Mihaela Marija Perković) Iskopina broj četiri (Igor Raguž) Prije kiše (Dario Rukavina) Ivanova kuća (Ernest Sanders) Nehumani humanoidi (Robi Selan) Mi te… (Boris Švel) Trebaju li žene u SF-u? (Zoran Vlahović) 1 : 1.000.000.000 (Zoran Vlahović) Big bang i propovjednik (Antonio Županović) Čestitam pobjednicima i svim autorima kojima su priče uvrštene u zbirku, i nadam se da ćemo se svi okupiti u Pazinu! Zahvaljujem i svim autorima koji su poslali svoje priče na ovogodišnji natječaj. Zbirka "Krivo stvoreni" će pred publiku izaći na ovogodišnjoj SF&F konvenciji Istrakon, koja će se u Pazinu održati od 23. do 25. ožujka, a proglašenje pobjednika natječaja i dodjela nagrada zakazano je za središnji dan konvencije, subotu 24. ožujka, u 20 sati. Podsjećam, još je uvijek (do 1. travnja) otvoren natječaj za "Priče o starim bogovima"! |
- 23:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Blog-priče u BiH
|
Za područje Bosne i Hercegovine, cijena zbirke Blog-priče u pretplati iznosi 24 KM, a prodajna cijena u knjižarama bit će 30 KM. Kupci s područja BiH knjigu mogu naručiti preko sarajevske knjižare Naklade Zoro, a o načinima i detaljima informirajte se na Zoroblogu. |
- 08:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.02.2007., ponedjeljak
Kako kupiti Blog-priče?
|
Dok materijal za zbirku Blog-priča prolazi svoj završni put od zadnje korekture do unosa i pripreme za konačni tisak, preduhitrite vrijeme i naručite svoj primjerak po pretplatnoj cijeni od 99 kuna! (U knjižarama će koštati 120 kuna). Evo kako: nazovite nakladnika, Nakladu Zoro, na telefon 01-461-5655 (radnim danom od 8 do 14 sati), ili pošaljite mail na adresu zoro@zg.t-com.hr, naručite primjerak Blog-priča i dogovorite se o načinu plaćanja pretplatničke cijene i isporuke knjige. Za one iz Zagreba najjednostavnije će biti da dogovore preuzimanje knjige iz ruke u ruku, oni izvan Zagreba mogu knjigu dobiti poštom - bez naplate poštarine, oni iz Sarajeva mogu, primjerice, knjigu dobiti preko sarajevske Zoroove knjižare, itd., the sky is the limit. Pretplatnička cijena od 99 kuna vrijedi dok knjiga ne uđe u distribuciju, dakle negdje do kraja ovog tjedna, možda do početka sljedećeg. Zato, juriš! Autorima, naravno, pripadaju autorski primjerci. Čim knjiga izađe iz tiskare, dogovorit ćemo lijepu javnu promociju, ali da ne brzamo, pričekajmo da zec bude na ražnju. |
- 07:03 - Komentari (16) - Isprintaj - #
11.02.2007., nedjelja
Drugi prijedlog
Kako vam se ova sviđa: |
- 13:27 - Komentari (16) - Isprintaj - #
09.02.2007., petak
Iiiiiiiiide!
 Jel' vam se sviđa? Autor naslovnice je, sada i to možemo otkriti, SadisticoShy. |
- 23:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #
06.02.2007., utorak
Blogasice
|
Rijetko preporučujem blogove, no ovoga moram, jer je duhovni nastavljač tema koje sam ovdje nekoliko puta začinjao: dakle, iz mog zavičaja, slavu jednog od najcjenjenijih gastronomskih užitaka Istre, u raznim varijantama poznatog i u cijelom svijetu, pred vas sladokusce iznosi blog Klo-oobasice. Već u prvih nekoliko postova vidi se ozbiljna nakana autora da temeljito istraži i nama, blogerskom pučanstvu, do tančina predoči svjetski fenomen kobasica, te da se na svjetskog kobasičarskoj sceni izbori za zasluženo visoko mjesto tradicijskih istarskih kobasica. U slast! |
- 11:56 - Komentari (3) - Isprintaj - #
05.02.2007., ponedjeljak
Playboy Jure Grando
|
U zadnjem Playboyu, Boris Perić piše o erotičnosti vampira, pročešljavajući skoro sve poznate književne, filmske, stripovske, pa i "povijesne" vampire, a među njima se, naravno, našao i naš istarski vampir Jure Grando. Zgodno za popuniti informacijske rupe. Inače, čitam "Vampiricu Castelli", Roberta Naprte, mogućeg gosta 6. "Vampirske noći" u Kringi (javit ću na vrijeme kada će biti), zaplet je tipičan za žanr balkanskog krimića, no svakih, recimo, desetak stranica, razvija se slutnja da bi tu moglo biti i nekih nečistih sila (na polovici sam, pa još ne znam je li vampirski motiv ovdje samo alegorija, ili doista ima nadnaravnih elemenata). |
- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #
01.02.2007., četvrtak
Upaljači
|
Dobio sam jučer "forwardušu" s dvije sličice jednog te istog žutog upaljača: na jednoj strani piše "Samo vi pušite!", a na drugoj je reklama jednog zagrebačkog pogrebnog poduzeća. Sličica je stigla od frenda iz Napulja, eto koliko se daleko mogu proširiti dobri štosevi. No, to me podsjetilo na ulogu upaljača u mom društvenom životu. Naime, u populaciji pušača postoje dvije vrste ljudi: oni koji imaju upaljače, i oni koji ih kradu. Ja spadam u ove prve, ali susrećem se s desecima predstavnika ove druge skupine. Milijun puta se dogodilo da, meni na očigled, netko iz društva za stolom zatraži upaljač, pripali njime svoju cigaretu, i zatim: a) položi moj upaljač na svoju kutiju cigareta, a kasnije ga zajedno sa svojim cigaretama spremi sebi u džep; b) odmah nakon pripaljivanja spremi moj upaljač u svoj džep; c) nemarno ga odbaci na stol, u gužvu šalica, pepeljara, novina, kutija cigareta i drugih upaljača, pa ga pri razlazu netko kao slučajno pokupi, ili taj isti posuditelj, ili netko drugi. Sve se ovo naravno događa ako ne primijetim da je posuđeni upaljač potiho promijenio vlasnika odnosno ne stignem ga uzeti nazad. I naravno, da su mi popalili upaljač skužim tek kasnije, kad se društvo razišlo, a ja želim pripaliti solo-cigaretu. Kradljivci upaljača neobična su bića. Viđao sam ljude koji bi, na vrijeme upozoreni da su maznuli upaljač i spremili ga u džep, prekapajući taj isti džep u potrazi za upravo otuđenim upaljačem iz njega izvadili petnaest-dvadeset komada, sve ih rastresli na stol i rekli - evo, biraj. To je već patologija, ti ljudi ne uzimaju upaljače zato što im trebaju, nego imaju neki tik, neki bolesni nagon, iako imaju svoj upaljač, ili čak više njih, uvijek posižu za tuđim i spremaju ga u džep. No, prije nekog vremena domislio sam se kako doskočiti kradljivcima upaljača. Za objašnjenje je potreban mali uvod. Mi seoski novinari, izvjestitelji lokalnih svaštarskih rubrika, najburniji i najgluplji posao imamo kad su izbori. U svakom selu odvrti se tijekom izborne kampanje po nekoliko predizbornih skupova, ili barem pressica. Mnoge stranke i nezavisne liste na tim malim, općinskim razinama, čak uopće ne održavaju predizborne skupove, nego samo pressice. Mi seoski novinari jedina smo im propaganda, jedini put njihovih zbrkanih misli do njihovih potencijalnih birača. I sad, na tim malim seoskim razinama, strančice i lokalne liste ne trse se baš jako dodvoravati novinarima, pa se sav njihov propagandni materijal svodi na jeftine sitnice. Među njima najviše na upaljače. Tako u izborno doba nakupim solidnu zalihu upaljača, onih koje sam dobijem, i onih koje mi daju kolege nepušači. Svi su ti upaljači reklamni, na sebi imaju otisnute logotipe političkih stranaka ili predizborne slogane. I svaka stranka ima drukčije upaljače. Nejednake kvalitete. Najlošije upaljače dijeli SDP, to su oni najjeftiniji plastični koji se i na kioscima prodaju za cirka dvije kune. Nije što su jeftini, nego što su doista nekvalitetni: ne stignu se ni dopola isprazniti, a već im iskoči oprugica ili kremen, ili se rastavi onaj dio s kotačićem, ili se prelomi plastični jezičac koji se pritiska pri paljenju. Uglavnom, SDP-ovi upaljači su toliko loši da ih se ni ne isplati nositi sa sobom, nikad ne znaš kad će te iznevjeriti, pa se obično drže u ladici za zadnju rezervu. Upaljači ostalih stranaka variraju kvalitetom, IDS-ovi su tek malo bolji nego SDP-ovi, obično su od pune a ne prozirne plastike, no uvjerljivo najbolje predizborne upaljače, i to otkad u nas ima politike i izbora, ima HDZ. Konstantna kvaliteta HDZ-ovih upaljača, i dovoljno velike zalihe, razlog su što najčešće sa sobom nosim upaljač sa znakom HDZ-a. Ali još je jedan razlog važniji: takve upaljače mi nitko ne krade! Ovdje gdje živim, HDZ iz razumljivih razloga nije baš popularan, i zato svatko tko od mene posudi upaljač sa znakom HDZ-a, odmah ga nakon pripaljivanja vraća. Znak stranke upada u oči, razbija makinalni tik i rasplinjuje želju za spremanjem takvog upaljača u džep. Najčešće me onda pitaju zašto, pobogu, nosim HDZ-ov upaljač? Pa im onda ispričam istu ovu priču koju sada pričam vama, i eto ispunjenih nekoliko minuta društvenog života :-). A bilo je i komičnih situacija, kada bi stolu prišao i vatre zatražio neki politički eksponirani pušač, recimo iz IDS-a, koji bi spazivši znak mrske mu protivničke stranke kao opečen odbacio upaljač, još bi i otro ruke o hlače, da se ne zarazi, valjda. Još mi je smješnije bivalo kada bi neki kolega s one strane Učke došavši ovdje u goste, HDZ-ov upaljač u mojim rukama komentirao kao dokaz kako smo, eto, mi u Istri tolerantni i razvijene demokratske svijesti :-))). |
