Stara Bookaleta
26.02.2007., ponedjeljak
Pogovor zbirci "Blog-priče"
|
Književnost na blogu nije fenomen, ali je fenomenalna U zadnjih godinu-dvije moda blogiranja raširila se našom i susjednim zemljama u tolikoj mjeri da je zapela za oko čak i fenomenolozima te voditeljima televizijskih zabavno-razgovornih emisija. Ono oko čega se vrte velike brojke uvijek privlači medijsku pažnju, a blog je u samo dvije godine od razbibrige nekolicine entuzijasta postao pojava mjerljiva sa šest znamenki. Nažalost, poslovično površni mediji, pogotovo elektronski, temi blogova nikad nisu prilazili s iskrenom profesionalnom zainteresiranošću. Dovoljno je bilo naznačiti fenomen, i još kad se prstom može uprijeti u neki skandalčić ili ekstravaganciju, minutaža je popunjena, brzo se ide dalje, na obradu čekaju puno životnije teme, poput narodnjačkih barova ili pretilosti. I tako danas, kada u Hrvatskoj i bližoj okolici elektroni i pikseli oblikuju više od 300.000 blogova, ovaj fenomen nije nimalo jasniji nego što je bio prije dvije-tri godine, kada se tek pojavio. I zato je, možda, pravo vrijeme da se drsko ustvrdi da blog zapravo nije nikakav fenomen. Je li fenomen bio izum tiska? Jesu li to bili pisaći stroj, novine, televizija, osobno računalo, Windowsi, internet, web, elektroničke knjige? Svim je ovim fenomenima zajedničko samo to da su ljudima od riječi, zvuka i slike olakšali najprije proces stvaranja, a zatim i dopiranje do publike. A nimalo drukčije ne treba sagledavati ni blog. Sve su to sredstva, oruđa, pomagala, koja služe da jedan drugi, pravi fenomen dođe do izražaja, a taj fenomen je volja za pisanjem. Doista, otkad je blogova, broj ljudi koji pišu, koji mogu dokazati da pišu podastirući svoja djela publici, porastao je i višestruko nadrastao popise članova oficijelnih književničkih udruga. Naravno, reći ćete, nije pisac svatko tko piše. Dakako da nije, ali blogovi su neprijeporno pokazali da pisaca, dosad nepoznatih i neprepoznatih, ima i izvan strukovnih udruga, izvan malotiražnih uglednih časopisa s desetljetnim tradicijama, i izvan glavnih informacijskih tokova između književne proizvodnje i potrošnje. Blog, rekoh, nije fenomen, možda ni književnost na blogu nije fenomen, ali je zato ta književnost fenomenalna, to vam je, vjerujem, pokazala i ova knjiga. Relativno je jednostavno objasniti uspjeh bloga kao novog kreativnog medija. Pisci su i ranije imali vlastite web-stranice, na njima se reklamirali i objavljivali svoje radove, elektroničke knjige već su nekoliko godina priznati medij za objavljivanje, čak i tekstova koji nikad nisu bili prenijeti na papir, književni forumi i slična mrežna raspravišta već odavno krase literarnu sekciju cyber-spacea, no do pojave bloga književnost na mreži ipak nije bila fenomen. Jednostavno objašnjenje glasi: blog je korisniku vrlo prijateljski nastrojen mrežni servis, da biste otvorili blog ne morate imati nikakvo programersko ili dizajnersko znanje, dovoljno vam je osobno računalo i pristup internetu. Za razliku od kreiranja web-stranica, što je posao koji danas sve više rade profesionalci, i za koje je potrebno imati posebne programe za izradu web-stranica instalirane na svome računalu, i dodatne programe kojima će se unaprijed pripremljeni sadržaji uploadati na mrežu, korištenje bloga je neizrecivo jednostavnije. Dovoljno je, putem programa za pretraživanje weba, otvoriti naslovnu stranicu nekog blog-servisa (www.blog.hr, www.mojblog.hr, www.blogger.ba, www.mojblog.co.yu - to su servisi na kojima žive blogeri čije su priče objavljene u ovoj knjizi), na jednostavan se način registrirati, odabrati neki od desetaka ponuđenih gotovih grafičkih predložaka, odabrati ime, naziv i riječ u adresi bloga, upisati prvi post, i - imate blog. Sve je to, što nije nevažno, potpuno besplatno, odnosno ne košta više od potrošenih telefonskih impulsa. U tome je razlog što je blog brzo postao najdemokratičniji i najpristupačniji medij za osobno kreativno izražavanje i predstavljanje svog stvaralaštva nepoznatoj publici. Puno je teže objasniti zašto je među aktivnim blogerima toliko puno pisaca ili onih koji se takvima osjećaju. Treba znati da je među etabliranim piscima, onima s popisa književnih strukovnih udruga, još uvijek poveliki broj onih koji se ni kompjuterom ne znaju (ili ne žele) služiti, a internet je za njih pogotovo nepoznanica, pa čak i razlog za paranoju. S druge strane, pisci među blogerima su u najmanju ruku informatički pismeni, kompjuterom se ne samo znaju služiti, nego ga uglavnom i imaju doma. To možda navodi na moguću socijalnu pozadinu blogerskog književnog pokreta. Fenomenolozi će jedva dočekati neki takav ili sličan argument da bi blogere-pisce svrstali u unaprijed pripremljenu ladicu, da bi svome fenomenu dali obrise, pronašli mu prauzore, nametali zajedničke nazivnike, i na televiziji govorili o subkulturi bloga, i opet zabrazdili sasvim krivim tragovima. Jer, s blogerima se ipak treba neko vrijeme družiti (na mreži, naravno), treba ih čitati, pratiti, proučavati, s njima se veseliti i ljutiti, ono što pišu prema zasluzi hvaliti ili kuditi, i kada se tako upozna scena, a dosadašnji analitičari i medijski prikazivači nisu se baš jako trudili, tada se tek može spoznati najvjerojatnija istina: blogeri su skupina jednako heterogena kao i naše društvo, svako njihovo grupiranje uzaludan je posao. Pisci među blogerima također su heterogena skupina, različitih stilova i ukusa. Kao i u materijalnom svijetu, i na blogu s vremenom isplivaju najbolji, ili barem najpopularniji, među drugim blogerima najomiljeniji pisci. Nekoliko njih je tijekom 2006. godine objavilo svoje tekstove s blogova i u knjigama, i afirmiralo se u svijetu papirnatog izdavaštva. Ova knjiga je također korak k afirmaciji književnosti s bloga u papirnatom svijetu, a za takvo što su sami blogeri bili pokazali izuzetno veliko zanimanje. Na natječaj je, naime, bilo prijavljeno čak 380 priča s blogova, a upravo ste završili čitanje najbolje 53 među njima. Usporedite li ove priče s pričama u bilo kojoj drugoj novijoj antologiji, zborniku, zajedničkoj zbirci kratkih proza, vjerujem da vam se izbor s bloga neće činiti ništa lošijim. Dobrih priča na blogovima iz dana u dan ima sve više, a ovu knjigu shvatite kao pomagalo za snalaženje u tom nabujalom svijetu mašte. Davor Šišović - Bookaleta ----- Htio sam, na početku života jedne nove knjige, s vama podijeliti neke svoje motive i razloge ulaska u uredničku avanturu zvanu "Blog-priče", pa iz friško objavljene knjige prenosim moj pogovor. To je ovaj tekst gore, koji završava potpisom. Knjiga se upravo šalje autorima, a i onima koji su pametno iskoristili mogućnost kupnje u pretplati (po pretplatnoj cijeni od 99 kuna "Blog-priče" se nude još do kraja ovog tjedna, nakon toga kreću u knjižare i koštat će 120 kuna). Dugo smo pripremali ovu knjigu, bilo je tijekom njene pripreme nekih problema i muka, no zato je zadovoljstvo njenim konačnim objavljivanjem tim veće. Napravili smo, uvjeren sam, genijalnu zbirku izuzetno kvalitetnih priča. Na vama je da ih čitate i komentirate. Jedva čekam prve recenzije. Uživajte! |
