Dobio sam jučer "forwardušu" s dvije sličice jednog te istog žutog upaljača: na jednoj strani piše "Samo vi pušite!", a na drugoj je reklama jednog zagrebačkog pogrebnog poduzeća. Sličica je stigla od frenda iz Napulja, eto koliko se daleko mogu proširiti dobri štosevi.
No, to me podsjetilo na ulogu upaljača u mom društvenom životu. Naime, u populaciji pušača postoje dvije vrste ljudi: oni koji imaju upaljače, i oni koji ih kradu. Ja spadam u ove prve, ali susrećem se s desecima predstavnika ove druge skupine. Milijun puta se dogodilo da, meni na očigled, netko iz društva za stolom zatraži upaljač, pripali njime svoju cigaretu, i zatim: a) položi moj upaljač na svoju kutiju cigareta, a kasnije ga zajedno sa svojim cigaretama spremi sebi u džep; b) odmah nakon pripaljivanja spremi moj upaljač u svoj džep; c) nemarno ga odbaci na stol, u gužvu šalica, pepeljara, novina, kutija cigareta i drugih upaljača, pa ga pri razlazu netko kao slučajno pokupi, ili taj isti posuditelj, ili netko drugi. Sve se ovo naravno događa ako ne primijetim da je posuđeni upaljač potiho promijenio vlasnika odnosno ne stignem ga uzeti nazad. I naravno, da su mi popalili upaljač skužim tek kasnije, kad se društvo razišlo, a ja želim pripaliti solo-cigaretu.
Kradljivci upaljača neobična su bića. Viđao sam ljude koji bi, na vrijeme upozoreni da su maznuli upaljač i spremili ga u džep, prekapajući taj isti džep u potrazi za upravo otuđenim upaljačem iz njega izvadili petnaest-dvadeset komada, sve ih rastresli na stol i rekli - evo, biraj. To je već patologija, ti ljudi ne uzimaju upaljače zato što im trebaju, nego imaju neki tik, neki bolesni nagon, iako imaju svoj upaljač, ili čak više njih, uvijek posižu za tuđim i spremaju ga u džep.
No, prije nekog vremena domislio sam se kako doskočiti kradljivcima upaljača. Za objašnjenje je potreban mali uvod. Mi seoski novinari, izvjestitelji lokalnih svaštarskih rubrika, najburniji i najgluplji posao imamo kad su izbori. U svakom selu odvrti se tijekom izborne kampanje po nekoliko predizbornih skupova, ili barem pressica. Mnoge stranke i nezavisne liste na tim malim, općinskim razinama, čak uopće ne održavaju predizborne skupove, nego samo pressice. Mi seoski novinari jedina smo im propaganda, jedini put njihovih zbrkanih misli do njihovih potencijalnih birača. I sad, na tim malim seoskim razinama, strančice i lokalne liste ne trse se baš jako dodvoravati novinarima, pa se sav njihov propagandni materijal svodi na jeftine sitnice. Među njima najviše na upaljače. Tako u izborno doba nakupim solidnu zalihu upaljača, onih koje sam dobijem, i onih koje mi daju kolege nepušači. Svi su ti upaljači reklamni, na sebi imaju otisnute logotipe političkih stranaka ili predizborne slogane. I svaka stranka ima drukčije upaljače. Nejednake kvalitete. Najlošije upaljače dijeli SDP, to su oni najjeftiniji plastični koji se i na kioscima prodaju za cirka dvije kune. Nije što su jeftini, nego što su doista nekvalitetni: ne stignu se ni dopola isprazniti, a već im iskoči oprugica ili kremen, ili se rastavi onaj dio s kotačićem, ili se prelomi plastični jezičac koji se pritiska pri paljenju. Uglavnom, SDP-ovi upaljači su toliko loši da ih se ni ne isplati nositi sa sobom, nikad ne znaš kad će te iznevjeriti, pa se obično drže u ladici za zadnju rezervu. Upaljači ostalih stranaka variraju kvalitetom, IDS-ovi su tek malo bolji nego SDP-ovi, obično su od pune a ne prozirne plastike, no uvjerljivo najbolje predizborne upaljače, i to otkad u nas ima politike i izbora, ima HDZ. Konstantna kvaliteta HDZ-ovih upaljača, i dovoljno velike zalihe, razlog su što najčešće sa sobom nosim upaljač sa znakom HDZ-a. Ali još je jedan razlog važniji: takve upaljače mi nitko ne krade!
Ovdje gdje živim, HDZ iz razumljivih razloga nije baš popularan, i zato svatko tko od mene posudi upaljač sa znakom HDZ-a, odmah ga nakon pripaljivanja vraća. Znak stranke upada u oči, razbija makinalni tik i rasplinjuje želju za spremanjem takvog upaljača u džep. Najčešće me onda pitaju zašto, pobogu, nosim HDZ-ov upaljač? Pa im onda ispričam istu ovu priču koju sada pričam vama, i eto ispunjenih nekoliko minuta društvenog života :-). A bilo je i komičnih situacija, kada bi stolu prišao i vatre zatražio neki politički eksponirani pušač, recimo iz IDS-a, koji bi spazivši znak mrske mu protivničke stranke kao opečen odbacio upaljač, još bi i otro ruke o hlače, da se ne zarazi, valjda. Još mi je smješnije bivalo kada bi neki kolega s one strane Učke došavši ovdje u goste, HDZ-ov upaljač u mojim rukama komentirao kao dokaz kako smo, eto, mi u Istri tolerantni i razvijene demokratske svijesti :-))).
Post je objavljen 01.02.2007. u 10:47 sati.