Stara Bookaleta
27.02.2006., ponedjeljak
Kupujem knjige
|
Kupujem sljedeće priručnike i stručnu literaturu za samopomoć: - Kako izboriti invalidsku penziju - Beneficirani staž za novinare: od lobiranja do ozakonjenja - Kako zavoljeti birokraciju, bez suvišnih zašto - Kako postati neosjetljiv na glupost - Ispunite poreznu prijavu, društvena igra apsurda - Bonton za korisnike usluga državnih službi - Shvatite svog urednika u 25 koraka - Meditacijom protiv cerekanja tijekom telefonskog razgovora - Proplivajte u prostorvremenskim zonama, prvi stupanj - Peti put bog pomaže (komunikološki priručnik) - Umijeće ignoriranja, napredni stupanj |
- 15:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #
24.02.2006., petak
Opet vampiri...
|
Just for the record: novi Feral Tribune donosi na dvije stranice reportažu Tatjane Gromače o Kringi i vampiru Juri Grandu. Posebno je zanimljiva epizoda kako ju je lokalni svećenik istjerao iz crkve kad ga je došla pitati kako on na sve to gleda. Inače, niste zaboravili na natječaj za vampirske priče? Znam da je rok do 1. travnja (link na tekst natječaja vidi negdje u boxovima desno), ali ne treba baš čekati zadnji čas... niste se valjda zasitili natječaja :-) |
- 15:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #
21.02.2006., utorak
Natječajne vijesti: što je blog?
|
Trenutačno stanje: 135 prijavljenih priča! Međutim, nastavljaju se sporne situacije. Javlja mi se dosta autora koji imaju objavljene priče na webu, ali ne na blogu. Postoje razni interaktivni web-servisi, portali, razne verzije internet-časopisa koji korisnicima daju dosta liberalne mogućnosti objavljivanja, ali to nisu blogovi. Primjeri takvih dvojbenih servisa, na kojima autori objavljuju priče i prijavljuju ih na ovaj natječaj, su primjerice Beograd cafe, ili Balkanski književni glasnik Poluostrvo, da navedem samo posljednje slučajeve. Ovaj natječaj je namijenjen isključivo blogerima, jer želi pokazati da vrijedna književnost nastaje i širi se u jednoj osebujnoj virtualnoj zajednici koja u sklopu net-kulture ima odlike sub-kulture; blogeri, dakle, nisu bilo koji korisnici interneta, već autori koji stupanjem u blog-zajednicu prihvaćaju biti izloženi trenutačnom primanju reakcija na svoj autorski rad, među ostalim i prihvaćanjem određenih tehničkih preduvjeta koje blog kao specifični internet-servis pruža. Kako blog, kao pod-fenomen fenomena interneta, usprskos rapidnom rastu izgleda još nije razumljiv pojam svim korisnicima interneta koji pišu prozu, ako treba, za potrebe ovog natječaja možemo pojam bloga i malo pobliže definirati. Molim za pomoć, slobodno uskočite dodatnim pojašnjenjima kako bismo ne-blogerima ovaj pojam učinili razumljivijim. Dakle, u kontekstu i za potrebe ovog natječaja: - blog smatramo osobnom web-stranicom otvorenom isključivo na blog-servisu (odnosno serveru) - a takvih na prostoru naših uzajamno razumljivih jezika ima već dvadesetak, i ne bi ih trebalo biti teško pronaći i proučiti kako funkcioniraju; - blog smatramo osobnom web-stranicom koju uređuje sam autor, a ne urednik ili dizajner nekog, recimo, web-portala ili elektronskog časopisa. Stoga priče objavljene na blogu imaju karakter samizdata. - blog je takav oblik web-stranice koji pruža mogućnost kontinuiranog sukcesivnog objavljivanja postova u kronološkom nizu. Samo autor ima mogućnost objavljivanja postova, ostali posjetitelji bloga imaju jedino mogućnost ostavljanja komentara; mogućnost ostavljanja komentara je nužan uvjet da bi se blog mogao nazvati blogom. - pojedinačni blog pripada blog-servisu ili serveru ili domeni, kako vam drago, koja ima vlastitu naslovnu stranicu na kojoj se prema različitim internim kriterijima predstavljaju osobni blogovi ili prilozi na njima; - blog ima vlastitu i neposrednu URL adresu (link), a svaki post na blogu ima također neposrednu adresu - permalink (to naglašavam jer sam dobivao prijave u stilu: otvoriš ovu stranicu, pa u rubrici u stupcu lijevo klikneš "književnost", pa klikneš "priče", pa klikneš ime autora, pa klikneš naslov priče i eto ti je. TO ONDA NIJE BLOG!) Je li dosta? |
- 15:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #
20.02.2006., ponedjeljak
Vampirsko sijelo
|
Netko se od blogera negdje potpisao sa "grobarno sijelo", baš mi je simpatično to bilo, a uklapa se i u ovu moju najavu: elem, u utorak, 21. veljače na HTV1 u sklopu emisije Globalno sijelo koja počinje oko 20:10 bit će emitiran i prilog o vampiru iz Kringe. Tako, još malo TV propagande za ove naše zanimacije. Tekuća informacija (objavljena i u boxu lijevo): treća Vampirska noć u Kringi održat će se u subotu, 11. ožujka, s početkom u 21 sat, a gost će biti Zoran Krušvar. |
- 13:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
17.02.2006., petak
Motovunske zmije i Atilino drveće
Motovun je čarobno mjesto i kad ne traje Motovunski filmski festival, pogotovo ako s pravim ljudima u pravo vrijeme s pravim stvarima na stolu zasjednete dovoljno dugo da se priče imaju vremena opustiti, osloboditi, i krenuti. Evo, sinoć sam imao zadovoljstvo da nakon jednog rutinskog seoskonovinarskog posla zasjednem s ljudima usred Motovuna, i toliko se priča napričalo da ih moram zapisati kako ih ne bi zaboravio. Materijala za literaturu za barem desetoro pisaca!Najprije su se vrtjele lovačke priče, u društvu je bilo dosta lovaca. Pričao je jedan kako ga njegov osamdesetpetgodišnji susjed (koji se nedavno baš pohvalio da su mu nakon liječničkog pregleda produžili vozačku dozvolu, ali samo na tri godine) stalno gnjavi da idu zajedno u lov, pa je naposljetku pristao, i zadivio se kako je starčić okretan, vješt, snalažljiv, kako se u penjanju na čeku i opremanju svog položaja snalazi puno bolje nego neki puno mlađi. Nisu ništa ulovili, ali se onda prešlo na priče tko je kada što ulovio, pa smo se spomenuli povratka medvjeda u Istru, i vukova, i risova, o drugim beštijama da se i ne govori, kažu ljudi da se divljač posljednjih godina namnožila kao nikada. Kad je pojam "namnožavanje" ušao u ragovor, pitao sam ih kako se nose s nutrijama, koje su prije nekoliko godina pobjegle iz jednog uzgajališta u dolini Mirne blizu mora, pa su se u njima ugodnom staništu proširile sve do Buzeta, i jedu ljudima kukuruz i krumpire, otimajući se za te darove prirode s divljim svinjama. E sad, jedan kaže kako su nutrije mirne i plahe i kako neće nikome ništa, drugi su vidjeli primjerke od dva metra i to u napadačkim akcijama, treći procjenjuju da bi takva zvjerka lako i psa zaklala, četvrti su se s njima hrvali i grizli ih za rep. S nutrija se prešlo na zmije, pa smo se podsjetili priče otprije pola stoljeća da su ljudi iz ovoga kraja koji su s talijanskom vojskom bili u Africi donijeli doma nekakvog udava i pustili ga u Mirnu, pa se godinama poslije, sve do danas, tu i tamo našao poneki očevidac koji bi tog udava vidio, svaki put sve većeg, dok u priču nije ušao drugi jedan udav, koji je prije nekoliko godina pobjegao iz cirkusa u Buzetu, ali su ga nedugo poslije našli uginulog uz korito Mirne, samo po bojama nisu bili sigurni je li to baš taj iz cirkusa, ili možda onaj otprije pola stoljeća, iz Afrike, pa ako je to taj drugi, onda onaj iz cirkusa još uvijek negdje blizu živi, a ako je to ipak cirkuski i ako je prirodno da posthumno mijenja boju, e, onda se negdje još uvijek skriva onaj afrički. Priča o zmijama nastavljena je prisjećanjima na susrete s guževima, poskocima (jedan ga je ubio puškom, grdosiju, pola metra je imao!), riđovkama i nekom trećom otrovnicom kojoj se nitko nije mogao sjetiti imena, pa je onda iskrsnuo opis neke debele dugačke šarene zmije koja je nakon razmjene iskustava identificirana kao četveroprugi kravosas, a jako lijepa slika te zmije otisnuta je u fenomenalnoj knjizi "Prirodne znamenitosti Hrvatske", pa kad se već razgovor navezao na tu knjigu (doista fenomenalnu), prisjetim se da se u njoj spominje neki ogromni hrast u blizini Kaldira, pa pitam (u društvu su bila i trojica Kaldiraca, odnosno Kardečana kako sami sebe zovu, ali to je već druga priča) gdje je taj hrast jer ga još nemam u svojoj novinarskoj evidenciji, a oni skrušeno priznaju kako ga više nema, srušen je, kažu, odavno, ali zna se mjesto na kojemu je bio, čak se i njiva koja se tamo nalazi još i danas naziva "pod dubom". Obuzme me veliko nezadovoljstvo, pa se zanimam za detalje, kada je to drvo srušeno, tko ga je srušio, a oni kažu uuu!, prije možda i pedeset godina (kako to onda nisu znali sastavljači "Prirodnih znamenitosti Hrvatske"?), ali ima tamo neki koji zna sve o tome (uvijek tamo neki zna više o tome od onih s kojima razgovaraš), dobro, velim, posjetit ćemo tog tamo nekog, ali, pitam ja njih, znate li vi što ste srušili? Ne znaju, kažu oni, a ja im ispričam jednu od varijanti legende o Atili koja je zapisana baš tamo negdje prije pola stoljeća negdje u dolini Mirne ili u zapadnoj Istri, a legenda kaže da je Atila, Bič božji, u svojim haranjima Istrom rasturio i popalio sve i svašta, i ništa nije ostalo cijelo, "osim jenega velikega duba poli Kaldira". Taj dub, odnosno hrast, koji je dakle preživio Atilina osvajanja, pao je sasvim nedavno, od ljudske ruke nekog od naših suvremenika, tragično, kažem ja njima, a oni šta će, slegnu ramenima. O mnogim smo još stvarima pričali, bilo je na stolu i dosta terana, pa su se neke stvari do sutradan i zaboravile, ali podsjetit ćemo ih se već, sljedeći put... A da, pričali smo i o tome kako su jednom tenkovi zalutali u Motovun, ali to je toliko dobra priča da ju moram ispričati zasebno, jednom drugom prilikom. A uzgred: vozeći se prema Motovunu čuo sam na radiju hrvatski prepjev jedne od meni najmilijih pjesama Doorsa, "People are strange". Išla je bez ikakve najave, odmah poslije bloka reklama, neko vrijeme sam mislio da je i to neka reklama, jer je baš tako zvučala. Prepjev je čak i više-manje dobar, ali muški glas koji je pjevao i aranžman bili su iritantni do daske. Zna li netko čije je to (zlo)djelo? Što navodi ljude na takve stvari? Lošom se obradom, nažalost, može ogaditi i original... |
- 13:49 - Komentari (3) - Isprintaj - #
15.02.2006., srijeda
Istrakon 2006 - poziv na tulum
Istrakon je najmlađa hrvatska SF&F konvencija, utemeljena tek 2000. godine. Njome je Pazin i domaćinski ušao u veliku esefičnu obitelj postavši mjestom koje svakog proljeća privlači sve više poklonika ovog žanra u književnosti, filmu, stripu, likovnoj umjetnosti, glazbi, igrama, ili naprosto ljude istih ukusa koji se vole družiti, tulumariti, i tome slično. Sedmi Istrakon, dakle, održava se od 31. ožujka do 2. travnja 2006. godine, i svi ste pozvani.O književnim aspektima Istrakona već sam pisao, ovdje ću samo podsjetiti da na ovogodišnjoj konvenciji predstavljamo petu zbirku kratkih SF&F priča s tradicionalnog natječaja (na slici su pisci objavljeni u lanjskoj zbirci, barem oni koji su uspjeli doći u Pazin, a među njima, gle, ima i dosta blogera!), te da imamo uglednog književnog gosta iz Velike Britanije, Briana Wilsona Aldissa, kojemu bi do Istrakona u Hrvatskoj trebale izaći dvije knjige, roman "Non-Stop", i putopis "Oxford-Ohrid" (u izvorniku "Cities and Stones"), u izdanju Naklade Zoro. Književnosti će od događanja na Istrakonu više-manje biti posvećen i tradicionalni okrugli stol o stanju i perspektivama hrvatskog SF-a, no ova je pazinska konvencija poprište i svakojakih neknjiževnih ali vrlo živahnih i veselih događanja. Naravno da detaljan program i satnica ovogodišnjeg Istrakona ni izbliza još nisu uobličeni (to vam je tako sa svim SF konvencijama), no ovih je dana živnuo službeni sajt Istrakona, a valjda će uskoro živnuti i službeni istrakonski forum. Koliko je dosad poznato, "tema" ovogodišnjeg Istrakona (ali shvatite to vrlo uvjetno) su zmajevi, o kojima će biti riječi i slike kroz nekoliko predavanja, izložbi i filmskih projekcija, od predavanja zna se da će biti neka o povijesti domaćeg i svjetskog SF-a do 1945. godine, o vampirima u povijesti i književnosti, nekoliko njih i iz astronomije, itd.; dodijelit će se po drugi put posebna nagrada "Zmaj Istrakona" (lanjski dobitnik bio je Korado Korlević), naravno, predstavit ćemo i obje Aldissove knjige, priprema se i petnaestak "zezalica" u kojima uvijek svojim iznenađenjima prednjači ISA (Istarska svemirska agencija), neće faliti ni knjiga, ni jela ni pića. I vrijeme nas za Istrakon obično odlično služi, biva taman za kratke rukave. Vidimo se? |
- 11:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #
14.02.2006., utorak
Natječajne vijesti - javljaju se i ne-blogeri!
|
Do jutros u 8 sati na natječaj za priče s bloga regularno je prijavljeno 107 priča! Naglašavam regularno, jer ima i stanoviti broj neregularnih prijava, pa je opet potrebno reći nekoliko naputaka. - otkako su obavijest o natječaju prenijele i neke novine, stižu mi priče od autora koji uopće nemaju blogove. Takve priče odbijam, jer je ovo natječaj namijenjen isključivo blogerima. Ima međutim slučajeva da odbijeni autori naknadno otvore blog, stave gore priču, i onda ju ponovno prijave, i tada je što se regularnosti tiče sve u redu. - dobio sam jednu priču na engleskom jeziku, i također je odbio, jer se u uvjetima natječaja nadam se dovoljno jasno navodi da se traže priče na "uzajamno razumljivim jezicima" koji se govore u naših nekoliko susjednih država. - u prijavama je još uvijek česta zbrka u navođenju podataka, pa ću ponoviti: tražim naslov prijavljene priče, i njezin direktni permalink (za blog.hr - to je onaj link koji se pojavljuje kad pokazivač miša namjestite na onu malu povisilicu - # - na dnu posta, u istom redu sasvim desno od linkova za aktiviranje komentara i za printanje). - u povećem broju prijavljenih tekstova već se razlučuje da različiti autori ne razumiju pojam "priče" na isti način. Nije svaki post na blogu priča. Priča je samostalna literarna forma, a pričom se ne može smatrati baš svaki običan dnevnički zapis ili komentar, kolikogod njime bili zadovoljni. Kada birate tekst za prijavu na natječaj, na trenutak zaboravite tko ste, i pročitajte post kojeg želite poslati još jednom: ukoliko bi vam se taj tekst svidio i kao priča koju je napisao netko drugi, onda je to tekst zreo za slanje. - u malom broju slučajeva prijavljenih priča u fokus dolaze neka pitanja iz nepostojeće moralne discipline koju možemo nazvati natječajna etika. Po toj natječajnoj etici, ne bi bilo korektno jednu te istu priču slati istovremeno na dva natječaja. Ima prijavljenih priča na ovom natječaju koje su već evidentirane i na popisu, primjerice, natječaja za SF-blog priču. Preporučio bih takvim autorima da se odluče na koji će od ta dva natječaja slati priču, te da s jednog od njih priču povuku. Inače će konačnu odluku o rješavanju te moralne dileme morati donositi provoditelji natječaja, pa se može dogoditi da autor izvisi na oba kraja. - također, iako je u uvjetima natječaja lijepo napomenuto da svaki autor može prijavljivati najviše tri priče, a da će mu u slučaju prihvaćanja biti objavljena najviše jedna, stizale su mi i po četiri priče istog autora. Molio bih da se disciplinirate i ograničite na tri, bez obzira imate li više blogova i prijavljujete priče koje su objavljene na različitim ali vašim blogovima. - i jedna tehnička obavijest: kako se broj prijava doslovno množi iz dana u dan, komunikacija s autorima će se neminovno zakomplicirati. Zato: na svaku prijavu koja mi stigne na mail, odgovaram replayem u kojem potvrđujem da je prijava zaprimljena, ili tražim dodatna pojašnjenja ako prijava nije potpuna. Dakle, svi koji ste prijavili priče, morali biste u roku od jednog do tri dana dobiti moju potvrdu da su priče stigle; ukoliko niste dobili moju potvrdu, vaša se prijava zagubila negdje u bespućima cyberspacea, pa ju šaljite ponovno. I naravno, samo vi pišite! |
- 08:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #
12.02.2006., nedjelja
Jure Grando oživljen u Perićevom romanu
"Za vampira je nekako važnije kad je umro nego kad je rođen, pa u tom kontekstu večeras, u noći punog mjeseca, treba istaknuti da ove godine pada okrugla, 350. obljetnica smrti Jure Granda iz Kringe, najstarijeg evropskog identificiranog vampira", kazao je Boris Perić otvarajući drugu "Noć vampira" u Kringi, književnu večer na kojoj je predstavio svoj netom dovršeni roman jednostavnog naslova "Vampir". U ovom romanu, Perić vampira iz križanske legende "oživljava" u današnjem vremenu, i kroz fabulu romana prati sudbinu četiri njegove žrtve na prostoru od Zagreba do Pazina i Kringe. Za čitanje pred publikom u križanskom kafiću "Vampire", Perić je odabrao odlomke koji se događaju baš u Istri, jedan od njih čak i za stolom kafića u kome se održavala književna večer. Roman bi do početka svibnja trebala objaviti zagrebačka "Naklada Ljevak", a prvo predstavljanje gotove knjige zakazano je za sredinu svibnja u Pazinu, tako da je ovo križansko čitanje bilo svjetska praizvedba Perićevog teksta.U duhu programa križanskih "Vampirskih noći", domaćin Robert Hrvatin predstavio je novi, sada već peti napitak kojim se ugođaj mjesta vrlo maštovito nadograđuje i ugođajem okusa. Koktel plavo-zelene boje, kojim su Hrvatin i Perić nazdravili na početku književne večeri (vidi sliku), zove se "Krinck", prema starom njemačkom nazivu za Kringu kojeg i Valvasor koristi u svojim zapisima o Juri Grandu. Branko Banko je pak predstavio nove "vampirske" suvenire: svijeću s aromom češnjaka, i režanj češnjaka na privjesku. Nakon svog drugog izdanja (u siječnju je u Kringi gostovala Viktoria Faust), "Vampirske noći" u Kringi već su stekle odane poklonike, ali i privukle nove znatiželjnike, tako da ovaj književni program s ugostiteljskim i poduzetničkim primjesama polako postaje i tradicijom, ali i putokazom kako se od jedne zaboravljene legende mogu graditi zabavni i profitabilni programi u današnjici. Sljedeći gost "Vampirskih noći" u Kringi bit će vjerojatno pisac iz Rijeke Zoran Krušvar, a pozivnicu očekujte u prvoj polovici ožujka. |
- 14:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #
10.02.2006., petak
Natječajne vijesti: Fijuuuuu!
|
Na natječaj za priče s bloga, koji je posljednjih dana fino i naširoko razglašen u mnogim medijima, poglavito internetskim (i puno hvala svima koji su u tome pomogli), prijavljeno je već oko stotinu priča. Među prijavljenima su već i neke blogerske zvijezde, no neki u svijetu književnosti viđeniji blogeri još uvijek oklijevaju... Tko oklijeva, mlijeko prolijeva :-) No, kako su zaredale prijave sa apsolutno svih blog domena, počelo je biti i nekih tehničkih problema, pa ajmo ih primiti na znanje i pokušati zaobići. Redom: - Iako sam u pravilima natječaja zamolio da mi se u mailu kojim se prijavljuju priče pošalju naslovi i direktni linkovi na priče koje se prijavljuju, dobivam svakakve prijave. Problematične mogu biti prijave koje ne sadrže baš permalink na konkretnu priču, nego samo link na blog; onda moram, je li, pretražiti arhivu bloga u potrazi za prijavljenom pričom, što može potrajati, ali se može i izjaloviti zbog uvijek mogućih a nikad predvidivih tehničkih problema s dostupnošću pojedinih domena. Također, ako dobijem prijavu samo s linkovima na priče, a bez njihovih naslova, aktiviranje linka može me "baciti", ovisno o tome kako koji blog-servis ima riješeno arhiviranje i dostupnost arhivskih postova, a to je kod svakog servisa različito, i na mjesto na kojem se priča ne nalazi, odnosno na početak arhivske stranice (obično s postovima od cijelog mjeseca) - pa kako da prepoznam koja se priča prijavljuje ako nema naslova? Zato molim, nastojte u prijavi navesti i naslov i točan permalink na baš tu priču. - Blogerima koji prijavljuju priče iz domene mojblog.co.yu: tijekom zadnja dva dana ta je domena nedostupna. Pri pokušaju otvaranja linka iz mojblog.co.yu domene ili se javlja poruka o pogrešci, ili se otvara stranica http://www.tracevi.com/, što je, čini mi se, forum za sve mojblog domene, ali mi nimalo ne pomaže u pronalaženju prijavljenih priča. Može li netko javiti je li u pitanju trenutačna nedostupnost te domene, ili nešto što je uvijek tako? - Iz nepoznatih mi razloga, na domeni mojblog.hr tekstovi, kako se meni prikazuju na ekranu, a gledao sam ih s više različitih kompjutera, sadrže neke oznake html formatiranja teksta koje, dakle, ne spadaju u tekst. Je li u pitanju neka skripta na mojblog servisu koja trenutačno ne radi, ili je to uvijek tako (što znači da te oznake formatiranja moram izbacivati ručno)? - Koliko sam vidio ovlaš pregledavajući prijavljene priče, u nekim slučajevima su u tekst inkorporirane i slike, te linkovi. Molio bih da izbjegavate prijavljivati takve priče, jer u knjizi, na papiru (cilj ovog natječaja je objaviti priče s bloga u knjizi) slike i linkovi neće biti uvršteni, budući da u papirnatoj formi nemaju svrhe. Zanima nas priča, dakle tekst. - Za boga miloga, ne stavljajte glazbu na stranice na kojima se nalaze priče koje prijavljujete. Nemam uključene zvučnike dok skidam priče, pa glazbena podloga usporava otvaranje stranice bloga, a razlog mi ostaje neobjašnjiv. O eventualnim novim zapažanjima čitajte u sljedećim Natječajnim vijestima! Zasad ide fenomenalno, i samo vi pišite! |
- 08:31 - Komentari (9) - Isprintaj - #
09.02.2006., četvrtak
Druga "Vampirska noć" u Kringi
|
Štovano društvo, ciklus večeri horror književnosti "Vampirske noći" u Kringi, uspješno započet prošlog mjeseca gostovanjem Viktorije Faust, nastavlja se ove subote, 11. veljače, gostovanjem zagrebačkog pisca Borisa Perića. Druga "Vampirska noć" u Kringi započinje u 21 sat, u već čuvenom kafiću "Vampire", koji će i ovom prigodom predstaviti nove vampirske napitke, a vidjet ćemo i neke nove vampirske suvenire. Boris Perić je pisac i prevoditelj, između ostalog autor jako dobre zbirke horror-priča "Groblje bezimenih", a u posljednje vrijeme se u književnom i prevoditeljskom radu jako ozbiljno bavi vampirima (potkraj prošle godine slušali smo u Pazinu i Tinjanu njegovo predavanje o vampirima u povijesti i književnosti). Na "Vampirskoj noći" ove subote u Kringi on će predstaviti svoj upravo dovršeni, a još neobjavljeni roman "Vampir", koji je uz ostalo inspiriran i legendom o križanskom vampiru Juri Grandu, a dijelom radnje smješten je i u Pazin. Dakle subota, 11. veljače, Kringa, 21 sat - svi ste pozvani! |
- 14:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #
07.02.2006., utorak
Hvala, Direktore svemira!
Zaslugom Direktora svemira, koji me uvrstio u konkurenciju, i zaslugom glasača, vas vjernih čitatelja, Bookaleta je proglašena blogom tjedna! Na sličici se vidi tko je sve bio u konkurenciji i koliki je omjer glasova. Posjetite Direktora, baš ima simpatičnih opservacija o blogovima koje recenzira i nudi drugim blogerima na ocjenjivanje. Hvala Direktore, hvala glasači! |
- 18:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Nije mi dosadno, ne!
|
Stvarno nije. Posljednjih nekoliko sati bavio sam se rođendanom Julesa Vernea (koji pada sutra, u srijedu, 8. veljače): evo prigodnog teksta o tome na mojoj blog-podružnici Jules Verne news. No, tema zanima i druge: zvali su me iz zagrebačke televizije Z1, i kažu da će u srijedu cijeli jutarnji program posvetiti Verneovom rođendanu, a mene bi trebalo uključiti kroz telefonsko javljanje, oko 8:30. Zvali su me i iz Radio-Pule, također tražeći telefonsko javljanje, to ćemo obaviti oko 9:30. Ako još netko želi kroz razgovor sa mnom obilježiti Verneov rođendan, stojim na raspolaganju :-) Sređujem materijal za zbirku priča s petog Istrakonovog natječaja, bit će to opet lijepa knjižica s puno dobrih priča, a dosta posla mi uzima i ovaj novi natječaj, za priče s bloga, koji, hvala na pitanju, jako dobro napreduje. Hvala svima koji šalju svoje priče, dosad ih je stiglo već pedesetak. U završnoj fazi je i uređivački posao na jednoj knjizi Briana Aldissa, vrlo brzo očekujem prijevod još jedne, i mislim da ćemo uglednog gosta sasvim lijepo i pristojno dočekati na ovogodišnjem Istrakonu. Dovršavam čitanje još nekoliko vrlo zanimljivih knjiga, među njima mi je najugodnije iznenađenje "Istria glagoljušta" Igora Grbića, bit će o tome riječi ovdje kad dođe vrijeme. U subotu bi mi u mojim novinama trebao izaći jako dobar intervju s dvoje mladih i već sada odličnih pisaca koji su kreativnu slobodu otišli tražiti u Ameriku, a pripremam još nekoliko malo većih i zahtjevnijih tema. Nekako mi je izrazito pozitivno počela ova godina, puno lijepih stvari zbiva se oko mene, i veliki mi je gušt zabilježiti ih. A vama? |
- 14:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #
04.02.2006., subota
Natječajne vijesti : prvi mačići
|
Dvadeset i četiri sata nakon što je obznanjen natječaj za priče s bloga, osim rasprave koja je, više kao zezanje nego kao nešto konstruktivno, nakon što je i on objavio tekst natječaja, krenula kod Knjiškog moljca (dok se na B.O.R.G. forumu još nije odazvao nitko), score je sljedeći: na natječaj je stigla jedna (brojkom: 1) regularna prijava, jedan (brojkom: 1) upit o nekih tehničkim detaljima, te jedna (brojkom: 1) neregularna prijava, jer se prijava odnosila na priču koja nije objavljena na blogu, nego na jednom on-line natječaju gdje su sve priče publici ponuđene na čitanje i ocjenjivanje, dakle, prema natječajnim uvjetima potpada pod kategoriju "objavljena je negdje drugdje". Vijest o natječaju objavila je i Alternativna naslovnica, no izgleda da se informacija još nije dovoljno proširila da bi reakcija bila masovnija, pogotovo u broju prijava. Imamo vremena, ali iskoristite ga dok ga još imamo! Čekaju se vaše prijave! |
- 13:15 - Komentari (13) - Isprintaj - #
03.02.2006., petak
Blaž, Luigi i ja
Često volim reći da je sveti Blaž moj osobni svetac zaštitnik, budući da mu je mnogostoljetna tradicija pripisala zaštitništvo od bolesti grla, a živeći u sibirski hladnom Pazinu, tim sam bolestima sklon oduvijek. Bar deset mjeseci u godini šmrcam, kašljem, teško gutam, na radost proizvođača papirnatih maramica i septoleta. No imamo sveti Blaž i ja još nešto zajedničko: njega slave na današnji dan, 3. veljače (u Istri se posebno lijepa fešta posvećena ovom svecu održava u Vodnjanu), a meni je taj datum rođendan. Živio i ti meni, Blaž!Istog datuma rodio se u Pazinu jedan moj puno poznatiji i u svijetu puno slavniji sugrađanin. Riječ je o glazbeniku i skladatelju Luigiju Dallapicoli (1904.-1975.), eto ga na slici. Čovjek je još kao klinac držao koncerte u Pazinu, zatim se nastavio školovati u Trstu, živio je mnogogdje po Njemačkoj i Italiji, u vrijeme fašizma je skoro stradao jer mu je žena bila Židovka. Bio je jedan od utemeljitelja dodekafonije kao glazbenog pravca, mnogi ga po značaju uspoređuju s Debussyjem i Stravinskim, jedno od najpoznatijih djela mu je opera Uliks (imam je doma na CD-u), napisao je i glazbu za operu Noćni let prema istoimenom romanu Antoinea de Saint-Exuperyja, štoviše, bio je među posljednjima koji su Exuperyja vidjeli živog. Nakon što je, poslije Drugog svjetskog rata kao i većina istarskih Talijana emigrirao, nikad se više nije vraćao u Pazin (iako je u tadašnju Jugoslaviju dolazio, jednom je čak i gostovao na zagrebačkom Glazbenom Bienalleu). Poput mene, u svijetu je puno poznatiji i cjenjeniji nego doma. Blaž, Luigi i ja, koja kompa! |
- 16:07 - Komentari (2) - Isprintaj - #
02.02.2006., četvrtak
Natječaj za priče s bloga
|
Ovo se dugo čekalo. O ovome se dugo šuškalo. Pa eto: NAKLADA ZORO oglašava NATJEČAJ za priče s bloga Pravila natječaja: 1. "Naklada Zoro", u suradnji s Grupom B.O.R.G., oglašava natječaj za priče s bloga, te odabrane najbolje među njima, ukoliko udovolje brojem i kvalitetom, "Naklada Zoro" kani objaviti u zbirci priča u vlastitoj produkciji. 2. Autori koji sudjeluju u natječaju, slanjem prijave na natječaj prihvaćaju sve njegove uvjete i pravila. 3. U budućoj zbirci priča s bloga jednom se autoru može objaviti samo jedna priča po odabiru urednika zbirke, a sudionici u natječaju pozivaju se da prijave do tri svoje najbolje priče. 4. Prijavljivati se mogu samo priče objavljene na blogu (u obzir dolaze svi blog-serveri na "uzajamno razumljivim jezicima"), koje su još uvijek dostupne na blogu; i ne smiju biti dosad objavljene nigdje drugdje osim na blogu. Ukoliko su priče s bloga objavljene i negdje drugdje (u nekoj zbirci, zborniku, časopisu, novinama), ne mogu se prijaviti na natječaj. 5. Prijava priče na natječaj obavlja se na sljedeći način: priču prijavljuje sam autor odnosno bloger, ne primaju se prijave "trećih osoba"; čime se podrazumijeva da autor svojom voljom sudjeluje u natječaju; autor priče treba uredniku zbirke mailom na adresu davor.sisovic@pu.htnet.hr poslati poruku sa subjectom "prijava na natječaj za blog pricu", te u poruci navesti naslov priče, i link na kojem se priča može pročitati odnosno skinuti. 6. U budućoj zbirci uz svaku priču navest će se pravo i puno ime autora, te naziv i adresa bloga na kojem je objavljena. Ukoliko autor inzistira na anonimnosti odnosno na korištenju isključivo svog blogerskog imena, poštivat će se njegova želja. 7. U ovom natječaju priče se ne rangiraju i ne nagrađuju, ishod svake prijave može biti jedino odbijanje ili prihvaćanje za objavljivanje u zbirci. 8. Svakom autoru kojemu se u zbirci objavi priča pripada jedan autorski primjerak zbirke, te pravo na kupnju određenog broja zbirki s popustom, prema uzancama nakladnika. 9. Priče koje se prijavljuju na ovaj natječaj ne bi smjele biti dulje od pet kartica teksta (9.000 znakova uključujući i razmake), no nećemo cjepidlačiti i za blaga prekoračenja ako je priča dobra. 10. Podaci o prijavljenim pričama i autorima neće se javno obznanjivati do zaključenja zbirke. Tekuće informacije o tijeku natječaja objavljivat će se na portalu grupe B.O.R.G. i na blogu Bookaleta. 11. Zahvaljujemo svima koji će tekst ovog natječaja u cjelovitom obliku prenijeti na svoje blogove, na forume u kojima sudjeluju, na svoje web-stranice, ili u tiskane i druge medije. 12. Natječaj je otvoren od trenutka u kojem ste ovo pročitali, pa do trenutka kad se prikupi skoro pa dovoljan broj kvalitetnih priča za zbirku. Termin zaključenja natječaja objavit će se barem tjedan dana ranije, kako bi priče stigli prijaviti i oni koji poslovično čekaju zadnji čas. 13. Autori čije će priče biti objavljene u budućoj zbirci priča s bloga obvezuju se da tu istu priču neće objavljivati nigdje drugdje u roku od godine dana nakon izlaska zbirke, a nakon toga u slučaju ponovnog objavljivanja svoje priče u bilo kojoj knjizi ili drugom mediju obavezuju se navesti da je ta priča prvi put objavljena u ovoj zbirci priča s bloga. 14. Sretno, i samo vi pišite! I neka počne stvaranje legende :-) |
- 18:07 - Komentari (9) - Isprintaj - #
Kuća u Istri
Znate već da sam posebno "osjetljiv" na književnu eksploataciju istarskih tema, te da mi je neopisivo drago kad se neki autor upusti u literarno izrabljivanje nekog od bezbrojnih i nevjerojatno podatnih motiva što ih Istra nudi piscima, ali i da ću zločesto zamjeriti autoru koji pišući o Istri "pobrka lončiće", koji pogriješi u lako provjerljivoj faktografiji, i koji od istarskog duhovnog i fizičkog prostora napravi neki bezlični miš-maš iz kojeg se na kraju Istra uopće ne prepoznaje.Tako, pohvale i pokude u isti mah zaslužuje švedski pisac Richard Swartz, u našoj javnosti poznatiji kao muž Slavenke Drakulić, kojemu je Durieux 2005. godine objavio roman "Kuća u Istri", u prijevodu Štefice Martić. Najprije pokude, jer njih je manje. Prvu će prosječni čitatelj smatrati bezrazložnom, jer gledajući iz Zagreba, Osijeka ili Splita, nije toliko bitno kroz koja se sela prolazi kad se iz Motovuna vozite u Draguć ili obratno. Meni je međutim bitno. Radnja romana se događa u izmišljenom selu Pelegrin, na Buzeštini, koje se nalazi povrh poznatog i stvarno postojećeg sela Veli Mlun. Autor međutim piše da se "iz Motovuna najprije dođe u Draguć, od Draguća cesta vodi u Veli Mlun", i odatle treba tražiti put za Pelegrin, ili, ako se dolazi iz suprotnog pravca, od Buzeta, "onda najprije treba proći kroz Vrh i Grožnjan". Zemljopisno, to su besmislice, jer su Draguć i Motovun na sasvim suprotnim stranama od zamišljenog mjesta radnje ovog romana, jednako kao i Vrh u odnosu na Grožnjan. To bi bilo kao da, primjerice, netko napiše da se u Samobor dolazi preko Slavonskog Broda, Karlovca i Čakovca, tim obaveznim redom. Dezorijentiranost u istarskom prostoru autor pokazuje na još nekoliko mjesta, zapravo, gdjegod spominje imena nekih mjesta, sela i gradića, griješi u navođenju njihova rasporeda. Zamjerka je možda i bezveze, ali takva nonšalantnost kod mene kao čitatelja ruši vjerodostojnost čitave konstrukcije romana. Takvo što bi se nekom autsajderu možda i moglo oprostiti, ali Swartz poznaje Istru, tu je uostalom i živio, u Sovinjaku, gdje je sa svojom suprugom imao i kuću. Sva sela koja spominje mogao je takoreći gledati sa svoga prozora, čemu onda nemarnost u orijentaciji? Ako je to možda namjerno, kakva bi se u tome mogla kriti namjera? Pojma nemam. O ostalim zamjerkama malo kasnije. Glavni lik romana "Kuća u Istri" je stranac oženjen za jednu "našu", i oni žive u maloj kućici koju je ona naslijedila od svojih, u majušnom istarskom, rekli smo izmišljenom, seocu Pelegrinu. On je međutim na zub uzeo susjednu kuću, dosta veću od njihove, on ju po svaku cijenu želi kupiti, manifestacije te njegove želje povremeno dosežu razmjere ludila, ali skoro do kraja knjige njega razara frustracija zbog nemogućnosti da sazna čija je ta kuća, od koga je, kada i pošto može kupiti. Pripovjedač je njegova žena, tiha, skromna i samozatajna osoba, koja se u većini situacija podređuje njegovom - nordijskom! - patrijarhalnom mačizmu. Tu se autor, moj je dojam, poprilično opekao, jer je, umjesto da kroz dualnost glavnih likova poradi na motivu civilizacijskih i mentalitetnih različitosti, što bi bolje pojasnilo motivaciju likova, izgubio na ravnoteži, i žena glavnog lika tu je samo da mu povlađuje i da ga opravdava, da prikriva i ublažava njegovo ludilo, za koje ne znamo odakle je ni što mu je uzrok. Najuspjelija mjesta u romanu sporedni su likovi i epizodisti, među kojima se ističu lik buzetskog odvjetnika (i njegov monolog o tome zašto stranac ne može, štoviše ne smije dobiti u ruke tu nesretnu kuću), zatim ostarjeli bračni par iz Trsta (napokon pronađeni vlasnici kuće), i tu i tamo poneki mještanin Pelegrina. Oni zapravo pripovijedaju "onu pravu" priču o kući u Istri, koja do mozga glavnog lika ne dopire čak ni tada kad se njegova fiks-ideja primakne konačnom ostvarenju. I tu sada, zapravo, naslućujemo pravi smisao Swartzovog romana. Njemu se Istra "na putu" našla sasvim slučajno, ništa se od Istre tu ne razotkriva i ne produbljuje, ta je kuća mogla biti i u Lici ili na Murteru, ali ime Istre je kurentnije, a istarske su tajne toliko duboko zakopane da ih ni stranci ni starci ne mogu otkopati, pa ni dokučiti razlog zašto su uopće zakopane. Swartzova kuća u Istri nije kuća oko koje su se stoljeće i pol uzdizali i padali jezici, oružja, režimi i ljudski životi (kao što bi bilo da je tome pisao, recimo, Fulvio Tomizza), to je naprosto - kuća, kroz poimanja glavnog lika ogoljena od svakog konteksta sredine u kojoj ona stoji (i nikako da se sruši, ali ta pomisao vodi u sasvim drugi kontekst) i izaziva ga. Urednik je, želeći očigledno zaštititi autora od očekivanja koje u čitatelju budi knjiga takvog naslova, roman okarakterizirao "kafkijanskom farsom" i "pričom o ludilu". Kao izgovor - prihvatljivo, roman možemo čitati i tako, no ako mi netko najavi da će pisati nešto o Istri, ja onda i očekujem nešto o Istri... |
