Stara Bookaleta
26.08.2005., petak
Istarski Stonehenge
U neposrednom zaleđu Poreča, otprilike na prostoru između naselja Valkarin, Dračevac i Fuškulin, pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Najveći od njih jedva nadvisuje stotinjak metara, no malo koja turistička zemljopisna karta navodi njihova imena, dok je svjetski značaj tih brežuljaka poznat tek malom broju usko specijaliziranih stručnjaka, uglavnom arheologa. Svi ti brežuljci imaju nešto zajedničko: vrhovi su im zaravnjeni, što se već pogledom izdaleka prepoznaje kao mjesto postojanja prethistorijske gradine. Prvi niz se obično naziva zajedničkim imenom Mordele, za drugi niz od tri u pravcu položena brežuljka poznat je samo zajednički naziv Picugi.Taj dio Poreštine bio je središte vrlo bogate i razvijene civilizacije, suvremene dobu procvata najpoznatijih predantičkih civilizacija. U vrijeme Trojanskih ratova, pa i prije, upravo tu nadomak Poreča jahali su i vitlali mačevima heroji drevnih doba, stolovale poglavice naroda još nezrelih da se prozovu kraljevstvima, i iz tisućama kilometara udaljenih zajednica dolazili su ljudi da bi trgovali i klanjali se, možda zajedničkim, a možda samo lokalno najjačim, božanstvima. Najstariji arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina natrag u prošlost i upoznaju nas s još neimenovanim brončanodobnim gospodarima Istre koji su tu bili prije Histra, dok su Picugi, s baštinom čija je starost identificirana na tri tisuće godina (i još pet do osam stoljeća naprijed prema našem dobu), svjedočanstvo o mnogim pojavnim, materijalnim pa i društvenim i duhovnim aspektima kulture Histra u Istri. Na cijelom tom kompleksu posljednja ozbiljna arheološka istraživanja obavljena su još u austrougarsko doba, i tada je bilo otkopano preko tisuću grobova s nalazima povezanim uz kulturu Histra, Grka, Kelta i Etruščana. Današnje arheologe taj kraj uglavnom ne zanima. Središnji od tri brežuljka koji čine niz Mordele, kojeg zovu Mali Sveti Anđeo, nudi najveće iznenađenje u cijelom tom kompleksu. Uspon na vrh Malog Svetog Anđela prolazak je kroz ostatke nekoliko koncentričnih krugova zidina. Pred vrh naslagano je, ali i razbacano, nekoliko vrlo velikih obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih megalita, a svaki je od njih po dvije-tri tone težak. Nejednake su veličine i razmaknuti su jedan od drugoga, no nesumnjivo čine pravilan krug, namjerno tako složen, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim dijelovima Francuske. Taj "istarski Stonehenge" (na slici), ili "tolos", kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari, najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto predantičkih naroda na području Istre. Je li taj "istarski Stonehenge" također bio zvjezdani opservatorij, sunčani kalendar, ili nešto slično? Takvo sam pitanje postavio, pišući prije nekoliko godina, reportažu o Picugima i Mordelama u Glasu Istre, no na to pitanje tada mi nije imao tko odgovoriti. Ovih dana, na moje veliko zadovoljstvo, te je lokalitete počela proučavati ekipa višnjanske zvjezdarnice, na čelu s Koradom Korlevićem. Ne sumnjam da slijede doista spektakularna otkrića, jer osim mogućeg opservatorija, a u najblažem slučaju brončanodobnog hrama na Malom Svetom Anđelu, taj kraj krije još jednu veliku tajnu: dva niza brežuljaka, Picugi (s vidljivim tragovima oblika stepenastih piramida) i Mordele, "složeni" su u formaciju nalik na raspored zvijezda u pojasu i maču sazviježđa Oriona, što je raspored kojeg su vjerno slijedili graditelji egipatskih piramida, i mnogih drugih drevnih građevina staroga svijeta. |
