Sedmi Motovunski filmski festival zatvoren je zdravicom šampanjcem u bijelim rukavicama i puštanjem stotina balona s motovunskog zvonika na gledalište, i uobičajenom ceremonijom dodjele festivalskih nagrada. Bar pet drugih blogera je već objavilo koji su filmovi nagrađeni, pa ja neću, reći ću samo da mi se od nevelikog broja filmova koje sam stigao pogledati,najviše svidio "Moja ljetna ljubav" Pawela Pawlikovskog.
Peti i posljednji nastavak genijalnih "Motovunskih filmskih novosti" razotkrio je kako je čak i ritam bečkog valcera ima svoje korijene u Motovunu, jer proizlazi iz matematičkih formula kojima se izražava forma okretanja brodskog propelera, što ga je u Motovunu izumio Joseph Ressel. Nadahnut ritmom Resselovog motovunskog propelera, Johann Strauss skladao je valcer "Na lijepoj plavoj Mirni" ali je iz komercijalnih razloga kasnije Mirnu preimenovao u Dunav, i tako je "Motovun još jednom pridonio sjaju austrijske prijestolnice". Nakon prikazivanja posljednjeg nastavka ovog festivalskog žurnala, publika je napokon upoznala i autora tog fenomenalnog i nevjerojatno duhovitog filmskog uratka, Andreja Korovljeva, i njegove suradnike. Bravo majstore! Sedmi Motovun pamtit ću najviše po tim žurnalima.
Četvrti nastavak "Motovunskih filmskih novosti" donio je novo "neočekivano otkriće" o bečko-motovunskim vezama, ovaj put kroz osobu skladatelja Arnolda Schoenberga. Dotični je, kaže "priča", dok je širom austrijske carevine tragao za nečim novim, u okolici Motovuna "pokupio" istarsku pentatonsku ljestvicu, "nakalemio" je na klasičnu osmotonsku, ali kako je trinaest nesretan broj oduzeo je jedan ton i tako stvorio svoju dodekafonsku ljestvicu s kojom se proslavio. Prvu skladbu čak je skladao i izveo u Motovunu, gdje njegova glazba "živi i danas", a u Beču uspomenu na njega i njegove motovunske veze njeguje zbor "Atonalni mališani", kao kontrapunkt "Bečkim dječacima". Živo me zanima što je Korovljev smislio za kraj odnosno što ćemo vidjeti večeras.
Treći nastavak antologijskih festivalskih Motovunskih filmskih novosti donio je još jedno iznenađujuće "otkriće" o vezi Motovuna i Beča. Nakon naslova "Bečka psihijatrija", pripovjedač ovog filmskog žurnala naglasio je kako, za razliku od bečke škole lijepog ponašanja i bečke šnicle, Motovun ipak nije kolijevka psihoanalize, a zašto? Zato jer u Motovunu nije bilo ljudi s psihičkim problemima. A zašto? Zato jer ljudi ovdje piju bisku. I zatim je, riječju i slikom, pokazano kako je Sigmund Freud do svojih otkrića, kojima je utemeljena bečka škola psihoanalize, došao zahvaljujući inspirativnom djelovanju motovunske biske. Još su dva nastavka preostala do kraja, tko zna što ćemo još zanimljivoga saznati!
Iz motovunskih festivalskih "sporednih" programa ni ove godine nije izostala književnost: u srijedu popodne su Miljenko Jergović, Jurica Pavičić, Ante Tomić i Edo Popović predstavili svoje knjige iz biblioteke "Premijera" Jutarnjeg lista. Jergović je za svoj roman "Gloria in excelsis" kazao da će se svidjeti ljudima koji vole njegove prethodne knjige, a Edo Popović je za svoj roman "Dečko, dama, kreten, drot", čija se radnja odvija u Novom Zagrebu između "dvojice navijača Dinama, jedne prostitutke i dva policajca" kazao da njime završava trilogiju započetu novelama "Koncert za tequilu i apaurin" te "Plesačica iz Blue bara". Roman Ante Tomića "Ljubav, struja, voda i telefon" je, autorovim riječima, "ljubavna intimistička priča o jednoj splitskoj frizerki", a u Splitu se događa i radnja Pavičićevog romana "Kuća njene majke", koju je autor opisao kao "obiteljsku melodramu s primjesama religije". Književnosti će u Motovunu biti još: najavljeno je predstavljanje zbirke queer-priča, te novog izdanja zbirke Raymonda Carvera "Kratki rezovi".
Ne slušajte one koji se žale da im je komplicirano doći do Motovuna, da im smeta ovo, da im fali ono, kad je o Motovunskom filmskom festivalu riječ, sve su zemaljske stvari sporedne. Ovdje sam već sedmi put, i kolikogod drugi šutjeli o tome, najzanimljivije stvari na Festivalu mogu se vidjeti na - filmskom platnu. Osim filmova, o kojima će kompetentnije pričati neki drugi (ovdje se već pročuo motovunski blog dnevnik Jesusa Quintane (sad sam ga baš pogledao, odličan je), meni je jedan od najoriginalnijih i najveselijih uradaka koji stiže s filmskog platna Kina Trg onaj takozvani "filmski žurnal", majstorski složeni filmski feljton o "otkrivenim" nepoznatim filmskim materijalima Orsona Wellesa, koje je ovaj "snimao" u Motovunu i okolici dok je istraživao "duh Beča" za potrebe Trećeg čovjeka... U prvoj epizodi tog žurnala vidjelo smo kako korijeni bečke škole lijepog ponašanja zapravo potječu iz Motovuna odnosno od ovdašnjih pučkih običaja lijepog ophođenja; drugi nastavak donio je priču o motovunskom porijeklu bečke šnicle. Priča ide otprilike ovako: grof Radetzky kad je onomad završio vojevanje u Italiji, na povratku u Beč malo je skrenuo do Motovuna ne bi li se oprksbio tartufima, no usput je "spopao" jednu kuharicu, kojoj je, zatečenoj i iznenađenoj, feta ombola ispala prvo u razmućena jaja, pa u krušne mrvice, pa u tavu s vrućim uljem (uporan je bio taj Radetzky!). Akterima ovog povijesnog zbivanja pozornost je sa strasti okrenula k tavi, u kojoj se cvrčeći i poprimajući zlatnožutu boju, rađala nova epizoda povijesti kulinarstva...
Jedva čekam sljedeća tri nastavka!
Opis bloga
Što čitam i što pišem kad moram i kad ne moram, i kako se u sve to uklapaju Pazin, Istra, SF, Jules Verne, lijepa književnost, ružna stvarnost, i virtualno grebanje po dnu Pandorine kutije
Sedmi Motovunski filmski festival zatvoren je zdravicom šampanjcem u bijelim rukavicama i puštanjem stotina balona s motovunskog zvonika na gledalište, i uobičajenom ceremonijom dodjele festivalskih nagrada. Bar pet drugih blogera je već objavilo koji su filmovi nagrađeni, pa ja neću, reći ću samo da mi se od nevelikog broja filmova koje sam stigao pogledati,najviše svidio "Moja ljetna ljubav" Pawela Pawlikovskog.
Iz motovunskih festivalskih "sporednih" programa ni ove godine nije izostala književnost: u srijedu popodne su Miljenko Jergović, Jurica Pavičić, Ante Tomić i Edo Popović predstavili svoje knjige iz biblioteke "Premijera" Jutarnjeg lista. Jergović je za svoj roman "Gloria in excelsis" kazao da će se svidjeti ljudima koji vole njegove prethodne knjige, a Edo Popović je za svoj roman "Dečko, dama, kreten, drot", čija se radnja odvija u Novom Zagrebu između "dvojice navijača Dinama, jedne prostitutke i dva policajca" kazao da njime završava trilogiju započetu novelama "Koncert za tequilu i apaurin" te "Plesačica iz Blue bara". Roman Ante Tomića "Ljubav, struja, voda i telefon" je, autorovim riječima, "ljubavna intimistička priča o jednoj splitskoj frizerki", a u Splitu se događa i radnja Pavičićevog romana "Kuća njene majke", koju je autor opisao kao "obiteljsku melodramu s primjesama religije". Književnosti će u Motovunu biti još: najavljeno je predstavljanje zbirke queer-priča, te novog izdanja zbirke Raymonda Carvera "Kratki rezovi".
